Kulenović: Pismo izdajici

Obavezna lektira

Prvo svojoj krvi
bratu Muhamedu prekraćenom slikaru
kog ubiše u Kerestincu kraj Zagreba
i bratu Muzaferu studentu i fudbaleru
kog ubiše na Banjici kraj Beograda
i svim Nikoletinama i Delijama
i svima na pravdi boga poginulima
Pisma Jove Stanivuka, 1942-1945

Pismo izdajici

Krvavog ti sveca,
kad bijasmo djeca,
nas dvojica igrasmo se klisa.
Moj odleti preko vita visa,
a tvoj ode kozi ispod sisa.
Vidjećemo, crni govnojede,
čija majka crnu vunu prede!

Borovnica Milošu,
s đinđuvama đilkošu!

Kad ovo primiš pismo,
sigurno ćeš pomisliti, kukolju od kukolja,
evo mi pisamca od znanice puštenice
i u njemu od kovilja pupoljak
i pram od pletenice.
Ili mi je poruka od neke udovice,
od slatkoga jataka:
poslaće mi tri plećke pečenice
od ovce jalovice
i kačicu kajmaka.

Al žalosna ti majka!

Ne bi tebi poslala ni plotovska štenica
dlaku ispod repa,
akamoli ženica pramen od pletenica!
Ni smrdljive trave kukurijeka,
akamoli od spomena kovilje!
Ni mlijeka kobiljeg,
akamoli kajmaka, zdjelaru Borovnica,
i s prasice tovice
plećku suva špeka:

Ovim ti se izdaje živome smrtovnica
od jedinog ovdje sudije:
od zelene do šumske kosovice
što te negdje čeka.

Tebi brzo dodija česta kuruzovnica,
a često ni opuška,
i puška bez oduška,
pa prebježe onome ko svo nam selo iskla
i crvima ostavi i psima,
i podloži slamom te sve nam kuće svitla
u tumbase dima,
pa još glavnjom zaždje i pšenicu u klasu,
i prepelice poplanu sa stanka,
i ječam sprži u vršaju i plastu:
ni pabirak vrapcu nit osta mravu slamka!

Sa skotom skote,
na dlaci živote!

Da joj ko kaza šta je rodila,
mati bi te u potok utopila –
sa njedara,
iz bešike!

Il kad bjesmo dva mala kozara
pa kad brasmo jagode i lješnike,
da je znala, zmija bi te šarka ujela,
kratka repa a krunaste glave,
čegrtuša kad joj dođe suša,
iz mrka bi te klupka copila
među oči, vjeđama u sastave,
gdje od prebola
nikom nema prebolnice trave!

Pa ne bi gladnom sakraj svijeta uljezu
sad bio hitar vodac,
bradat mazgovodac,
što mu vuče plan na ular-povodac
kroz besputne dùmače,
što mu penje gnijezdo mitraljezu
u divokozje vrtače,
u čobansko nam zavjetarje, zalađe,
podno stijene risovače,
gdjeno žedni pismo snijeg neotopac
što ga nikad ne nađe
ni podnevna zraka ilinska,
nit ga ikad noću vilinska
peta tače.

Dva kad brata, u osvetu za svog brata
dva u vodu i u vatru sunovrata,
dva vijora u šinjelu,
kada kući svratiše nakraj našeg zaseoka,
željni sofre, bosioka –
zar bi majku osijedjelu
na ognjištu juče našli krvavoga razdioka
i s rasuta oba oka
po pepelu,
da ostane bez pokopa –
sve pobjeglo, zeljov, pijeto, kućni popac,
mačji mjauk,
osto samo pauk
i ostala u pepelu tvoja stopa!

I zar bi pod jesenkom našom kruškom-kalemom,
gdje djed bi punio starinsku lulu na poklopac
i “silazi” nam vikao prijeteći motkom malenom –
sad našli šubaru i duvankesu djedinu,
a o kruški konopac:
dobra mu kalemka pokrila granom sjedinu.

I zar bi na Hajdučkom Izvoru,
gdje barjak djedovski pobodosmo u ledinu
i kite mu buđave prepustismo razvigoru,
gdje se ščetismo
i ptice kosovice mlijekom pričestismo,
gdje zeleno sveto kosovičino pismo poljubismo
I rekosmo
da ovim nezvanim nećemo dati strancima
ma ni u mrtva usta grobne zemlje grudu –
zar tu si pogancima
baš probro plandište, tu da im budu
slobodni noćaji i slobodni obdanci,
i trpeze sa poklanim janjcima,
s mlijeka ovci, s ruku čobanki,
i –
zar bi iko takvu oznaku,
zvijezdu petozraku,
upiso na tom mjestu neizlječivom,
na čelu ranjeniku tu na Izvoru,
i takvim perom, kamenim sječivom:
žedan, u smrtnom izgoru,
na izvor bio izišo iz bolnice-paprati.

