Obavezna lektira
Mislio sam: starenje biće mir
Okrenut svemu iz vrta božijega.
Sijeda glava u njegovu šir
Zaslušana. A nije.
Kako godine idu, sve radije
Odvraćam glavu od svega.
Svijet će, na kraju, da svede se
Na ono što ne može da se podnese.
A jutros gledam u štitaste cvasti zove,
Što liče na štrikane
Za čaše podmetače,
I misao jezna me tače:
Ništa me, odavno, ni s jedne strane
Svijeta, nikud ne zove.