AMUS: Sistem probušenih posuda

Netačan i tragikomičan izvještaj AMUS-a za drugu polovinu 2019. godine.

Već godinama se AMUS, Asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca, u javnosti i medijima spominje uglavnom po aferama, među strukom opet po netransparentnim obračunima, problemima s pečatom, privremenom oduzimanju licence, a posljednjih dana prava mala kampanja provedena je u medijima koji su bez potpitanja prenosili kako je AMUS prošle godine ostvario rekordnih više od 5 miliona KM te kako su „milione isplatili autorima“.

Brojni autori se godinama žale i kritikuju AMUS-ov sistem obračuna tantijema. Uzalud. AMUS koji ubire i obrće milione već godinama odbija nabaviti kvalitetan software i uspostaviti sistem po uzoru na decenijske evropske i američke prakse, sistem koji bi omogućio automatski i transparentan obračun bez mogućnosti proizvoljnosti i manipulacija i koji bi onemogućio ustaljenu praksu koja se sastoji u nedostavljanju lista od strane radio i TV emitera ili dostavljanja lažnih lista u kojima emiteri prijavljuju samo djela čiji su publisheri odnosno od čijeg emitiranja ostvaruju direktnu zaradu.

Izdavačka kuća Gramofon je, da govorimo o konkretnom primjeru i dugogodišnjem iskustvu iz prve ruke, objavila gotovo 40 albuma izvođača poput Adija Lukovca, Emine Zečaj, Dubioze Kolektiv, Zostera, Siktera, Basheskije, Amire Medunjanin, Damira Imamovića, Halke, Bože Vreće i mnogih drugih, uključujući neka od najvažnijih bh. diskografskih izdanja nakon rata. Osim što je izdavačka kuća, Gramofon je i publisher te je svoj katalog registrovao i kod Sine Qua Nona i kod AMUS-a i bile su potrebne godine da bi djela bila unesena u sistem na korektan način.

U međuvremenu, AMUS je zamijenio Sine Qua Non. Iako je katalog Gramofona u međuvremenu uvećan za 30%, uplate od tantijema, prema obračunu AMUS-a, padaju za 60%. Na sve prigovore i žalbe, odgovor ove organizacije koja bi se trebala baviti zaštitom autora, jeste – javite nam naziv pjesme i termine u kojima je emitirana i na kojem mediju pa ćemo razmotriti vašu žalbu (!). Ili se pravdaju da je to tako sistem obradio. Ili izbacio! Drugim riječima, radite naš posao monitoringa, monitoringa za koji bi trebao postojati kvalitetan i standardan sistem koji AMUS iz nekog razloga ne želi uspostaviti.

Svojevremeno kad je pokretan Gramofon, prije 17 godina, bila sam na edukaciji za publishing u Švicarskoj. I dok sam švicarski sistem upoznala nakon dva mjeseca, način obračuna tantijema koji primjenjuje AMUS – kvote, koeficijente, listing – ostao je nedokučiv i nakon deset godina! Jer postojeći “sistem” očigledno nije niti napravljen kako bi omogućio jasan uvid u pravo stanje stvari.

Najnoviji primjer – izvještaj za drugu polovinu 2019. godine koji je AMUS danas dostavio Gramofonu kao publisheru sadrži pjesme koje nisu, niti su ikad bile u katalogu Gramofona a kao autori tih pjesama su pogrešno navedeni autori iz kataloga Gramofona!

Detalji iz izvještaja AMUS-a 1

U ovom izvještaju, u više od 50% slučajeva se operira pogrešnim podacima a zanimljivo je kako se pjesme Gramofona nisu u proteklih šest mjeseci emitirale u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, ako je suditi prema zvaničnom izvještaju AMUS-a. Osim u Tomislav-gradu gdje je Gramofonov katalog aspolutno dominantan, sudeći prema izvještaju, u većini ostalih gradova pjesme iz kataloga Gramofona uopšte nisu emitirane niti bendovi poput Dubioze Kolektiv ili Zostera… Uz to, više od pola kataloga Gramofona uopšte se ne spominje u izvještaju a ono što se spominje nosi promilske vrijednosti te daje ukupni zbir od 593,67 KM za šest mjeseci za cjelokupan katalog. Postavlja se pitanje ko dobija te milione o kojima AMUS govori.

Iz izvještaja saznajemo da je Nedim Zlatar aka Basheskia autor a Gramofon publisher pjesme Aj čija frula ovim šorom svira (izvođač Predrag Gojković Cune) ili pjesme Sve smo mogli mi čiji su stvarni autori Esad Arnautalić, Žarko Šipka i Valerijan Žujo.

Detalji iz izvještaja AMUS-a 2

Po zvaničnom izvještaju dostavljenom Gramofonu, Enes Zlatar, Enis Voloder i Sanjin Latifić, iz sarajevske underground skupine Validna Legitimacija, autori su pjesama La Musica di Notte, Pustite me da pivan o njoj, Di si sad, Slavonijo zemljo moja…

Nadalje, Mevlana i Rumi (!) koautori su teksta za pjesmu Tulum dok su Enes Zlatar i Dragan Rokvić potpisani kao koautori muzike. A publisher svih ovih pjesama je, po AMUS-ovom zvaničnom izvještaju, Gramofon. Naravno, ovi podaci nisu tačni.

Detalji iz izvještaja AMUS-a 3

Pogrešno se navode i autorstva članova Zostera – Atile Aksoja, Marija Knezovića, Gorana Repca (navodnih autora pjesama Kraj Bembaše, Vino noći, Nasmejana žena, Majka je jedna), članova Dubioze Kolektiv – Brane Jakubovića i Almira Hasanbegovića (Iza tvojih prozora) ili Halke – Dine Šukala, Adisa Sirbubala, Edvina Hadžića i Anesa Beglerbegovića (Ludi petak, Sretni ljudi).

I dok direktorica AMUS-a Lejla Trnčić ponosno izjavljuje „pred nama je najbolja isplata tantijema ikada”, navedeni primjer izvještaja, a vjerovatno nije jedini, ponovo nameće pitanje obrade podataka i obračuna AMUS-a i svjedoči o, u najmanju ruku, diletantizmu pod krinkom borbe za autorska prava, borbe koja nekome vrijedi milione.

AMUS osim ubiranja naknada od radio i TV emitera i ostalih, vrši i naplatu autorskih naknada za svaki nastup organiziran u Bosni i Hercegovni, od kafana i klubova do koncertnih dvorana i stadiona. Iako naknade koje bi trebale završiti na računima vlasnika autorskih prava u čije ime AMUS naplaćuje, te naknade ostaju na raspolaganju AMUS-u jer ova organizacija radi na bazi recipročnih ugovora koje ima sa određenim brojem sličnih organizacija, uključujući susjednu Srbiju i Hrvatsku. Brojni evropski i američki autori koji su nastupali u Bosni i Hercegovini izvodeći vlastitu muziku nikada nisu isplaćeni iako su organizatori koncerata naknade uredno platili AMUS-u, ali o toj temi drugi put.

Detalji iz izvještaja AMUS-a 4

 

Škrgo: Kazalište
Borges: Paracelsusova ruža
Istina oslobađa