foto: Dženat Dreković/NOMAD

Stojić: Pseći anđeo

Mjesto

                        Muhidinu Behluloviću

Ostalo nam je samo mjesto, privrženost mjestu…
Zbigniew Herbert

Staklari su žurno obnovili prozore
Moleri okrečili fasade. Rupe od metaka
Zakrpili cementom i vapnom. Krovopokrivači
Stavili novi crijep, što se presijava na suncu.

Kirurzi su zašili rane, ulicama su hodali
Pseći anđeli. Ulice su ponovo bile pune
Na historijskim iskopinama nikli su blještavi
Oblakoderi. Kolporteri su opet izvikivali
Vijesti o užasima, koje nikog više nisu zanimale.
I sve je opet bilo na svomu mjestu.

Ali, mjesta više nije bilo.

 

Pseći anđeo, Majakovski

Volođu čitajte, žreci domaćeg Lourdesa
Da ništa nema osim kanaanskog udesa
Prošlo je vrijeme bajki, vrijeme čudesa
Vaša je sudbina slična sudbini Kurda.

Jer on u duši nema nijedne sijede vlasi
Božanstvena tijela tu se suše il trunu
I Sve pređe u ispraznost, baš kao da si
Na glavu Trajanovu stavio zlatnu krunu.

Na trgu pseći anđeo plače, žaluje Krista
U sredokraći smisla i hodajućih skeleta
Pjesnik uzaludno ore Saharu bijela lista
a puk pjeva aleluje u čast zlatnog teleta.

Doći će bratski vitez sa glavom u čarapi
Da dovrši polako ovu ljubav bez kraja
Lupajuć u bubnjeve plaše nas Arapi
Rascvavši nad čelom krilo papagaja.

 

Pjesnik Peter Handke, fotografiran
u jednom voćnjaku u Višegradu

Kako ste bajne, vi jugoslavenske jabuke,
Oh, kako ste rumene
Takvih nema u Österreichu
Ni u čitavom Četvrtom Reichu
Kako su vitke vaše grane.
Kao kose vilinje.

A jabuke šumore:
Nismo jabuke, mi smo djevojke
Crne jabuke
Nismo rumene, nego morne
Mi smo morne. Umorene.

Naše su grane slomljene
I kose počupane.

 

Godišnjica mature

Poslije pola stoljeća. Djeca težaka
I gastarbajtera – liječnici, profesori,
Juristi, inženjeri. I jedan pisac.
Osamnaest tisuća dvjesto i nešto dana.
Malo. Malo uživanja i puno jada.

Jedva stanemo u istu priču
Nastavnik – metuzalem vrši prozivku.
Fȁli nas. Jedni su pobjegli od pogroma,
Drugi od sirotinje. Treći više nikada
Neće  doći.

A dijelili smo se samo na one
Koji su voljeli Beatlese i one što su
slušali Stonese. Uvjereni da rifovima
Pokoravamo svijet. Zavodljiva sjeta
Kao kolekcija iskrzanih longplejki.

Pored tebe ponovo ona
S nebesnim očima. Čije si tijelo
Otkrivao kao magični kontinent
I dalje miriše na jasmin i med.
Neprolazno je vrijeme ljubavi.

Večer se troši u čavrljanju i vinu
Priče o karijerama sjenče dijagnoze
Umorne i sijede glave postaju sve ljepše
Naručuješ, ali orkestar ne umije –
I can't get no satisfaction.

                                                                                                       Ljubuški-Sarajevo, srpanj 2024.

Mile Stojić

Stojić: Tenžera
Stojić: Rex coronae
Stojić: Naš bog je krv
Stojić: Ruže pod gusjenicama
Stojić: Kćerke velikih sinova
Stojić: Božićne glose
Stojić: Princ tranzicije
Stojić: Okrutnosti travnja
Stojić: Pasija po Aidi
Stojić: Šuplji ljudi
Stojić: Frenetična tišina
888 stranica poezije
Stojić: Moral visoke klateži
Stojić: Planet Ukrajina
Stojić: Grob Isaka Babelja
Stojić: Dan kada prestaje ljeto
Stojić: Hatidža
Stojić: Nauk manihejaca