Više hrvatskih političara i aktivista bili su godinama članovi grupe Agenda Europe, lobističke mreže sastavljene od nekoliko stotina najmoćnijih ultrakonzervativnih organizacija i političkih pokreta, povezanih s američkom krajnjom desnicom i ruskim propagandistima, koji su od 2013. do 2019. udruženo radili na podrivanju ženskih i gej prava. Jedan od stratega i koordinatora cijele mreže bila je Željka Markić iz udruge U ime obitelji. Pokazuje to nekoliko tisuća “procurenih” mailova google grupe Agenda Europa koje su Novosti analizirale. Istraživanje je provedeno u suradnji s medijima Oneto iz Poljske, Open Democracy iz Velike Britanije, Dagens ETC iz Švedske i Investico for De Groene Amsterdammer iz Nizozemske.
Premda su u očitovanjima na naše upite pojedini sudionici grupe ponovili tvrdnje iz prošlosti prema kojima je riječ o neformalnoj mreži istomišljenika koji samo dijele iskustva iz polja kršćanskog aktivizma, analiza mailova nametnula je drugačiji dojam: na djelu je disciplinirana grupacija neiscrpnih financijskih sredstava, koja koordinirano i sistemski, na globalnoj, evropskoj i nacionalnim razinama organizira kampanje i utječe na zakone i rezolucije o ženskim reproduktivnim pravima i pravima LGBT zajednice.
Osim lobista i ultrakonzervativnih nevladinih organizacija, u grupi je niz evropskih političara i političkih grupacija krajnje desnice, uključujući i predstavnika pročetničke organizacije Dveri. Markić nije jedina iz Hrvatske. Tri su aktivna političara: Ladislav Ilčić, eurozastupnik iz Hrvatskih suverenista te dvoje dojučerašnjih saborskih zastupnika: Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta i Marijana Petir. Tu je i Petra Tišljarić u ime inicijative 40 dana za život, čija je udruga Hrvatska za život pokrenula kampanju muškog moljenja krunice u Hrvatskoj. Na listi su i Hrvoje Vargić, tada u organizaciji World Youth Alliance, Ana Marija Marković iz hrvatske podružnice CitizenGO i Ivan Munjin iz U ime obitelji.
U narednih nekoliko brojeva Novosti će objaviti seriju tekstova o inicijativama tih organizacija i pokazati kako su sve utjecali na pomicanje cijele Evrope prema krajnjoj desnici. U prvom tekstu ćemo skicirati dio utjecaja na politike u Hrvatskoj i drugim evropskim državama.
Grupa koja je pokrenuta prije desetak godina sadrži, među ostalima, najveće američke lobističke organizacije ultrakršćanskog usmjerenja: C-Fam, Family Watch International i ADF International, podružnicu istoimene središnjice u SAD-u. Prisutan je i Svjetski kongres obitelji, krovna organizacija više stotina nevladinih udruga, koja je povezana s Konstantinom Malofeevim, ultraortodoksnim oligarhom, Putinovim propagandistom što je zbog naoružavanja ruskih separatista u Krimu dospio pod sankcije EU-a i SAD-a. Njegov suradnik Alexey Komov, vodio je rusku podružnicu Svjetskog kongresa obitelji i bio u upravi CitizenGO-a, još jedne važne organizacije u mreži Agenda. Komov je bio na popisu uzvanika jednog od prvih sastanaka Agende. U mreži je i Ordo Iuris iz Poljske, kao i predstavnik Europskog kršćanskog političkog pokreta (ECPM), saveza stranaka i organizacija od lokalne razine do Evropskog parlamenta.
Među istaknutijim imenima tu su Sophia Kuby, direktorica lobističke organizacije ADF International i Gudrun Kugler, aktualna zastupnica u austrijskom parlamentu, zatim Brian Brown, Sharon Slater, Austin Ruse iz Amerike, Ignacio Arsuaga iz Španjolske, Leo van Doesburg iz Nizozemske, David Quinn iz Irske, Aleksander Stepkowski iz Poljske i Luca Volontè iz Italije.
