“Dragi Stefano, jučer sam dobila osobna jamstva hrvatskog ministra vanjskih poslova da će hrvatski predstavnik glasovati u skladu s hrvatskim Ustavom – za prijedlog afričke skupine. Nadajmo se i molimo. Recite mi koje istočnoeuropske zemlje još nisu kontaktirane/pokrivene. Željka”
Navedene rečenice napisala je 16. prosinca 2016. godine predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić. Putem maila poslala ih je Stefanu Gennariniju, zaposleniku američke ultrakonzervativne lobističke organizacije C-Fam, čije je vodstvo radilo u kampanji Donalda Trumpa. “Ministar vanjskih poslova” koji je uvjerio Markić da će glasati po afričkom prijedlogu bio je Davor Ivo Stier, na početku prvog mandata aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Tadašnji šef hrvatske diplomacije obećao je zapravo Željki Markić da će Hrvatska u Ujedinjenim narodima sudjelovati u strateškom blokiranju mandata stručnjaka zaduženog za praćenje globalnog nasilja nad gej osobama.
Osim činjenice da je Plenkovićeva vlast u vrijeme ministra Stiera čelnici U ime obitelji otkrivala interne diplomatske poteze Republike Hrvatske, još je skandaloznije da navedena poruka nije odaslana samo spomenutom lobistu. Mail je, naime, dospio u google grupu Agenda Europe, tajnu lobističku mrežu nekoliko stotina moćnih globalnih organizacija i pojedinaca iz više od 30 zemalja, povezanih s američkim kapitalom nepoznatog porijekla i ruskim propagandnim operacijama za destabilizaciju Evrope. Pored gomile utjecajnih kršćanskih fanatika, hrvatske pozicije otkrivene su tako i Pavelu Parfentievu, članu Agende i suradniku Putinovih oligarha, koji je u mailovima aktivno branio rusku agresiju na Ukrajinu.
U suradnji s novinarima iz Poljske, Nizozemske, Velike Britanije i Švedske, Novosti su navedenu prepisku pronašle u nekoliko tisuća procurenih mailova, u kojima su aktivisti, političari i političke grupacije razrađivali zajedničke strategije o zabrani ili otežavanju pobačaja, dostupnosti kontracepcijskih sredstava, širenju priziva savjesti i podrivanju svakog prava za gej osobe. U mreži Agenda Europe analizirani razgovori su vođeni od 2013. do 2019., nakon čega je zbog prvog vala javnog razotkrivanja njihove tajnosti osnovana grupa-sljednica s istim protagonistima, pod nazivom Vision Network, koja djeluje do danas. Na globalnoj razini, Željka Markić jedna je od četiri koordinatorice cijele mreže.
Njena poruka o hrvatskom glasanju uslijedila je nakon što je Gennarini zatražio od cijele mreže koordiniranu akciju koju su pokrenuli s ciljem zamrzavanja novoosnovane pozicije neovisnog stručnjaka UN-a za nasilje i diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije. Premda je stručnjaku Vititu Muntarbhornu na razini Vijeća za ljudska prava mandat već bio izglasan, Agendini lobisti su u suradnji s blokom homofobnih vlada iz Afrike izradili plan da ga zaustave na Generalnoj skupštini UN-a. U sadržaju koji se može iščitati i kao neslužbeni manifest općih ciljeva cijele grupacije, Gennarini je napisao da nezavisnog eksperta treba zaustaviti zato što će se zalagati za “dekriminalizaciju sodomije, sprječavanje stručnjaka za mentalno zdravlje da homoseksualnost tretiraju kao poremećaj, osiguravanje da pravni dokumenti odražavaju subjektivni rodni identitet pojedinca, nametanje društvenog prihvaćanja homoseksualnosti, uključujući osporavanje religija i indoktriniranje djece i društva putem propaganda na svim razinama”.
