Obavezna lektira
Pariz, Sarajevo i Split samo su neki od gradova u kojima je živio i stvarao Vrgorčanin Tin Ujević rođen 1891. kao Augustin Josip.
Do Prvog svjetskog rata više se isticao političkim nego književnim radom te emigrira u Pariz gdje je službeno student Sorbonne, tamo je pristupio i francuskoj Legiji stranaca. Nakon velikog ljubavnog razočarenja ali i razočarenja politikom, svoj život posvećuje književnosti.
Narednih 35 godina ovaj izniman erudita, poznavalac književnosti i prevodilac sa desetak jezika provest će u različitim gradovima, po kafanama i bibliotekama, spavati po parkovima, ponekad biti i gladan, na rubu egzistencije, provocirati malograđansko društvo i njegove norme po kojima odbija živjeti.
Pjesničke zbirke Lelek sebra i Kolajna pripadaju njegovoj pariškoj fazi, Auto na korzu i Ojađeno zvono napisane su u Sarajevu, u kojem je živio od 1930. do 1937, i predstavljaju zrelu fazu Ujevićevog stvaralaštva, a za vrijeme zagrebačkog života objavio je knjige proznih tekstova i eseja Ljude za vratima gostionice i Skalpel kaosa.
Prvi stalni posao dobija u vrijeme NDH, posao prevoditelja u ministarstvu spoljnih poslova. Nakon rata zabranjeno mu je javno djelovanje, a tihu rehabilitaciju doživljava tek nekoliko godina pred smrt. Njegova posljednja i najobimnija zbirka Žedan kamen na studencu iako pripremljena 1944. objavljena je tek deset godina kasnije.
Za života nije dobio ni jednu književnu nagradu, a danas su brojne manifestacije nazvane po ovom velikom pjesniku koji je preminuo u Zagrebu u 65. godini života.
Zelenu granu s tugom žuta voća
u kakvom starom splitskom perivoju
sanjarim s mirom dok se duša noća
i vlaga snova hvata dušu moju;
al’ čežnja dršće kao ptiče golo,
k'o plava pjesma naglo prekinuta,
k'o neko blijedo i beznadno kolo,
k'o bosi prosjak na po’ pusta puta.
Sva ljubav moja usred ceste kisne,
moje je srce od sedam komada;
pod svakim mačem jedan plam da vrisne;
nad mojim dahom mramorna gromada.
Tmurne se misli reska svjetla boje;
krv u moždane, mozak van da skoči;
nad mojim mrakom sijevaju tek tvoje,
tuđinska ženo, samilosne oči.