Zuki Džumhuru predgovor putopisu
Bio je jedan putnik s okom – soko i sova,
s rukom što naslika što đavolu vidi ruka,
s dušom bez koje bi nastala vječita suša,
s glavom što kuću hoće da sagradi s krova.
Kamena nije imao, a gradio je kule.
Krenuo je da vidi kakav je kod dugih pako,
i je li raj drugih kao kod nas ovako,
mudrace da vidi što mole i one što na boga hule.
Mislio je: ako ja sve ne stvorim u riječ i sliku,
nikad se ništa neće vidjeti na vidiku,
– teftere moj dragi, primi moj vjerni trag.
Putuje još. Obići će sve ovog svijeta ćabe.
Hoće l od ikojeg cara il koje barabe
donijeti putničku miso ikom pred truli prag?