Neruda: Dopadaš mi se kada ćutiš

Obavezna lektira

Čileanski pisac i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1971. godine Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto objavljivao je pod pseudonimom Pablo Neruda inspirisan češkim piscem Janom Nerudom. Počeo je pisati rano, imao je 21 godinu kada je štampana njegova zbirka Knjiga sumraka. Godinu kasnije objavljena je knjiga Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna očajnika. Autor je nekih od najljepših ljubavnih stihova ikada napisanih. Osim ljubavne lirike piše i angažiranu poeziju poput one u zbirci Španjolska u mom srcu.

Aktivan je bio i na političkoj sceni, radio kao diplomata u Evropi i Južnoj Americi, kasnije je postao senator ali je zbog neslaganja sa tadašnjim predsjednikom države Gabrielom Gonzálezom Videlom i pod prijetnjom zatvorom pobjegao u Evropu. U Čile se vratio pedesetih, gdje je živio do smrti 23. septembra 1973. godine.

Kako je bio blizak sa Salvadorom Allendeom, nakon puča i dolaska na vlast Augusta Pinocheta 11. septembra 1973, započeli su progoni intelektualaca, a godinama se sumnjalo kako je Neruda otrovan tokom bolničkog tretmana, bolovao je od raka prostate, iako su zvanični izvještaji govorili da je njegova smrt posljedica srčanog udara. Vlasti nisu dozvolile da Nerudin sprovod bude javni događaj ali to nije spriječilo hiljade Čileanaca da prisustvuju posljednjem ispraćaju jednog od najvećih pjesnika Čilea.

Prije sedam godina čileanske vlasti su zvanično pokrenule istragu o njegovog smrti a 2015. godine je saopšteno “da je moguće i vrlo vjerovatno” da je smrt Pabla Nerude “rezultat intervencije trećih lica”.

Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.

I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.

Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim takođe ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.

Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.

Obavezna lektira

Ujević: Augustovska noć
Krleža: O elementima
Apollinaire: L'Otmika
Mučenje nadom
Isaković: Božija kazna
Samokovlija: Nosač Samuel
Borges: Paracelsusova ruža
Miljković: Balada
Boccaccio: Dekameron
Kipling: Ako
Céline: Fragmenti pisama
Sidran: Ne mogu da zaspim
Bašeskija: Ljetopis
Selimović: Džemal
De Montaigne: O spavanju
U pohvalu spokojstvu
Dizdar: Putovi
Miłosz: Abecedar
Updike: Kosmička drskost
Tagore: Molitva
Borges: Modri tigrovi
Antić: Pustinja
Brodski: Bosanska pjesma
Pindar: Pjesnik o ratu
Jesenjin: Pesma o keruši
Miłosz: Sarajevo
Szymborska: Pod istom zvijezdom
Baudelaire: Albatros
Ladin: Bože sve kako si rekao
Antić: Kroj
Cvetajeva: Ja ću te oteti
Kavafi: Iščekivanje varvara
Krleža: Jesenja pjesma
Matoš: Sarajevo
Milišić: Smeće
Vešović: Grad
Šenoa: Budi svoj!

Duraković: Šta sa čudima
Šenoa: Budi svoj!
RegionElle: Tena Lončarević