Borges: Everything and Nothing

Obavezna lektira

Nikoga ne bijaše u njemu; iza njegova lica (čak i rđavim slikama iz onoga doba ono ne nalikuje ni na koje drugo) i njegovih riječi, koje bijahu bogate, maštovite i uzbudljive, bilo je samo malo hladnoće, sna koji nitko nije odsanjao. Isprva vjerovaše da su svi ljudi kao on, ali začuđenost jednoga njegova druga, kad mu uze tumačiti tu prazninu, otkri mu vlastitu pogrešku i pomože mu da, zauvijek, shvati kako pojedinac ne treba da se razlikuje od vrste. Pokadšto je mislio da će u knjigama naći lijek od svoje bolesti i zato nauči malo latinskoga i još manje grčkoga, kako reče jedan suvremenik; zatim pomisli kako bi u jednome prvobitnom ljudskom obredu lako moglo biti ono što je tražio, i dopusti da ga u to uputi Anne Hathaway, jednoga dugog lipanjskoga popodnevnog počinka. U dvadeset i nekoj dođe u London. Nagonski, već se bio izvježbao u navici da hini da je netko kako se ne bi otkrilo da nije nitko;  u Londonu nađe zanimanje za koje bijaše predodređen, zanimanje glumca koji u predstavi igra nekoga drugog pred mnoštvom ljudi što glume da ga prihvaćaju kao toga drugoga. Glumački ga poslovi naučiše posebnoj sreći, možda prvoj koju iskusi; ali, kad bi izgovorio posljednji stih i pošto bi s pozornice bio odvučen posljednji mrtvac, opet bi ga spopao mrski okus nestvarnosti. Prestao bi da bude Ferreks ili Tamerlan i opet bi postao nitko. Progonjen, stade izmišljati druge junake i druge tragične priče. Tako, dok tijelo ispunjavaše svoju tjelesnu sudbinu, u bludilištima i krčmama londonskim, duša koja bi boravila u njemu bijaše Cezar, koji se ogluši na opomenu proroka, i Giulietta, koja zamrzi ševu, i Macbeth, koji u pustoši razgovaraše s vješticama, koje su, uz to, i suđaje. Nitko ne bijaše toliko ljudi kao taj čovjek koji, poput egipatskog Proteja, mogaše poprimiti oblik svega što postoji. Pokatkad, u nekom bi kutku djela ostavio ispovijest, siguran da nēćē odgonetnuti; Richard tvrdi da u njegovoj ličnosti igraju uloge mnoge, a Jago veli, neobičnim riječima, nisam koji jesam. Osnovna istovjetnost postojanja, sanjanja i glume nadahnu mu glasovite ulomke.

Dvadeset je godina ustrajao u toj upravljanoj obmani, ali ga jednoga jutra spopade gađenje i užas od toga da bude toliko kraljeva koji izgiboše od mača i toliko nesretnih zaljubljenika koji se susreću, rastaju i milozvučno umiru. Na taj isti dan odluči prodati kazalište. Prije negoli se navrši tjedan, vrati se u rodno mjesto, gdje iznova otkri stabla i rijeku svoga djetinjstva i ne povezivaše ih s onima koje bijaše slavila njegova muza, na glasu po mitološkoj aluziji i latinskim riječima. Morao je biti netko; postade povučeni kazališni poduzetnik, koji steče bogatstvo i koga su zanimali zajmovi, parnice i sitna lihva. U tom liku kaza u pero suhu oporuku koju poznajemo i iz koje, promišljeno, ukloni svaki patetični ili književni trag. Običavahu ga, u njegovoj povučenosti, posjećivati prijatelji iz Londona, i on preuzimaše, zbog njih, ulogu pjesnika.

Priča dodaje da je, prije ili poslije smrti, stao sučelice Bogu i rekao mu: Ja, koji sam uzalud bio toliko ljudi, želim biti jedan i ja sâm. Božji mu glas odvrati iz vihora: Ni ja nisam; sanjah svijet kao što i ti odsanja svoje djelo, moj Shakespeare, a među oblicima mojega sna nalaziš se i ti, koji, poput mene, bijaše mnogi i nitko.

Obavezna lektira

Dnevnik Ane Frank
Ujević: Augustovska noć
Apollinaire: L'Otmika
Mučenje nadom
Isaković: Božija kazna
Samokovlija: Nosač Samuel
Borges: Paracelsusova ruža
Miljković: Balada
Boccaccio: Dekameron
Kipling: Ako
Céline: Fragmenti pisama
Sidran: Ne mogu da zaspim
Bašeskija: Ljetopis
Selimović: Džemal
De Montaigne: O spavanju
U pohvalu spokojstvu
Dizdar: Putovi
Miłosz: Abecedar
Updike: Kosmička drskost
Tagore: Molitva
Borges: Modri tigrovi
Antić: Pustinja
Brodski: Bosanska pjesma
Pindar: Pjesnik o ratu
Jesenjin: Pesma o keruši
Miłosz: Sarajevo
Szymborska: Pod istom zvijezdom
Baudelaire: Albatros
Antić: Kroj
Cvetajeva: Ja ću te oteti
Kavafi: Iščekivanje varvara
Matoš: Sarajevo
Milišić: Smeće
Vešović: Grad
Šenoa: Budi svoj!
Poe: Filozofija kompozicije
Poe: Gavran
Saramago: Riječi
Matvejević: Stanovnici obale
Ady: Rođak smrti
Domanović: Vođa
Sarajlić: Posveta
Andrić: Zlostavljanje
Kovač: Knjige za potpalu
Marinković: Ruke
Tournier: Istina o konju
Trifunović: Tri pjesme
Debeljak: Mrtva straža
Pasternak: Bez naslova
Balašević: Krivi smo mi
Prévert: Izgubljeno vreme
Krmpotić: Pohvala ničemu
Priča o Sumnjivom licu
Borges: Zid i knjige
Vrkljan: Čarolija zaborava
Sekulić: Ave Marija
Sijarić: Bihorci
Ćorović: Na vodi
Šantić: Duša
Davičo: Apoteka
Osti: Haiku
Hesse: Biti sretan
Akutagawa: Mandarine
Hajjam: Rubaije
O'Faolain: Neosjevernjak
Raičković: Niti
Whitman: Sedim i posmatram
Mamleev: Tumarala
Plath: Jutarnja pesma
Castaneda: Priče o moći
Rumi: Dođi
Sarajlić: Kokošija pamet
Sušić: Kad se vratim
Hesse: Stepski vuk
Tišma: Upotreba čoveka
Andrić: Noć
Vešović: Eto tako
Ranpo: Pakao ogledala
Trakl: Grodek
Šop: Kuda bih vodio Isusa
Krleža: Sanjam o sjeni 
Joyce: Eveline
Vargas Llosa: Grad i psi
Dragojević: Lipanj
Oliver: Svakoga jutra
Debeljak: Tetovaža pod mostom
Pound: Daljnje instrukcije
Krleža: Badnjak
Koš: U Mostaru
Krleža: Plameni vjetar
Kordić: Gospa iz Međugorja
Kordić: Otvorena kuća

Žujo: Nurija Palata
Jakubović: Pripadanje
Pulig: Vrli Euro svijet