Obavezna lektira
Ne, tu nije Gospa iz
Međugorja!
Baš ovdje
Sad gdje budimo se
u hotelu luksuznome,
u tome, među kamenitim gorama,
mjestu
što podsjeća sada
na krajolik panonski me neki;
nigdje, zapravo, tu Gospe nema!
A čega se živo sjećam!
Gospu je ugledala moja baka Stoja
u Blizancima
Kad me nadnaravno pomilovala
po kosi;
istovremeno popravljajući
rukom drugom
jašmak na glavi;
potom, vidio ju je,
siguran sam
fra Kamilo Milas
kad prolazio je na konju
i zastao pored
malog kućnoga vrta
djeda Šimuna;
lice mu se u milost i blaženstvo
pretvorilo
i on prekrižio se
spajajući se s nebom i
kamenom;
Mislim, treći put ukazala se
mojoj tetki Kati
dok je izvlačila
od lastre sasma srebrene
kofu punu vode
iz staroga, kamena bunara,
pa s odsjajem tog Gospina lika
godina mnogo poslije
nestala je kao nitko nikada
prije nje;
Odlepršala je tetka Kata
u Nebo, izravno s molitvama
svojim;
I napokon, kroz paperje trka
ustreptalim krajolikom
i sam sam kao dijete
za školskih raspusta
po tisuću puta u Blizancima
gledao
kako u plavome plaštu
leti, lebdi, leluja i zastajkuje
Gospa
birajući mjesto gdje će
se ukazati
ponad kamenih ograda, kuća,
vinograda i duhaništa,
suhe grabovine,
neizostavnih smrijeka, drača,
šipaka, smokava i drijenjaka;
(po svemu, dakle, oduvijek
tu je bila, baš tu!)
Gospa je, uvjeren sam,
bljesnula i pred mojom
rodicom Šimom,
ali ona samozatajno
šuti li, šuti o tome!