Želi li AMUS izgubiti licencu?

Do 27. augusta AMUS ima rok za ispravljanje neregularnosti u radu kako ne bi izgubio licencu za prikupljanje autorskih naknada u Bosni i Hercegovini odnosno dozvolu za obavljanje djelatnosti kolektivnog ostvarivanja prava autora muzičkih djela. Ovaj je rok u augustu prošle godine AMUS-u dao Institut za intelektualno vlasništvo BiH nakon izvršenog nadzora nad radom asocijacije, što je rezultiralo uslovnim 12-mjesečnim oduzimanjem dozvole.

Uprkos opetovanom stavu Instituta da je elektronska sjednica Skupštine AMUS-a nelegalna, AMUS je u aprilu sazvao 10-dnevnu elektronsku skupštinsku sjednicu (od 8. do 18. aprila) i tražio od autora izjašnjavanje o ukupno 25 odluka a 8. juna saziva još jednu 10-dnevnu elektronsku sjednicu koja traje još do sutra kojom traži izjašnjavanje članova skupštine o ukupno 83 odluke.

Da bi zaštitili svoja prava, velika grupa autora podnijela je danas Upravnom odboru AMUS-a zahtjev za održavanje regularne sjednice u skladu sa epidemiološkim preporukama. Prema Statutu, bilo je potrebno prikupiti 10% potpisa članova Skupštine, što daje mogućnost autorima da se sjednica konačno održi, imenuju Upravni odbor te predsjednik i potpredsjednik Skupštine AMUS-a – predsjednik i potpredsjednik skupštine Edin Dervišhalidović i Mladen Matović su u ostavci a Upravni odbor u tehničkom mandatu. 138 autora od više od 900 članova AMUS-a svojim potpisom zahtijeva i ispravljanje svih neregularnosti u skladu sa zahtjevima Instituta za intelektualno vlasništvo.

Jedan od potpisnika zahtjeva je i Dino Šaran, autor i lider benda Letu štuke, koji napominje da je svim autorima zajednički jedini interes – ostvarivanja autorskih prava koja su rezultat dugogodišnjeg autorskog rada. “Jedini način kontrole nad ubiranjem i raspodjelom sredstava prikupljenih na ime autorske naknade je korektan rad AMUS-a. Nažalost i po svemu sudeći mislim da trenutni menadžment već tri godine sprečava pravilan rad Skupštine”, smatra Šaran.

“Čini mi se da se dogodio paradoks: umjesto da Skupština preko Upravnog odbora vrši kontrolu nad poslovanjem, tu kontrolu je preuzela Stručna služba. S obzirom da je u međuvremenu veći dio autora shvatio o čemu se zapravo radi, logično je da nastojimo vratiti poslovanje udruženja pod kontrolu Skupštine. Mislim da Stručna služba pokušava nametnuti izbor članova Upravnog odbora koje sama kontroliše da bi zadržala apsolutnu kontrolu nad načinom poslovanja i raspodjelom autorskih naknada. Takođe sam mišljenja da Stručna služba taj plan više ne može sprovesti na regularnim tj. ‘živim’ sjednicama skupštine te ga zbog toga pokušava progurati kroz elektronsku skupštinu”, kaže Dino Šaran u izjavi za NOMAD.

Da je održavanje elektronskih sjednica nelegalno te da pozivajući autore da u njima sudjeluju AMUS svoje članove poziva na kršenje propisa, upozorio je po zakazivanju aprilske sjednice Brano Jakubović, autor i član Dubioze kolektiva, u svom otvorenom pismu AMUS-u. Ali ova organizacija osim što se oglušuje na upozorenja svojih članova već 15 mjeseci ignoriše stavove Instituta koji insistira na apsolutnoj transparentnosti njenog poslovanja.

AMUS postoji zbog autora i zbog te bitne činjenice potrebno je osigurati transparentnost poslovanja AMUS-a i maksimalan stepen demokratičnosti. Što je moguće postići samo ako se autorima (članovima Skupštine AMUS-a) omogući da na redovnoj sjednici Skupštine raspravljaju i odlučuju o svim bitnim pitanjima u kolektivnoj organizaciji a posebno o izmjenama i dopunama Statuta i pravilima o raspodjeli ubranih naknada.”

