Eminović: Zašto jednostavno obožavam ratove

Volim ratove, jer oni ne zatvaraju stražnjicom vrata iza sebe. Nakon ratova važe istine za gomile. I potreban je velik administrativni mehanizam da ne rastrgamo zemlju i da se mi međusobno ne rastrgamo.

Ja zaista njih volim. Rat je konačna pobjeda miševa nad miševima. Nakon završetka svakom mišu je potrebna samo vlast da bude jednak drugim miševima. Zbunjeni mladići iz studenskih sobica postaju korumpirani političari i mlate se na skupštinskim govornicama. I isplaćuju sebi visoke dnevnice. Na završetku za pljačku ne treba vatreno oružje. Ni hladno sječivo.

Nakon ratova vlada pravda, jer se za silovanje ponovo ide na robiju. Nije velika šteta kad se zapali poneka knjiga. Nakon ratova knjige se ionako više ne čitaju. Na završetku samo budale sanjaju budne.

Ja obožavam ratove. Moje srce nije na mjestu. Odvezlo se prigradskim autobusom u zabit. Kardiolozi u gradskim bolnicama primaju mito i dugačke su liste čekanja.

Ratovi su meni super. Nemam ništa protiv da se afirmirani pjesnici sahranjuju u plastičnim vrećama u masovne grobnice na nepristupačnim lokacijama, jer volim da čitam o dijetalnoj disciplini estradnih umjetnica.

Ja jednostavno obožavam ratove. Zato što crnci imaju bijele kosti, ne moram da volim drugačije. I zato što su Hrista naoružali kalašnjikovom sa dva okvira metaka, ne moram da volim pravdu. Ja jednostavno obožavam ratove, jer znam da čudovišta nemaju repove.

Eldin Eminović

Oprosti mi, Branimire
New age