Petkom uvečer prerušim se u francusku revoluciju uz čašu vermuta. Ukrasne puzavice se ne hvataju za moj srčani mišić zbog nepredvidivih električnih impulsa. Suprugu volim neizmjerno, jer smo zajedno podigli kredit uz unaprijed dogovorene uslove povrata. Vlastitim osjećanjima pristupam ko pismima iz porezne službe.
Moji svakodnevni pozivi na juriš ostali su neuslišeni. I ja sam izašao bez ogrebotina iz vremena gdje je bilo stotine prilika da se pogine. Ženu volim, jer ne zaboravlja dječiji termin za plivanje. I dobar je šofer. Oštro se protivim bilo kakvoj vezi između spleta okolnosti i nevidljive nebeske sile. Ne volim drugačije, nego se prilagođavam lokalnim običajima. I hranim se mržnjom, jer imam potrebu da mrzim. Nakon kratkotrajne pobune pristao sam na vlastito koristoljublje zbog velikog jada unesrećenih. Naša ljubav ni po čemu nije posebna. I nema otisak prsta u datoteci. Ona je ispeglana košulja na ofingeru u ormaru. A ja sam sredovječan muškarac kome navike prijaju.
Ispod bijelih košulja krijem zgužvanu atletsku građu. Ljubavno znamenje pronalazim u partnerovom horoskopu na zadnjim stranicama tabloida. U tom procesu stradaju činjenice. Njihovo mjesto zauzimaju sumnjive dojave. One su neizbježne ko rezervni točak iz prtljažnika. Pristanak na njih je najveća ljudska laž jestiva i nakon isteka roka trajanja, ko konzerva tunjevine. Žeđ za istinom ugasio je neprestani pristup pijaćoj vodi sa česme. Na raspolaganju imam najsavremeniji teleskop, ali su zvijezde daleko na nebu, jer moja odjeća ne prekriva golotinju.