Lucić: Moj Dylane, pobratime mio

Kraljević Marko vs. Moša Kesedžija

Čija je ono pokora, čija je ono kazna,
Čija li je dvorana, malena i prazna?
Dylanova pokora, Dylanova kazna,
Dylanova dvorana, malena i prazna.

Odvela nam Dylana
Ta sudbina kleta,
Odvela iz Frankfurta
Da Marku ne smeta.

Ostala je Dylanu
Jedna želja jaka:
Zapivati pismu
Perkovića Marka.

Moj Dylane, pobratime mio,
Jesi l’ skoro popularan bio?
Sto eura lipim na gitaru,
Zapivaš li Gradišku nam Staru!

Moj Dylane, nekurentna robo,
Bi li štogod isplativa probo?
Od romanse iz grada Duranga
Stoput više vridi naša ganga!

Vratit će se Dylan Bob,
Tribat će mu para,
Statirat će u filmu
Jakova Sedlara.

Osjetit će Dylan Bob
Bogatstvo i slavu,
Nakrivit će jarmulku
Crven-bilu-plavu.

Moj Dylane, pobratime mio,
Ti ni Loru ne bi napunio!
Zašto kucaš na nebeska vrata?
Pivaj pisme žestokih Hrvata!

Moj Dylane, pobratime mio,
Jesi l’ skoro u Dachau bio?
Je l’ vas kol'ko u pećnicu stalo
I kroz dimnjak je l’ vas otpuvalo?

Moj Dylane, ti i Guthrie Woody,
Vaše pisme ne razumu ljudi!
Jebeš vitar iz pisme ti stare,
Sada puše vitar sa Dinare!

Feral Tribune br. 1136, 13. juli 2007.

* PITANJA ZAOBILAŽENJA POVIJESNIH ISTINA

  1. Jeste li se blagovremeno informirali o trijumfu hrvatskoga megastara Marka Perkovića Thompsona nad manje poznatim židovskim izvođačem Bobom Dylanom u Frankfurtu na Majni?
  2. Je li moguće da ste propustili Hrvatsko slovo u kojemu je Goran Galić ispisao najslavnije retke u povijesti hrvatske popularne glazbe: „Prije nekoliko tjedana, M. P. Thompson je u Frankfurtu zasjenio svjetsku rock legendu Boba Dylana, koji je iste večeri održao koncert u polupraznoj dvorani kapaciteta 2.000 ljudi, koncertom s 12.000 posjetitelja i još velikim brojem onih koji su ostali bez ulaznice, pa su preusmjeravani na Dylanov koncert“?
  3. Ako vam je promaklo Hrvatsko slovo, nije vam valjda promakla i Arena od 12. srpnja 2007. u kojoj je objavljen najznamenitiji naslov u povijesti hrvatske popularne glazbe: „Židova Boba Dylana oduševio Thompsonov koncert!”
  4. Onda vam je sigurno promakla i izjava Zrinka Tutića u TV-dodatku Jutarnjeg lista da će velečasnog Zlatka Sudca pretvoriti u novog Dylana, pa hrvatskom skladatelju ne možete postaviti umjesno pitanje zašto Dylana ne pretvori u novog Marka Perkovića Thompsona?
  5. Ne čitate Hrvatsko slovo, ne čitate Arenu, ne čitate TV-dodatak Jutarnjeg lista… Pa kako vi mislite završiti školu?

** PROTIV JUDOSLAVIJE

Za sve su krivi Židovi… Nemam ništa protiv Židova, ali znamo da ni Isus Krist nije imao ništa protiv njih, pa su ga svejedno razapeli, a kamoli neće mene, malog običnog čovjeka.

Marko Perković Thompson, o zabrani svojih koncerata u Amsterdamu i Rotterdamu, u Slobodnoj Dalmaciji, studeni 2003.

U svom životu nisam nikada ništa loše izjavio, učinio ili na bilo koji način uvrijedio nekog Židova, židovsku organizaciju, a pogotovo ne židovski narod.

Marko Perković Thompson u Večernjem listu, veljača 2004.

Pravi je uzrok holokausta jer su Židovi izludjeli neke narode pljačkom i vrijeđanjem, pa su im se nametnuli takvi poput Hitlera i Mussolinija.

Željko Olujić u Slobodnoj Dalmaciji, prosinac 1993.

