Glavni evropski partneri Domovinskog pokreta i njihovog eurozastupnika Stjepe Bartulice vjerojatno će postati Braćo Italije, stranka u čijem vodstvu sjede pojedinci koji su devedesetih planirali oružanu agresiju na Hrvatsku, a danas ulicama talijanskih gradova marširaju noseći natpis “Istra, Rijeka, Dalmacija – talijanske zemlje”.
Izvjesnim naumom da uđu u političko savezništvo s partijom talijanske premijerke Giorgije Meloni Domovinski pokret je parafirao veleizdajničku politiku o kojoj smo pisali zadnjih nekoliko tjedana. Dođe li doista do toga, više nitko ne bi trebao biti suzdržan da ih javno naziva antihrvatskom strankom.
Do prije nekoliko dana nije bilo poznato kojem će se političkom klubu u Briselu prikloniti pokret Marija Radića i Ivana Penave. Onda je Bartulica prozborio na najprikladnijem mjestu: u emisiji Bujica, pod ravnanjem poklonika ustaškog režima koji je 1941. godine predao jug Hrvatske političkim uzorima Giorgije Meloni.
“Kako čujem iz povjerljivih izvora, skupina kojoj ćete vi pripadati, Evropski konzervativci i reformisti (ECR), dobila je 73 mandata. Kako će izgledati evropska politička scena u odnosu na onu prethodnu?”, pitao je Velimir Bujanec. Bartulica nije demantirao njegove “povjerljive izvore”. To nije učinio ni Mario Radić koji je sjedio u studiju. “Veselim se novom radu. ECR, grupacija konzervativaca i reformista je narasla, tu glavnu ulogu ima Giorgia Meloni iz Italije. Već zovu i dogovaraju prve konzultacije u Briselu jer će se tijekom lipnja puno tog dogovarati uoči prve sjednice novog sastava u sedmom mjesecu. Ja ću svakako dizati glas za zaštitu naših vitalnih interesa”, kazao je Bartulica, dajući do znanja da s fašistima iz Italije već obavlja preliminarne dogovore oko rada u grupi kojom dominira Braćo Italije.
Osim što novi savez priziva Mussolinijevu i Pavelićevu nagodbu, on je blizak i analogiji prema kojoj je Domovinski pokret odlučio krojiti svoju međunarodnu politiku u krevetu sa stranačkim sljednicima Slobodana Miloševića ili sa šešeljevcima. Premda naizgled nespojiva, veza između četnika i fašista iz Braćo Italije je poprilično razvidna. Pisali smo i o tome: Roberto Menia, talijanski senator i mogući budući partner DP-a, početkom devedesetih je išao u Beograd da s Miloševićevim ljudima dogovori raspodjelu Dalmacije. Talijanskim medijima je pričao da koordinira tisuće sunarodnjaka, spremnih da u svakom trenutku upadnu u Hrvatsku. Šešeljevci su ih potom posjetili u Trstu, gdje su vjerojatno razmatrali finese oružanih planova.
Duh talijanskog iredentizma s jasnom fašističkom potkom, koji se ukazivao četrdesetih i devedesetih godina, i dalje je vitalan. Više od ijedne političke opcije, rasprostranjuju ga izgledni saveznici Domovinskog pokreta. Kroz kulturnu, medijsku i obrazovnu politiku na razini izvršne vlasti, kroz kolektivnu stranačku ideologiju i kroz pojedince na odgovornim pozicijama. Utoliko je bio neizbježan scenarij u kojem će Bartuličini prijatelji u Evropskom parlamentu i ECR-u biti upravo oni koji smatraju da je trećina Hrvatske talijansko vlasništvo.
Na primjer, novi europarlamentarac Braćo Italije postao je Stefano Cavedagna, glasnogovornik Nacionalne omladine, mladeži te stranke. Cavedagna je već godinama zadužen da u Bolonji organizira njihove marševe, koji svaki put imaju identičan transparent na čelu povorke: “Istra, Rijeka, Dalmacija – talijanske zemlje”. Novi politički prijatelj Radića i Penave vodio je povorku s navedenim natpisom i 10. veljače ove godine. Za razliku od Domovinskog pokreta, koji će s Cavedagnom brusiti buduće političke strategije u Evropi, protiv njega i rečenog natpisa prosvjedom su tog dana ustali bolonjski antifašisti.
