Fra Mili Babiću
Na Ramskom, kao na Genezaretskom jezeru
Ponovo Spasitelj hoda uzburkanom vodom
Kuda će poći, u kojem će krenuti smijeru?
Hoće li doći k nama, žednima za slobodom?
Predak naš nije bio žandar, već pastir i ratar
Crnim kruhom i vinom štovao božanski nauk
U zemlji koju je čuvao još samo siroti fratar
U olujama bratstva, gdje još odzvanja jauk
I čuje se samrtni hropac brata Kainova
Dok zlatnu misu prati kor čiopa i slavuja
U našoj klonuloj glavi, punoj safirnih snova.
Nad potopljenim svijetom opet bjesni oluja.
Jezero je danas mirno, u svojoj dubini krije
Kule i kotare, zgarišta, voćnjake, groblja i sela
Kao da zvonki život tu nikad pulsirao nije –
Sve što smo snovali i snili voda je odnijela.