Ovo je navedeno u dopisu Instituta upućenom AMUS-u 14. marta 2019. godine a dalje stoji:

AMUS je uvođenjem prakse elektronskog izjašnjavanja autora, članova Skupštine, bez mogućnosti raspravljanja o predloženim dokumentima i predlaganja aneksa na iste, onemogućio demokratičnost i transparentnost upravljanja organizacijom…”

Već godinama su autori nezadovoljni načinom rada i obračuna naknada AMUS-a, o aljkavosti AMUS-ovih izvještaja pisali smo u januaru ove godine kada su autorima dostavljeni nekorektni izvještaji o isplati sa pogrešno navedenim autorima pjesama. Nakon što su na društvenim mrežama autori počeli dijeliti dijelove pristiglih tragikomičnih izvještaja, AMUS-u nije bio problem prijetiti tužbama autorima čija prava navodno štiti, a za pogrešne izvještaje su okrivili švicarski software u Švicarskoj (!) Navodna zemlja porijekla navodnog softwarea bi valjda trebala biti garant kvaliteta. Nažalost, podatke ne unose i ne obrađuju Švicarci već isključivo AMUS.

Uz to, baza podataka AMUS-a već godinama je nesređena. Nije rijedak slučaj da je ista pjesma više puta registrovana, pod imenom stvarnog autora ali i pod imenima aranžera – u tim slučajevima pjesma se vodi kao tradicionalna odnosno pjesma nepoznatog autora što aranžerima i registriranim navodnim autorima omogućava ubiranje prihoda koji im ne pripada. Ovakvi se propusti ne bi smjeli dešavati i predstavljaju ozbiljan prekršaj jer se dovodi u pitanje smisao postojanja baze podataka i same organizacije.

I dok direktorica AMUS-a Lejla Trnčić ponosno izjavljuje „pred nama je najbolja isplata tantijema ikada”, AMUS-ovo višegodišnje insistiranje na neregularnostima (regularna redovna Skupština nije održana već treću godinu!), na elektronskim sjednicama uprkos eksplicitnim uputama agencije koja je povjerila licencu AMUS-u i diletantizam u radu stvara dojam kako AMUS možda priželjkuje da izgubi licencu.

Nema potrebe baviti se hipotetičkim mogućnostima ali ova organizacija koja godišnje uprihoduje više od 5 miliona maraka, svojim ponašanjem navodi autore na propitivanje različitih opcija i scenarija od realističnih do fantastičnih poput onog da bi gubitak licence doveo do stavljanja ključa u bravu AMUS-a što bi spriječilo eventualno pokretanje sveobuhvatne istrage o dosadašnjem, višegodišnjem poslovanju, načinima isplate i utrošku ogromnog novca naplaćenog na ime rada više od 900 autora iz cijele Bosne i Hercegovine čime bi rukovodstvo AMUS-a izbjeglo odgovornost.

Neodgovorno ponašanje AMUS-a osim što izaziva nepovjerenje autora, u javnost šalje iznimno lošu poruku o javašluku u kolektivnoj organizaciji što može dovesti u pitanje i ubiranje prihoda od esencijalnog značaja za autore. U nesigurnim vremenima pandemije obilježenim zabranom javnih nastupa, autorska naknada predstavlja u velikom broju slučajeva jedini siguran i stalan prihod autora. S obzirom da je nepoznato do kada će aktuelna epidemiološka situacija trajati, u narednim mjesecima određenom broju autora mogla bi biti ozbiljno ugrožena egzistencija i umjesto da pokušava iznaći načine kako pomoći autorima, AMUS se bavi nekim drugim pitanjima.

“Ključna stavka je rasprava o finansijskim izvještajima za prethodne godine. Najveća zabluda koju Stručna služba nameće autorima je da moramo usvojiti finansijski izvještaj za prošlu godinu da bi nam se isplatili honorari za tekuću. S tim konačno moramo završiti jer loš finansijski izvještaj ne mora biti usvojen a autorski honorari bezuslovno moraju biti isplaćeni”, kategoričan je Dino Šaran.

Napominjemo da je Institutu za intelektualno vlasništvo među ostalim neregularnostima na koje upozorava u radu AMUS-a sporna i obrada podataka na osnovu kojih se isplaćuje autorska naknada, potom previsoki troškovi administracije koji se sa povećanjem naplata naknada procentualno ne smanjuju već povećavaju suprotno uobičajenim standardima (iznose više od 32% prikupljenih sredstava), kao i nespecificirani troškovi “ostalih ugovora” i “usluga” od više od pola miliona maraka samo u jednoj godini.

Zahtjev autora za sazivanje sjednice je pokušaj autora da spase AMUS od gubitka licence i možda prilika da se konačno dobiju odgovori na brojna pitanja i počne uvoditi red u pravni i drugi nered u kojem se AMUS trenutno nalazi.

#AMUS

Otvoreno pismo AMUS-u
Pandemija lova u mutnom