Babić: Hvala i slava filozofije

Svoju Metafiziku Aristotel započinje rečenicom koja glasi:
Svi ljudi po naravi teže ka znanju.

To znanje nije radi koristi:
Jer onaj koji izabire znanje radi njega samoga, izabrat će najviše i najvišu znanost.

Riječ je, dakle, o težnji ka znanju koja je slobodna od koristi. To je poruka filozofije današnjem čovječanstvu, u kojem vlada korist, ekonomija, ekonomska dobra, jasnije rečeno, globalni kapitalizam. Ta nezasitna težnja za korišću odvodi čovječanstvo u globalni rat i u globalnu propast. Filozofija govori o onome što nam je svima zajedničko, a zajedničko nam je svima to da smo ljudi; zajednička nam je humanitas (humanum), dakle, ljudskost, čovječnost. Filozofija se ne poziva na posebnosti, nego na opći ljudski um, na um koji nam je svima zajednički, i na opća ljudska iskustva. Filozofiju zanimaju temeljne misli u svim kulturama i otvorena je svim tim mislima. Filozofija nadilazi sve granice – i kulturne, i religijske, i svjetonazorske – ona je odvjetnica (advokatica) čojstva i čovječanstva.

U današnjem dobu globalizacije filozofija zagovara simpatiju i empatiju prema drugim kulturama. Tko se može uživjeti u modele mišljenja, govorenja i ponašanja drugih kultura, naučit će tri stvari. Upoznaje druge u njihovoj drugosti i u njihovu zajedništvu, dakle, u onome po čemu se razlikuju i po onome što im je zajedničko, ali istodobno u kontrastu s njima upoznat će samoga sebe. U filozofiji čovjek slijedi svoj vlastiti um, a ne tuđi, nije ničiji sljedbenik i ne želi imati sljedbenike. U filozofiji čovjek misli samostalno i kritički. Kritički misliti znači istim mjerilom mjeriti i sebe i druge, znači razlikovati istinu i laž, dobro i zlo, lijepo i ružno, pravedno i nepravedno, slobodu i neslobodu, ljubav i mržnju. U filozofiji čovjek želi nadići i svoju kulturnu i svoju epohalnu egocentriku.

Kad se u 12. stoljeću pojavljuju prvi univerziteti u Europi, filozofski studij nosi naslov septem artes liberales, sedam slobodnih umijeća, sedam slobodnih znanosti. Ovi su studiji slobodni jer se u srednjem vijeku suprotstavljaju dogmatskom i autokratskom mišljenju; nisu prikovani za svoju vlastitu kulturu i epohu, nego pospješuju kulturnu otvorenosti i toleranciju. Ja se bavim najvećim franjevačkim filozofom Ivanom Dunsom Škotom, a on u srednjem vijeku nakon Aristotela najviše citira Avicenu (Ibn Sinu). Iz toga slijedi da je srednji vijek bio otvoren drugim kulturama i da nije bio mračan kako su ga vidjeli prosvjetitelji. Spomenuti slobodni studiji bili su otvoreni onim osobama koje ne žele raditi, što znači koje ne žele stjecati korist i zemaljska dobra. Riječ škola potječe od grčke riječi sholé, što znači besposlica, dokolica, odmor i zabava; tada rade robovi, a ne slobodni ljudi. U antičko doba riječ eleútheros znači slobodan; čovjek je slobodan jer je sam sebi cilj i svrha; jer ne robuje ni tuđoj koristi, ni svojoj; slobodan u svojoj plemenitosti, velikodušnosti i humanosti. Slobodan čovjek ne podlaže svoju osobu svojoj funkciji, položaju, koristi niti bilo čemu drugome. Filozofija, humanističke i društvene znanosti te sve umjetnosti senzibiliziraju ljude za bitne stvari kakve su pravda i moral, književnost i glazba, likovne umjetnosti i arhitektura, za samostalno i kritičko mišljenje, odnosno za filozofiju samu. U ovom se smjeru od početka pa do danas kretao časopis Dijalog.

Mile Babić