Ja sam uvjeren da je više od polovice od 38 tisuća Židova u NDH preživjelo rat. Na Židovskome groblju na Mirogoju desetine su imena ljudi koji su umrli u dubokoj starosti, nakon rata.

Davor Glasnović u Fokusu, veljača 2007.

Hrvati nisu nikada bili antisemiti, a u NDH Židove nisu ubijali Hrvati, nego nacisti.

Dubravko Horvatić na promociji knjige “Židovstvo i hrvatstvo” Petra Vučića, svibanj 2001.

Logorom Jasenovac upravljali su Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora.

Vice Vukojević, bivši sudac Ustavnog suda, na press-konferenciji Počasnog bleiburškog voda, održanoj u Zagrebu, travanj 2009.

Hrvatskim Židovima imovina za NDH nije bila oduzimana nego je ona davana drugima na upravljanje.

Anto Đapić na tribini u Varaždinu, prosinac 1999.

Nikad HSP nije veličao NDH. A ja sam uvijek bio poznat kao izniman štovatelj Židova, često ističući primjer Izraela kao dobro organizirane države u kojoj je mali narod opstao unatoč nepovoljnim okolnostima.

Anto Đapić u Novom listu, veljača 2004.

Izrazio sam žaljenje u vezi s holokaustom. Molim da se to ne brka s isprikom.

Anto Đapić u Jutarnjem listu, studeni 2005.

Nema naroda u Europi koji nije progonio Židove, koji se moraju upitati što je s njima!

Nedjeljko Kujundžić na promociji knjige Petra Vučića “Židovstvo i hrvatstvo”, svibanj 2001.

Ni sami Židovi ne znaju koliko ih je bilo, ali zato znaju pričati koliko ih je stradalo. A kako znaju koliko ih je stradalo kada ne znaju ni koliko ih je bilo?

Vladimir Reinhofer u Hrvatskom slovu, kolovoz 1998.

Židovi, ispričajte mi se za ubojstvo Isusa!

Mario Mihaljević u Novom Imperijalu, travanj 2000.

Kada danas netko kaže da mu se sviđaju pjesme Marka Perkovića Thompsona, možemo dosta vjernoodčitati njegovu nacionalnu pripadnost. Thompson je, naime, u svojim pjesmama izrazio ono štohrvatski domoljubi rado pjevaju i slušaju kada slave.

msgr. Mile Bogović, biskup gospićkosenjski, u knjiziThompson u očima hrvatskih intelektualaca“, ožujak 2009.

Svatko tko ne sluša glazbu Marka Perkovića Thompsona u Hrvatskoj je Židov.

Andrija Ružek, nositelj liste Hrvatskih pravaša – Hrvatskog pravaškog pokreta u 5. izbornoj jedinici, u emisiji “Izbori 2007.” na HTV-u, studeni 2007.

Thompson u Hrvatskoj ima sličnu društvenu funkciju kao Bruce Springsteen u Americi.

Darko Glavan na promociji CD-a Marka Perkovića Thompsona “Bilo jednom u Hrvatskoj”, održanoj u Zagrebu, prosinac 2006.

Doći ćemo i u Istru, u Pulu, u Arenu, u krajeve gdje još ima komunizma. Ubit ćemo komunizam! Komunizam nećemo ubiti nasiljem, već ljubavlju, jer mi nismo nasilnici. Pobijedit ćemo ljubavlju, jer ljubav ruši sve zidove.

Marko Perković Thompson na koncertu u Križevcima, rujan 2008.

Markove pjesme ispunjavaju naša srca dobrotom i ljubavlju, a zli ljudi boje se ljubavi i dobrote. Napadaju ga oni koji se boje hrvatstva, našeg domoljublja i vjere. On će pak svojim govorom ljubavi ubiti sve one Kajine i druge.

Zdravko Tomac na predstavljanju knjige „Thompson u očima hrvatskih intelektualaca“ u Puli, svibanj 2009.

*** ZA ONE KOJI ŽELE PUNITI DVORANE

Jakov Gavranović: Ratna pjesmarica o hrabrim vojnicima Hrvatima i Niemcima, Tiskara Dragutina Spullera, Samobor, 1944.

Darko Sagrak: Zagreb 1941. – 1945. Suton Banovine Hrvatske, uskrišenje Nezavisne Države Hrvatske i njezin slom, prva godina u Titovoj Jugoslaviji, vlastita naklada, 1995.

