Obavezna lektira
Sergej Aleksandrovič Jesenjin rođen je 3. oktobra 1895. godine. Živio je samo 30 godina, ali dovoljno dugo da postane jednim od najvećih i najznačajnijih pjesnika svih vremena.
Nakon idiličnog djetinjstva na selu, po završetku srednje škole seli u Moskvu. Poročan i neuredan način života, začinjen alkoholizmom, psihičkim problemima, brojnim avanturama i skandalima samo su neki od razloga pažnje koju je pjesnik pobuđivao u javnosti i medijima, ne samo ruskim već i međunarodnim. Posebno se to odnosi na njegov brak sa plesačicom Isadorom Duncan, koja je bila njegova treća supruga. Imala je 44 godine kad su se vjenčali, 18 više od Jesenjina. Navodno, Isadora je znala tek nekoliko riječi ruskog.
Pjesme piše od najranijih dana, u devetoj godini objavio je prvu pjesmu Breza, pravi stvaralačku pauzu tokom Prvog svjetskog rata u kojem učestvuje kao vojnik. Osnovao je izdavačku kuću Firma umjetnika riječi, začetnik je imažinizma. Njegova hipersenzibilnost rezultirala je velikim brojem skladnih, stilski savršeno oblikovanih i emocijama obojenih pjesama.
Život je okončao samoubistvom u Sankt Peterburgu u hotelu Angleterre, u hotelskoj sobi broj 5 u kojoj je boravio sa Isadorom Duncan. Poslije njegove smrti pojavile su se brojne špekulacije da je riječ o politički motiviranom ubistvu i da je Jesenjin samo jedna od žrtava Staljinovog režima, koji je oštro osuđivao pjesnikov životni stil. Doviđenja, dragi, doviđenja svojevrsno je Jesenjinovo oproštajno pismo, posljednja je pjesma koju je napisao i posvetio Wolfu Ehrlichu. Napisao ju je vlastitom krvlju na listu papira koji je dan prije smrti predao Ehrlichu, a ovaj je pjesmu zaboravio u džepu kaputa i pročitao je tek nakon što je pjesnik napustio ovaj svijet.
Doviđenja, dragi, doviđenja
Doviđenja, dragi, doviđenja;
Ti mi prijatelju jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htjenja
Obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova
Nemoj da ti bol obrve povije
Umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
Ali ni živjeti baš nije najnovije.