Obavezna lektira
Šare svjetlosti nasrću na mrak, čudesnije od meteora.
Nejasan visoki grad širi se nad poljima.
Siguran u život i smrt, promatram častohlepljive
i pokušavam ih razumjeti.
Njihov dan je gramzljiv kao laso u zraku.
Njihova noć je zatišje gnjeva u nožu spremnom za napad.
Govore o čovječanstvu.
Čovječanstvo osjećam kao glasove jedne te iste patnje.
Govore o domovini.
Moja domovina je zvuk gitare, poneki portret
i stara sablja,
Očevidna molitva vrbika u sumracima.
Proživljava me vrijeme.
Tiši od vlastite sjene, prelazim kroz zbrku njihove
uskomešane lakomosti.
Oni su nužni, jedini, dostojni sutrašnjice.
Moje ime je netko i svatko.
Prolazim polagano, kao netko tko dolazi iz tako silnih daljina
da se i ne nada odredištu.