Analizom prepiske cijele mreže razvidno je da su sve najvažnije teme, strategije i resurse o evropskim temama davale spomenute američke lobističke organizacije, koje su zadnje desetljeće primile stotine milijuna dolara iz konzervativnih fondacija u SAD-u koje se financiraju iz javno nepoznatih izvora. Lobističke metode, koje su prije jednog desetljeća pojačali u Evropi, oblikovali su prije toga na razini Ujedinjenih naroda. Uz pomoć Ruske Federacije i pretežito afričkih zemalja, uspjeli su u UN-u progurati niz rezolucija u “zaštiti obitelji”, čiji su sadržaj ljudskopravaške organizacije nazvale pogubnim i štetnim za stotine milijuna žena i pripadnika gej zajednicu. Sadržaj ovih mailova nedvojbeno potvrđuje da su javno usiljene evropske teme poput Istanbulske konvencije nastale u laboratorijima istih organizacija.
Na lokalnoj, hrvatskoj razini, postaje jasno da su glavnu ulogu u višegodišnjoj kampanji protiv Istanbulske konvencije imali članovi mreže Agenda, s naglaskom na sadržaj koji je dolazio od lobista iz ADF Internationala. Suflirana argumentima organizacije čija američka središnjica dobiva enormne sume dolara za lobiranje od javno nepoznatih donatora, hrvatska vlada je bila u potpunosti infiltrirana. Početni izvor dezinformacija i moralne panike koji se o ovom dokumentu proširio po Hrvatskoj i Evropi, gotovo da bi se mogao detektirati doslovno u jednom mailu. “Potrebna je akcija”, glasio je naslov dramatičnog obraćanja koji je članovima mreže 5. rujna 2016. poslala Sophia Kuby, direktorica ADF Internationala, uz dodatak prema kojem “EU želi usvojiti definiciju roda kao socijalnog konstrukta”. “EU stečevina ne priznaje rodni identitet ili rodno izražavanje ni na koji način, ali hoće ako EU usvoji Istanbulsku konvenciju”, opisala je glavni problem cijele priče. Istanbulsku je okarakterizirala kao “opasnost” o kojoj ne postoji svijest u Evropi. Doista, godinama prije toga, tobože sporni dokument usvajan je po evropskim zemljama bez ikakvih disonantnih glasova u javnosti. Sve do 2016. i uplitanja američkih organizacija, povezanih s Putinovim oligarsima. U istom mailu, Kuby je najavila da upravo na razini EU-a pripremaju ubrzanje njenog usvajanja i primjene.
Priložila im je i memorandum njene lobističke organizacije, s ciljem da ga aktivisti koriste u svakoj prigodi; zgusnuti dokument prema kojem je konvencija neefikasna, nepotrebna i ne rješava problem nasilja u obitelji. Dapače, potencijalno ga i pogoršava. U memorandumu piše da ne postoje dokazi prema kojima su žene i djevojčice izložene većem riziku rodno uvjetovanog nasilja od muškaraca, nudeći potpuno suprotno istraživanje: “žene su počinitelji u više od 70 posto slučajeva”. Na temelju takvih neznanstvenih argumenata, Kuby je kod svih apelirala da otpočnu akcije i kampanje po svojim državama te dodala im je ADF International spreman pomoći na svaki način. Pozvala ih je da izravno izražavaju zabrinutost eurozastupnicima i parlamentarcima i da pokušaju organizirati brifinge u matičnim vladama. “Spremni smo doći i pomoći vam s brifingom, na bilo koji datum od sada do prosinca (2016.)”, napisala je Kuby.
U studenom 2016. u Europskom parlamentu je velikom većinom donesena Rezolucija o pristupu EU-a Istanbulskoj konvenciji. U njoj se tražila žurna ratifikacija po državama članicama. Među rijetkima koji su glasali protiv bila je Marijana Petir. Osim u mailing listi mreže Agenda Europe, ona je bila i u Političkoj mreži vrijednosti, globalnom konglomeratu desnih političara koji je osnovao spomenuti C-Fam, sukreator političkog programa Donalda J. Trumpa.
Na hrvatskoj razini, sadržaj maila Sophie Kuby ispoštovan je gotovo potpuno, do razine poziva na brifing. Prema pisanju portala Faktograf, krajem 2016., hrvatska vlada imala je sastanak s ovom organizacijom. ADF im je predao i memorandum, s apelom da zbog navedenih razloga ne smiju ratificirati Istanbulsku konvenciju. Hrvatska je, makar u početku, ponizno slušala.
