Obavezna lektira
Josif Brodski, rusko-američki književnik rođen 1940. godine u Lenjingradu, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1987. godine, za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini pisao je tekstove kojima je skretao pažnju na tragediju koja je zadesila našu zemlju s početka devedesetih.
Bosanska pjesma (Bosnia Tune) literarni je vapaj ovog važnog pjesnika o ravnodušnosti prema ubijanju ljudi u dalekoj zemlji Bosni. Pjesma je objavljena u New York Timesu 1992. godine. Brodski je preminuo 1996. godine u Sjedinjenim Državama gdje je i živio.
Dok žohara gnječite, pijuckate
viski, prepone svoje češkate,
dok ruka oko mašne se trudi,
ginu ljudi.
U gradovima čudnih imena
zgođeni metkom, i sred plamena,
ne znajuć što ih se na smrt osudi,
ginu ljudi.
Sred malih mjesta, neznanih vam, ali
velikih, priliku jer im nisu im dali
za krik i oproštaj sa svijetom hudim,
ginu ljudi.
Ginu dok birate sve nove i nove
brbljivce o tom što nemar se zove,
sudržljivost, itd, dok s razloga ludih
ginu ljudi.
Nema ljubavi k odveć udaljenu
tvome susjedu/bratu Slavenu,
gdje letjet vaš se anđel ne usudi,
ginu ljudi.
Međ kipovima dok spor izbija
kainska verzija, istorija
za svoje gorivo bi da kupi sviju
koji mriju.
O uspjehu sportaša dok čitate,
il stigli račun, dok pjevate
čedu svom pjesmu što san nudi,
ginu ljudi.
Pero vremena oštro, krvi žedno,
neće da žrtva i dželat su jedno,
kazaće da zadnja ološ i alaša
vrsta je vaša.