Obavezna lektira
Jednoga će dana krvavo jutro svanuti,
Jednoga će dana crljeni vihor planuti,
O – jednoga dana –
nad piramidom mrtvih domobrana!
buknut će plamen iz bezbrojnih rana.
U potresu će onda strahotnom
Rasplinuti se simboli kletve i tamjana,
Komedija i crkvi, bolnica i kavana,
Ludnica, bordela i samostana,
Jednoga dana, o, jednoga dana!
A pjevat će zvona,
stjegovi i glazbe i gnjev kazniona.
Pjevat će plameni vjetar svetu pjesmu vatre, kaosa i eona:
“Ulico!
Krvavi talas
Nek te kovitla danas!
Proklet je pean zlata,
I dok mirišu žene, svila i šokolata,
Vješaju gologa boga na trgu ko tata.
O, Ulico,
Danas!
budi crveni talas!”
Tako će urlati plameni vjetar jednoga dana,
Nad piramidom mrtvih domobrana,
I crni će stjegovi crveno liznut ko gorući jezici.
Okna će samrtnoblijedih kuća planut ko luđačke oči,
A vatrena nebeska kiša u mlazu
Na grad će da se toči.
Sverazorni će ritam po ulici da ori:
“Gori! Gori!
Kugla nebeska gori!”
I u tom kolu roblja, kraljeva, žena i smeća,
Tramvaja, volova, konja, topova, vjetra, karteča,
U ludom ciklonu vatre i krvi gdje bukti Slobode Sreća,
Gdje se božanstvo Laži ko sveto sunce vrti,
Hihot će jecati glasan
Njezinog Veličanstva
Pobjednice Smrti.