Novi zastupnik u EP-u Alessandro Ciriani dobio je sudsku potvrdu da ga se može zvati fašistom ili neofašistom. I to dva puta, nakon što se neuspješno žalio na presudu prvog stupnja. Tužio je lokalnog antifašista koji ga je za vrijeme kampanje počastio takvim opisom. U oslobađajućim presudama suci su objasnili da je legitimno u polemičkom žaru davati političarima i takve etikete. Cirianijeva biografija, k tome, obiluje dokaznom građom. Iznoseći brojne argumente za opravdano korištenje “fašističkog” opisivanja novog izvjesnog saveznika Domovinskog pokreta koji ima iredentističke snove, tuženi antifašist je naveo i jedan koji se odnosi na Hrvatsku. Citirao je njegov govor od prije nekoliko godina u kojem je rekao da je Dalmacija “dvije tisuće godina bila rimska, mletačka i talijanska”.
Nova zastupnica u EP-u Lara Magoni izazvala je prije nekoliko godina skandal zato što je javno hvalila politike Benita Mussolinija, krvnika tisuća Dalmatinaca, ističući da je “velika pogreška poricati dobro” koje je učinio. Njena kolegica u novom sazivu EP-a, Elena Donazzan, koja je do jučer bila zadužena za obrazovanje u regiji Veneto, poslala je svim školama pismo, zapravo historijsku ćitabu, u kojoj je maloljetnike podučila da su se fašistički vojnici u Rusiji “samopožrtvovano borili u ime svoje domovine”, ali da su sovjetski vojnici “nažalost” bili jači. Donazzan je izazvala skandal i kad je na radiju otpjevala fašističku pjesmicu “Faccetta nera”. Suočena s političkom pozadinom pjesme, simbolom fašističkog kolonijalizma, odgovorila je da se nikada neće odreći svog (fašističkog) porijekla. “Imam obitelj s (fašističkom) poviješću: moj praujak je bio vojnik, borio se u ratu, kao i mnogi drugi Talijani”, poručila je Donazzan. Do zaključenja teksta nismo uspjeli utvrditi je li praujak vojevao u Dalmaciji. To bi je mogao pitati Bartulica, na jednom od zatvorenih sastanaka. Pjevanje pjesme “Himna Rimu” – inače omiljene Mussolinijeve numere – na zabavama stranke Braćo Italije branio je žestoko Paolo Inselvini, još jedan novi eurozastupnik i partner Domovinskog pokreta.
U EP je avansirao i Carlo Ciccioli iz Ancone. Tijekom sedamdesetih u tom je gradu bio fašistički nasilnik i, posve očekivano, kukavica. Nakon što su ga u tučnjavi prebili komunistički vršnjaci koje je provocirao, u okršaj bez oružja donio je pištolj i ranio jednog protivnika. Optužen je za teške ozljede vatrenim oružjem, ali na koncu nije završio u zatvoru. “Ciccioli je tada bio fašist”, izjavio je prije tri godine Paolo Tomassoni, žrtva propucavanja. “A danas je napravio iskorak u kvaliteti. Danas je još gori.” Tomassoni je izašao s ovom pričom ponukan činjenicom da Ciccioli kao član Braćo Italije propovijeda zabranu pobačaja i trubi o “etničkoj zamjeni” stanovništva, što ga čini idealnim suradnikom Domovinskog pokreta.
Eurozastupnik Francesco Torselli iznikao je iz firentinske neonacističke omladinske organizacije Casaggi, koja je direktno povezana sa stranačkom mladeži Braćo Italije, istom onom koja po susjednoj zemlji nosi transparent “Istra, Rijeka, Dalmacija – talijanske zemlje”. Osokoljen političkim trijumfom stranke Giorgije Meloni, pokret koji usput slavi isturene članove SS-a optužen je za premlaćivanja neistomišljenika u susjednoj zemlji. Na ulicama Firence i oni redovno svojataju Dalmaciju. I u slučaju Casaggija, otpor im pružaju jedino drugovi antifašisti iz Italije. Za razliku od njih, Domovinski pokret će ući u službeni pakt s njihovim članovima.
Skupština Umbrije, na čelu s budućim članom EP-a Marcom Squartom, bila je pokrovitelj festivala u organizaciji grupe bliske Casapoundu, neofašističkom pokretu koji je 2018. pokrenuo novi val svojatanja Rijeke kao talijanskog teritorija.
Analizirajući biografije najvjerojatnijih saveznika Domovinskog pokreta, ispostavilo se da je respektabilan broj njih bio u fašističkoj organizaciji Talijanski socijalni pokret (MSI). Upravo je njihovo vodstvo, na čelu s Gianfrancom Finijem, spomenutim Menijom i jednim fašističkim vojnikom iz Drugog svjetskog rata (!), hodočastilo u Beograd u želji da se domognu zapadne hrvatske obale. Među ostalima, u mladeži tog pokreta bili su članovi EP-a Carlo Fidanza, Ciccioli, Ciriani, Nicola Procaccini i premijerka Meloni.