Kad si bila mala
plašila sam te mrakom
a kad si odrasla odjednom
sam počela vikati:
ne boj se mraka.
Kako da se ne bojim
kažeš, jer u tvojim ušima
odzvanja materinski krik:
ne idi tamo, poješće te mrak.
Vičem ja to i sada – krišom
ne pomjerajući usne
moleći Ga da ti svijetli put
i zvijezdice baca u srce.
Tama kojom sam te plašila
nije tebi pripadajuća
gušila sam te svojim mrakom
to s tobom nema ništa.
Oprosti mi, kćeri
moj strah nije znao što čini.