Obavezna lektira
Poljski književnik i prevodilac jedan je od najznamenitijih svjetskih autora prošlog stoljeća, a dobitnik je i Nobelove nagrade za knjževnost 1980. godine. Kroz svoj opus Czesław Miłosz propituje različite teme iz politike i istorije, ali i morala i vjere. Rođen 1911. godine u Litvaniji, živio je u Poljskoj i Sjedinjenim Državama gdje je proveo svoje disidentske godine. U domovinu će se vratiti tek nakon što dobije najveće svjetsko književno priznanje, a u Poljskoj će i okončati njegov životni put, u Krakowu 2004. godine, u 93. godini života.
U vrijeme agresije na Bosnu u Hercegovinu u augustu 1993. godine u svom domu u Berkeleyu piše pjesmu Sarajevo zbog koje ga Josif Brodski naziva “pjesnikom pamćenja”. Ova su dva pisca pisala i pjevala protiv stradanja u našoj zemlji i bili važni prijatelji Bosne i Hercegovine koji su pomogli da se dozna istina o tragediji koja je zadesila našu zemlju. Pjesma je prvi put objavljena u poljskom nedjeljniku Tygodnik Powszechny, istog mjeseca kada je i nastala.
(Neka to ne bude pjesma, ali barem govorim što osjećam)
Sada bi bila potrebna revolucija, ali hladni su oni koji su nekad bili vreli.
Kad ubijana i silovana zemlja zove u pomoć Evropu u koju je povjerovala, oni zijevaju.
Kad njihovi državnici biraju podlost, ne čuje se glas koji bi to imenovao.
Lažna je bila pobuna mladosti što se zanosila obnovom Zemlje i to pokoljenje samo sebi sad izriče presudu.
Primajući ravnodušno vapaj onih što ginu, jer su to mračni barbari što se međusobno ubijaju.
I život sitnih više vrijedi nego život gladnih.
Sad se vidi da je njihova Evropa od početka bila opsjena, jer njena vjera tjera i temelj i ništavilo.
Ništavilo, kao što su ponavljali proroci, rađa samo ništavilo i opet oni će biti kao marva vođena na klanje.
Da bi zadrhtali i u posljednjem trenutku uočili da će otad riječ Sarajevo, značiti istrebljenje njihovih sinova i obeščašćenje njihovih kćeri.
Pripremaju to uvjeravajući sebe: “Mi smo barem bezbjedni”, a međutim ono što će ih srušiti dozrijeva u njima samima.