Zbog pritiska desnog krila vladajuće stranke i istovjetne javnosti, proizašlog upravo iz (dez)informacija koje su okolo širili ADF i njihovi suradnici iz Agende, izvršna vlast u Hrvatskoj je po pitanju konačnog uvođenja Istanbulske u domaći pravni sustav na početku kukavički ustuknula. I puno više od toga. Određeni elementi u vlasti radili su na miniranju cijele priče.
Dok je Hrvatska razmatrala što da učini s budućom ratifikacijom, Ladislav Ilčić prikupljao je u Agendi argumente protiv dokumenta, potpisujući se kao – “posebni savjetnik potpredsjednika Vlade”. Bilo je to u siječnju 2017., kad je navedenu poziciju u vladi još držao Davor Ivo Stier. Umjesto najavljene ratifikacije, početkom 2017. Plenković je odlučio osnovati stručno tijelo za izradu zakona o ratifikaciji. Uz nekoliko stručnjaka za ženska prava, u nju su, na opće zgražanje stručne javnosti, imenovani članovi U ime obitelji i Ordo Iuris, udruga koje su se, poput “posebnog savjetnika potpredsjednika Vlade”, također protivile ratifikaciji. Na osobnoj razini, radilo se, k tome, o individuama skromnog znanja o materiji, izuzev javne reprodukcije argumenata koje su ponudili iz ADF Internationala i sličnih lobističkih organizacija. I jedna i druga udruga bile su prisutne u mreži Agenda. Ordo Iuris u Hrvatskoj osnovali su Poljaci, važni partneri u cijeloj grupi. Ivan Munjin, član radne skupine iz redova U ime obitelji, tamo je bio i osobno. Ana Marija Marković vodila je kao članica hrvatske podružnice CitizenGO peticijsku kampanju protiv Istanbulske u Hrvatskoj. Krajem 2017. i Ilčić je pokrenuo kampanju “Istina o Istanbulskoj”, koja je okupila oko 30 NGO-a.
S time se i pohvalio na grupi Agenda, nudeći svoj primjer i znanje aktivistima u drugim zemljama. Prema nekim kasnijim komparativnim analizama pobune ultrakonzervativaca protiv ove konvencije, Hrvatska je bila poprištem jedne od najvećih kampanja u cijeloj Evropi. Mailovi citirane grupacije pokazuju kako je priča o Hrvatskoj i Istanbulskoj bila pokazna vježba strpljivog i zaokruženog političkog ekstremizma novoga doba. Kršćanski evanđelisti sumnjivih novčanih potpora, čija središnjica na američkoj stranici Southern Poverty Law Center dijeli listu “mrziteljskih” organizacija sa Ku Klux Klanom zbog lobiranja protiv LGBT zajednice, kao i ostale navedene članice Agende iz SAD-a, ovdje je naišla na savršenu priliku: prijateljske političare na pozicijama moći, svoje lokalne istomišljenike na mjestu njihovih savjetnika i u strateškim radnim tijelima, koji će raditi na zakonima s ciljem da ih ponište. Osim unutarnjeg, bili su izloženi i vanjskom pritisku, preko koordinirane peticijske kampanje organizacije CitizenGO. Na koncu su, doduše, izgubili tu bitku. Hrvatska vlada ratificirala je konvenciju sredinom 2018. godine, uz određeni ustupak bez ikakve pravne težine. No svakako u skladu sa željama i zahtjevima grupe Agenda Europe: Republika Hrvatska “smatra da odredbe Konvencije ne sadrže obvezu uvođenja rodne ideologije u hrvatski pravni i obrazovni sustav ni obvezu promjene ustavne definicije braka”.
Zbog istih koordiniranih kampanja, konvencija i dalje nije ratificirana u više evropskih zemalja, među njima su Bugarska, Litva, Slovačka i Mađarska. U mreži Agende bili su pokretači i politički pokrovitelji kampanja u svim navedenim državama. “Neumorno radimo protiv usvajanja Istanbulske”, napisala je Kuby u veljači 2018., potvrđujući da je njihova strategija mreže Agenda Europe “nagovoriti nacionalne vlade da povuku svoje potpise ili napuste konvenciju, što bi značajno oslabilo pozicije EU-a u guranju usvajanja u svim državama i samom EU-u”. “Dio vrlo hrabrih članova Agenda Europe uključeno je u ovaj trud, i mi smo sretni da služimo u ulozi koordinatora i pomagača”, zaključila je. Amerikanci i drugi članovi Agende na sličan su se način uključivali u kampanje za referendume o heteronormativnoj definiciji braka.