O sine sovuljagin, o mrljinaru golovrati:

Ovih mi žiža i u njima vida!
Da imaš duša koliko imaš vašaka,
i da –
toliko ih jošte izlegu iz zadaka,
i da –
toliko loga pronađeš kod jataka
koliko ti u šubaru
i u bradu đubraru
može stati gnjida,
i da ti lisica dadne svoje brloge,
i struk tanak uvolež,
bodlje jež,
a stonoga noge brzonoge, –
znaj:
iz svake bi to loge
moj čengel izvukao,
i znaj, dobro znaj,
i posljednju ti dušu,
poganušu,
iščupao,
pa psetu dao,
a pseto reklo:
zmiji daj!

Kraj!

Obavezna lektira, Skender Kulenović

Dnevnik Ane Frank
Ujević: Augustovska noć
Apollinaire: L'Otmika
Mučenje nadom
Isaković: Božija kazna
Samokovlija: Nosač Samuel
Borges: Paracelsusova ruža
Miljković: Balada
Boccaccio: Dekameron
Kipling: Ako
Céline: Fragmenti pisama
Sidran: Ne mogu da zaspim
Bašeskija: Ljetopis
Selimović: Džemal
De Montaigne: O spavanju
U pohvalu spokojstvu
Dizdar: Putovi
Miłosz: Abecedar
Updike: Kosmička drskost
Tagore: Molitva
Borges: Modri tigrovi
Brodski: Bosanska pjesma
Pindar: Pjesnik o ratu
Jesenjin: Pesma o keruši
Miłosz: Sarajevo
Szymborska: Pod istom zvijezdom
Baudelaire: Albatros
Cvetajeva: Ja ću te oteti
Matoš: Sarajevo
Milišić: Smeće
Vešović: Grad
Šenoa: Budi svoj!
Poe: Filozofija kompozicije
Poe: Gavran
Saramago: Riječi
Matvejević: Stanovnici obale
Ady: Rođak smrti
Domanović: Vođa
Sarajlić: Posveta
Andrić: Zlostavljanje
Kovač: Knjige za potpalu
Marinković: Ruke
Tournier: Istina o konju
Trifunović: Tri pjesme
Debeljak: Mrtva straža
Pasternak: Bez naslova
Balašević: Krivi smo mi
Prévert: Izgubljeno vreme
Krmpotić: Pohvala ničemu
Priča o Sumnjivom licu
Borges: Zid i knjige
Vrkljan: Čarolija zaborava
Sekulić: Ave Marija
Sijarić: Bihorci
Ćorović: Na vodi
Šantić: Duša
Davičo: Apoteka
Osti: Haiku
Akutagawa: Mandarine
Hajjam: Rubaije
O'Faolain: Neosjevernjak
Raičković: Niti
Whitman: Sedim i posmatram
Mamleev: Tumarala
Plath: Jutarnja pesma
Castaneda: Priče o moći
Rumi: Dođi
Sarajlić: Kokošija pamet
Sušić: Kad se vratim
Tišma: Upotreba čoveka
Andrić: Noć
Vešović: Eto tako
Ranpo: Pakao ogledala
Trakl: Grodek
Šop: Kuda bih vodio Isusa
Krleža: Sanjam o sjeni 
Joyce: Eveline
Vargas Llosa: Grad i psi
Dragojević: Lipanj
Oliver: Svakoga jutra
Debeljak: Tetovaža pod mostom
Pound: Daljnje instrukcije
Borges: Everything and Nothing
Krleža: Badnjak
Koš: U Mostaru
Krleža: Plameni vjetar
Kordić: Gospa iz Međugorja
Kordić: Otvorena kuća
Prešern: Kud
Krleža: O snovima
Miłosz: Drugi prostor
Ungaretti: Braća
Andrić: Pismo nikome
Bagrjana: Daljina
Bonnefoy: Uvijek isti glas
Karahasan: Miris straha
Dickinson: Strah me
Kulenović: Ponornica
Šimić: Veliki ubijač
Kulenović: Stećak
Tontić: Žega