AMUS sazvao nelegalnu sjednicu.
Jučer je počela elektronska sjednica Skupštine Asocijacije kompozitora-muzičkih stvaralaca (AMUS) koja bi trebala trajati do 18. aprila.
I ne bi to bilo čudno niti bi bilo vrijedno pažnje, osim autorima, da nije riječ o organizaciji koja raspolaže budžetom većim od 5 miliona KM novca koji prikuplja u ime skoro 1.000 autora iz cijele Bosne i Hercegovine, i da nije riječ o organizaciji koja u svom Statutu, kao vrhovnom pravnom aktu udruženja, nema mogućnost održavanja sjednice Skupštine elektronskim putem a uprkos tome je saziva, i da nije riječ o organizaciji kojoj je uslovno oduzeta dozvola za obavljanje poslova zbog brojnih nepravilnosti.
Danas se AMUS-u otvorenim pismom obratio Brano Jakubović iz Dubioze kolektiv, jedan od najuspješnijih bh. autora, postavljajući pitanje čemu insistiranje AMUS-a na nelegalnoj sjednici. „Na ovaj način pozivate kompletno članstvo AMUS-a da učestvuje u aktivnostima koje su u suprotnosti sa Statutom i tako šaljete Institutu za intelektualno vlasništvo još jednu poruku o neozbiljnosti i nemaru koji vlada u Stručnoj službi i Upravnom odboru”, piše Jakubović.
AMUS-u je u augustu prošle godine Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine uslovno oduzeo dozvolu, uz zahtjev da u roku od 12 mjeseci otkloni sve nepravilnosti utvrđene u radu AMUS-a, uz poništavanje svih odluka koje je AMUS usvojio od izvještaja za 2017. godinu.
U isto vrijeme, AMUS nema ni predsjednika ni potpredsjednika ni Upravni odbor koji ima važeći mandat. Upravni odbor je u tehničkom mandatu do izbora novog saziva, predsjednik je podnio “ostavku” ali nikada nije usvojena valjana odluka o razrješenju Edina Dervišhalidovića (Dine Merlina). Ostavku je podnio i potpredsjednik Mladen Matović. Ni odluka o njegovom razrješenju još nije usvojena po propisima. To je aktuelno stanje u AMUS-u koje odaje potpuno rasulo i dezorganiziranost. A povjerenje i vlastiti novac im je dalo 996 autora. Zahvaljujući njima i samo njima, AMUS se danas može pohvaliti višemilionskim budžetom.
AMUS se u proteklim mjesecima oglušuje na spomenute zahtjeve Instituta a po proglašenju vanrednog stanja počinje insistirati na hitnom održavanju sjednice, i to uprkos dopisima kojima ih Institut u dva navrata (30. marta i 7. aprila, ove godine) upozorava da djeluju protivno propisima.
Pri tome se svi pravnici koje zapošljava i angažira AMUS prave Englezima pa ovo insistiranje na održavanju elektronske sjednice u vrijeme kada je pažnja i autora i medija i šire javnosti usmjerena na pandemiju i sprečavanje širenja zaraze, izaziva pojačanu sumnju. Do 27. augusta do kada AMUS treba ispraviti nepravilnosti ima gotovo pet mjeseci. Nezahvalno je u vrijeme pandemije predviđati kada bi se situacija mogla “normalizirati” ali ako se čekalo sve ovo vrijeme na usvajanje izvještaja za 2017. i naredne godine, može se sačekati još koji mjesec. Osim ako se ne pokušava loviti u mutnom. Jer ako AMUS ne poštuje vlastite dokumente, koje je sam pisao, znači li to da je takvo ponašanje standard i kada su drugi propisi u pitanju?
Podsjetimo se na nepravilnosti o kojima Institut za intelektualno vlasništvo govori u svojim dokumentima i dopisima prema AMUS-u, o nepravilnostima koje naziva “težim povredama Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskih i srodnih prava” a koje svjedoče o zloupotrebama i diletantizmu upravljačkih struktura AMUS-a. Jer kako drugačije nazvati nepoštivanje zakonskih propisa i oglušivanje na opetovana insistiranja Instituta, od čitave bolumente pravnika AMUS-a i svih drugih koji svakog mjeseca uredno primaju nemale plate u ovoj organizaciji, uključujući i vanjske saradnike.
