Obavezna lektira
Prije pet godina Nobelovu nagradu za fiziku podijelili su japanski i kanadski fizičari Takaaki Kajita i Arthur B. McDonald za otkriće neutrinskih oscilacija koje dokazuje da neutrini imaju masu, suprotno uvriježenom stavu da je njihova masa jednaka nuli.
O ovim elementarnim česticama (nastaju kada se neutron u atomskom jezgru raspadne na proton, elektron i neutrino) koje se često nazivaju i fantomskim česticama ili česticama-duhovima, pisao je američki pisac John Updike nakon što je pročitao dojmljivu studiju M. A. Rudermana i A. H. Rosenfelda o elementarnim česticama, objavljenu u American Scientistu, prema kojoj “svake sekunde stotine bilijuna neutrina prolazi svakim kvadratnim centimetrom naših tijela, dolazeći za dana odozgo, a noću, kad sunce sja na drugoj strani zemlje, odozdo!”
Neutrinima, koji su otkriveni nekoliko godina ranije, Updike je posvetio pjesmu Kosmička drskost napisanu 1959. godine a objavljenu godinu kasnije u New Yorkeru. U prevodu iz 1981. godine koji donosi NOMAD pogrešno je korišten termin neutroni umjesto neutrini, pa je učinjena redakcijska korekcija termina.
Kako li su neutrini sićušni!
Nemaju naboja, nit mase
I uopće ne djeluju jedan na drugoga.
Zemlja je njima samo glupava lopta
Kojom jednostavno prolaze
Kao smetlarice niz vjetrovito predvorje
Ili fotoni kroz komad stakla.
Oni preziru najodabraniji plin,
Ignoriraju najtvrđi zid,
Ne obaziru se na čelik i zvek mjedi,
Napadaju pastuha u njegovoj štali,
I, prezirući granice klasa,
Uvlače se i u me i u te! Poput visokih
I bezbolnih giljotina oni padaju
Kroz naše glave na travu.
Noću zalaze u Nepal
I probijaju ljubavnika i njegovu dragu
Ispod postelje – vi to nazivate
Predivnim, a ja samo drskim.