To se moglo vidjeti i kroz komunikaciju s jednim od kontroverznijih članova ove mreže, čak i za njihove standarde. Zove se Bogdan Stanciu, rumunjski je predstavnik međunarodne organizacije Pro Vita. U prošlosti je vodio rumunjsku podružnicu Altermedia, koja pripada mreži elektroničkih medija u čijem je osnivanju i radu sudjelovao David Duke, bivši Veliki čarobnjak američkog rasističkog pokreta Ku Klux Klan. Bio je i na čelu fašističke i antisemitske organizacije Nova desnica. U jednom trenutku, čak su ga i na mailing listi Agende Europe njegovi sunarodnjaci optužili da je Putinov propagandist, zato što se njegovo ime našlo na jednom popisu propagatora režima ruskog vladara.
Iz pozicije jednog od predvodnika kampanje protiv zakona o legalizaciji braka između istospolnih partnera, u srpnju 2016. Stanciu je obavijestio članove mreže da Ustavni sud razmatra njihovu peticijsku inicijativu legalizacije braka između istospolnih partnera. Otkrivši da je jedan od podnositelja bio i ADF International, pozvao je i druge da učine isto. “Molimo za vas, trebate biti ponosni. Bog je zasigurno zadovoljan s ljubavlju i žrtvom svojih slugu koji se bore za svaku ljudsku dušu”, napisala mu je Željka Markić i ponudila asistenciju. “Koliko bi pomoglo da zahtjev podnese i naš NGO, U ime obitelji? Mogućnost referenduma i zaštite obitelji je važna za sve nas!”, napisala je Markić. Nekoliko dana poslije Stanciu joj se zahvaljuje i kaže da podnese mišljenje, ako misli da može pomoći primjerima iz Hrvatske. “Pobrinut ćemo se za registraciju dokumenata u vaše ime. Homo lobi ima na svojoj strani Amnesty International i organizaciju ILGA Europe”, odgovorio je Stanciu. Nakon što je referendum odobren, Markić u studenom 2016. opet nudi pomoć. Koordinator slovačkog referenduma Tomas Kovacik u istoj raspravi otkriva da je U ime obitelji pomogla i njima. “Imali smo veliku pomoć Ivana i Željke u kampanji, vjerujem da bi se iskustva trebala ponovno iskoristiti ako se kulturološki uklapaju”, napisao je. Markić pritom savjetima ohrabruje i svjetonazorske suborce u Srbiji.
U prosincu 2016. jedan aktivist iz Srbije najavio je da će srpska vlada s ruskim nevladinim organizacijama i Ruskom pravoslavnom crkvom uspostaviti vijeće za edukaciju mladih o štetnosti pobačaja. Markić ih poučava da je organiziranje Marša za život sjajan alat za pokretanje rasprave o početku života. “Organizirali smo 20. svibnja prvi Marš za život, koji je okupio 15 tisuća ljudi u centru Zagreba, s pozitivnom atmosferom i pozitivnim porukama. Od tada, rasprava o zaštiti života i pobačaju je nastavljena”, napisala je Markić, savjetujući ih da u Srbiji ujedine sve crkve i NGO-e u promoviranju “znanstvenih informacija o početku života”. U istoj raspravi javila se Mila Todorović iz beogradske organizacije Pro Baby Centre. Zamolila je administratore da u mrežu Agenda uvrste doktora Nemanju Zarića, s obrazloženjem da je organizirao mnoge “pro life i pro family aktivnosti u Srbiji”. Zarić je član Dveri, pročetničke političke organizacije.