1. Institut je naložio AMUS-u da izvrši analizu troškova poslovanja. AMUS je svoje autore u 2017. godini koštao 1.306.576 KM ili 32,88% ukupno ostvarenog prihoda mada taj iznos ne bi smio biti veći od 30%. Iako prihod AMUS-a iz godine u godinu raste, operativni troškovi se ne smanjuju već povećavaju, suprotno standardima poslovanja kolektivnih organizacija koji nalažu da se s povećanjem prihoda troškovi moraju procentualno smanjivati. Ali to se ne dešava u AMUS-u.
2. Institut insistira da AMUS tabelarno i transparentno prikaže sve svoje operativne troškove posebno stavke “ostali ugovori” i “usluge” koji su u 2017. godini iznosili 245.973 KM za ostale ugovore koji nisu specificirani i 307.786 KM za usluge koje također nisu specificirane, što je ukupno 553.759 KM!
3. Prošle godine, 14. marta, AMUS-u je naloženo da u roku od 60 dana sazove redovnu sjednicu Skupštine, a 1. aprila iste godine naloženo je da izvrši izmjene i dopune Poslovnika o radu Skupštine u roku od 90 dana. Ništa od toga nije učinjeno.
4. Institut navodi kako, suprotno zakonu, u 2018. godini nije organizirana nijedna sjednica Skupštine. Iako je sazivana u 4 navrata. Isto se ponavlja i u 2019. godini. Po zakonu, AMUS je dužan najmanje jednom godišnje organizirati sjednicu Skupštine i u roku od šest mjeseci nakon isteka godine usvojiti izvještaje za prethodnu godinu. AMUS to uspješno izbjegava učiniti po zakonu i propisima, a na sjednice sazivane u protekle dvije godine ne dolaze čak ni članovi Upravnog odbora koji te sjednice sazivaju.
5. Zanimljivo je da je AMUS predstavnike Instituta pozvao na sjednicu zakazanu za 30. maj 2019. godine ali na dan kada je sjednica trebala biti održana dopisom obavještava Institut o odgađanju sjednice zbog navodnog blokiranja bankovnog računa AMUS-a. Institut kod banke provjerava navode AMUS-a i ispostavlja se da je riječ o neistini, i da račun nije bio blokiran.
6. U jednom od rješenja kojim se nalaže ispravka nepravilnosti spominje se i kako je 2017. godine dva puta vršena isplata tantijema, a nakon isplata zaprimljena je 81 žalba autora od čega je 55 bilo osnovano (67,90%). U obrazloženju AMUS-ov direktor je izjavio “da svi emiteri ne ulaze u obradu iz razloga što se ne mogu stići obraditi sve ‘košuljice’ i onda su prioritet emiteri koji puštaju domaću muziku” (!). Zaključak je da AMUS nakon svih ovih godina još uvijek nije definirao pravila i instrukcije o načinu obrade i kontroli unosa “košuljica”, iako od ovih podataka direktno zavisi tačnost isplata tentijema odn. autorskih honorara.
7. Institut za intelektualno vlasništvo skreće pažnju i na nelegalne isplate pozajmica generalnoj direktorici AMUS-a u 2017. godini na što AMUS nema pravo.
Puka je sreća da u ovako korumpiranom društvu postoji Institut za intelektualno vlasništvo koji, čini se, revnosno obavlja svoj posao nadzora provedbe Zakona o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava i insistira na transparentnosti poslovanja i maksimalnom stepenu demokratičnosti jer se po navedenim propustima stiče dojam da AMUS zaboravlja kako prihode ostvaruje isključivo korištenjem imovinskih prava svojih članova odnosno da upravlja tuđim a ne svojim novcem.
I dok AMUS vegetira u pravnom limbu, i pri tome brojni zaposleni redovno primaju plate i druge naknade, a sve na račun autora koje zastupa i čije novce krčmi, autori čekaju da neko konačno upali svjetlo i napokon zavede prijeko potrebni red.
A kada se jednog dana upali svjetlo u AMUS-ovoj krčmi vidjet će se ono što većina autora već odavno zna. A to se mora desiti, uskoro ili kad-tad.