Život u NDH. Fotomonografija (1941. – 1945.), Jutarnji list, Zagreb, 2010.

Ivan Pavao II: Pomirenje i pokora / Reconciliatio et paenitentia, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.

Ivan Mužić: Hitler i Izrael. Metafizika suvremene povijesti, Orbis, Split 1997.

Petar Vučić: Židovstvo i hrvatstvo. Prilog istraživanju hrvatsko-židovskih odnosa, Croatiaprojekt, Zagreb, 2000.

David Boucher: Dilan i Koen – pesnici rokenrola, s engleskoga preveo Zoran Paunović, Clio, Beograd, 2008.

Anđelko Mijatović: Ganga. Pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa, Naša ognjišta, Duvno, 1973.

iz knjige Bezgaća povijesne zbiljnosti

Obavezna lektira

Dnevnik Ane Frank
Ujević: Augustovska noć
Apollinaire: L'Otmika
Mučenje nadom
Isaković: Božija kazna
Samokovlija: Nosač Samuel
Borges: Paracelsusova ruža
Miljković: Balada
Boccaccio: Dekameron
Kipling: Ako
Céline: Fragmenti pisama
Sidran: Ne mogu da zaspim
Bašeskija: Ljetopis
Selimović: Džemal
De Montaigne: O spavanju
U pohvalu spokojstvu
Dizdar: Putovi
Miłosz: Abecedar
Updike: Kosmička drskost
Tagore: Molitva
Borges: Modri tigrovi
Brodski: Bosanska pjesma
Pindar: Pjesnik o ratu
Jesenjin: Pesma o keruši
Miłosz: Sarajevo
Szymborska: Pod istom zvijezdom
Baudelaire: Albatros
Cvetajeva: Ja ću te oteti
Matoš: Sarajevo
Milišić: Smeće
Vešović: Grad
Šenoa: Budi svoj!
Poe: Filozofija kompozicije
Poe: Gavran
Saramago: Riječi
Matvejević: Stanovnici obale
Ady: Rođak smrti
Domanović: Vođa
Sarajlić: Posveta
Andrić: Zlostavljanje
Kovač: Knjige za potpalu
Marinković: Ruke
Tournier: Istina o konju
Trifunović: Tri pjesme
Debeljak: Mrtva straža
Pasternak: Bez naslova
Balašević: Krivi smo mi
Prévert: Izgubljeno vreme
Krmpotić: Pohvala ničemu
Priča o Sumnjivom licu
Borges: Zid i knjige
Vrkljan: Čarolija zaborava
Sekulić: Ave Marija
Sijarić: Bihorci
Ćorović: Na vodi
Šantić: Duša
Davičo: Apoteka
Osti: Haiku
Akutagawa: Mandarine
Hajjam: Rubaije
O'Faolain: Neosjevernjak
Raičković: Niti
Whitman: Sedim i posmatram
Mamleev: Tumarala
Plath: Jutarnja pesma
Castaneda: Priče o moći
Rumi: Dođi
Sarajlić: Kokošija pamet
Sušić: Kad se vratim
Tišma: Upotreba čoveka
Andrić: Noć
Vešović: Eto tako
Ranpo: Pakao ogledala
Trakl: Grodek
Šop: Kuda bih vodio Isusa
Krleža: Sanjam o sjeni 
Joyce: Eveline
Vargas Llosa: Grad i psi
Dragojević: Lipanj
Oliver: Svakoga jutra
Debeljak: Tetovaža pod mostom
Pound: Daljnje instrukcije
Borges: Everything and Nothing
Krleža: Badnjak
Koš: U Mostaru
Krleža: Plameni vjetar
Kordić: Gospa iz Međugorja
Kordić: Otvorena kuća
Prešern: Kud
Krleža: O snovima
Miłosz: Drugi prostor
Ungaretti: Braća
Andrić: Pismo nikome
Bagrjana: Daljina
Bonnefoy: Uvijek isti glas
Kulenović: Pismo izdajici
Karahasan: Miris straha
Dickinson: Strah me
Šimić: Veliki ubijač
Tontić: Žega

Travančić: Magla
Rodić: Eutanazija
Hadžić: Nesretnik
Ovčina: Avenija mitsubishi