Iste, 2016. godine kad je uvršten u mrežu, Dveri su ušle u srpski parlament. Početkom 2017. Zarić je poslao zahtjev svim članovima grupe da podrže njihova kandidata u predsjedničkim izborima. “Mi smo jedina parlamentarna politička organizacija unutar Međunarodne organizacije za obitelj”, napisao je Zarić, tražeći od svih osobno i organizacijsku podršku kandidata Boška Obradovića. Otkrio je da su Dveri već podržali Brian Brown, predsjednik Međunarodne organizacije za obitelj, koji je bio gost njihove konvencije, u društvu s Komovim iz Rusije i Volonteom iz Italije. Komov inače nije vidljiv na mreži Agende; ruski član je Pavel Parfentiev, koji radi u tamošnjoj podružnici organizacije CitizenGo i piše na dezinformacijskom mediju Tsargrad TV u vlasništvu oligarha Malofeeva. Radio je s Komovim i na Family Policy.ru, koji je povezan sa Svjetskim kongresom obitelji. U više navrata Parfentiev odlučno brani Putinove poteze od optužbi da je dekriminalizirao nasilje u obitelji i uveo zabranu propovijedi u privatnim prostorima. I tvrdnji da je agresor u Ukrajini.
Sadržaj o Putinu je u raspravama varirao od ekstaze do povremene skepse. Osim jasne suradnje na razini Vijeća za ljudska prava u UN-u, gdje je Rusija bila glavni saveznik dijelu navedenih organizacija sa zapada, pojedini članovi bili su oduševljeni Putinovom borbom protiv “rodne ideologije” i gej prava. “Bravo Rusia”, napisao je krajem 2016. Austin Ruse iz C-Fama, inače savjetnik Donalda Trumpa, koji je jednom prilikom izjavio da treba strijeljati “ekstremno” lijeve akademike. Upravo je Ruse obavijestio mrežu o Trumpovoj pobjedi, kao povijesnom trenutku u kojem će njihove ideje i ciljevi biti promovirani iz najmoćnije države svijeta. Među čestitarima je bio i Stjepo Bartulica. “Možemo biti sigurni da će Trumpova administracija zaustaviti američki pritisak o LGBT pitanjima na globalnoj razini”, napisao je Ruse.
Nakon što su 2018. pojedini mediji i organizacije počeli pisati o Agenda Europi, kao tajnovitoj mreži ultrakonzervativnih aktivista i lobista, donesena je odluka da se rebrendiraju. Godinu kasnije poslali su obavijest svim članovima da se grupa gasi. Svi su bili pozvani da se učlane u novu grupu Vision Network. Poruku su potpisale koordinatorice cijele tranzicije, Sofia Kuby i Željka Markić. Na aktualnoj stranici Vision Network posjetitelji su obaviješteni da su Kuby i Markić “koordinatori za Europu”. O njihovom članstvu i aktivnostima zasad se malo toga zna, no poznato je da su najveće organizacije iz Agende zadnjih godina po mnogočemu pojačale svoje aktivnosti, lobirajući u SAD-u i Evropi za sustavno uništenje demokratskih institucija. O tome ćemo u jednom od sljedećih nastavaka.
Tijekom pripreme ovog serijala pitali smo Željku Markić da se očituje o prisutnosti proruskih propagandista, američkih grupacija s popisa “mrzitelja” i pročetničkog pokreta Dveri, te o njenoj ulozi stratega i koordinatora u Agendi Europe i potom u Vision Network. Umjesto odgovora na konkretna pitanja, poručila je da “neistine o google grupi Agenda Europe ugašenoj 2019. godine koje su objavljivale nevladine organizacije financirane novcem Sorosevog Otvorenog društva javno su i davno opovrgnute”. “Neistine koje je plasirao Index i zastupnik Možemo! g. Glavašević o udruzi U ime obitelji 2021. u kampanji blaćenja također su javno i davno opovrgnute na N1 i Indexu”, poručila je. “Svakom razumnom jasno je da mediji i političari financirani milijunima javnog i Sorosevog novca žele odvratiti pažnju javnosti sa sebe i usmjeriti je na svoje izmišljotine o udrugama koje se zalažu za zaštitu temeljnog ljudskog prava, prava na život od začeća do prirodne smrti. Osobito u vrijeme izbora u Hrvatskoj i EU-u. Shodno tome, molim Vas da mi više ne šaljete pitanja koja nemaju nikakve veze s javnim interesom i pravom javnosti na informiranje, a na koja možete odgovore dobiti temeljitim pretraživanjem javno dostupnih informacija”, zaključila je Markić. Ostali spomenuti hrvatski članovi lobističke mreže Agenda Europe nisu odgovorili na naše upite.