Gennarini je tako od članova mreže Agenda Europe tražio da kod svojih vlada lobiraju za blokadu borbe protiv dehumanizacije LGBT zajednice i za nastavak najokrutnijih svjetskih praksi prema gej i trans osobama. Prema mu je Markić odgovorila da će na Generalnoj skupštini UN-a Hrvatska glasati za takav amandman, to se nije dogodilo. Obrazlažući odluku Hrvatske, veleposlanik Vladimir Drobnjak je rekao da nisu glasali protiv amandmana zato što imaju problem s njegovim sadržajem, nego iz tehničkih razloga – zbog održavanja autonomije Vijeća za ljudska prava koje je već donijelo odluku. “Istodobno, Hrvatska čvrsto brani pravo svake države članice Ujedinjenih naroda da brak definira kao zajednicu muškarca i žene”, rekao je Drobnjak.
S gotovo identičnim rečenicama i obrazloženjem glasale su Poljska i Mađarska. “U većini tema u UN-u izašli smo kao pobjednici. Ovo je jedan od slučajeva kad nismo”, napisala je nakon glasanja u grupi Agenda Europe Sharon Slater iz američke lobističke organizacije Family Watch International. Posebno je pritom pohvalila Poljsku, Hrvatsku i Mađarsku zbog navedenih opaski. “Hrvatska i Mađarska otišle su još i korak dalje, rekavši da će nadzirati ovog novog stručnjaka kako bi se pobrinule da ne prelazi granice mandata. Naglasile su i da bi svaka država trebala imati pravo kako će definirati brak”, objasnila je Slater, jedna od najvažnijih osoba u cijeloj mreži, koja je prije nekoliko godina razotkrivena kao tajni trener niza aktivističkih organizacija u Ugandi, čije je lobiranje i utjecaj u tamošnjoj vladi doveo do doživotnih zatvorskih, a u nekim slučajevima i smrtnih kazni za LGBT osobe.
Osim u hrvatskom slučaju, mailovi dokazuju da su članovi Agenda Europe imali neposredan pristup i poljskoj i mađarskoj vladi. Aktivisti Gáspár i Edit Frivaldszky pohvalili su se da su 2017. godine stranci Viktora Orbana dostavili argumente lobista iz ADF Internationala, evropske podružnice američke organizacije Alliance Defending Freedom, koji su doveli do blokade ratifikaciju Istanbulske konvencije. Šef poljske organizacije Ordo Iuris Aleksander Stępkowski otkrio je u mreži Agenda kako su upravo oni za tadašnju vladajuću stranku Pravo i pravda napisali nacrt zakona o zabrani pobačaja sa zatvorskim kaznama za žene.
Gennarini iz C-Fama, kojem je Markić prenijela naume hrvatske vlade, naknadno je dodao da se radilo o “sjajnom primjeru što se može postići kroz grupu Agenda Europe”. “Čak i ako nismo zaustavili mandat (stručnjaka za LGBT osobe, op. a.), zahvaljujući članovima Agenda Europe neke države EU-a pružile su određeni otpor. Nadajmo se da će toga biti još u budućnosti”, poručio je krajem siječnja 2017. Prijateljske države pod njihovim utjecajem na koje se očigledno referirao – Hrvatska, Poljska i Mađarska – nastavile su još neko vrijeme “pružati određeni otpor”. Početkom 2017. Hrvatska i Mađarska ušle su, naime, u UN-ovo Vijeće umjesto Rusije, koja je od tamo odstranjena zbog ratnih aktivnosti u Siriji. Nedugo poslije, u veljači iste godine, te su dvije zemlje uz Poljsku izrazile gotovo prepisana izdvojena mišljenja na Zaključke o prioritetima EU u radu cijelog UN-ovog Vijeća za ljudska prava, ne samo posebnog stručnjaka za praćenje nasilja protiv gejeva. S LGBT pitanja Hrvatska je proširila napad i na žene i njihova reproduktivna prava, u zemljama gdje ona nisu zakonski zajamčena.
U obrazloženju koje je skandaliziralo dio hrvatske javnosti Plenkovićeva vlada je, između ostalog, upozorila da “terminu ‘seksualno i reproduktivno zdravlje i prava’ nedostaje konsenzualna definicija na međunarodnoj razini” i dodala da “u tom smislu Hrvatska interpretira taj termin tako da on ne uključuje pobačaj”. Vlada je još najavila da će u Vijeću za ljudska prava “posvetiti posebnu pažnju promociji i zaštiti tradicionalne obitelji, bazirane na braku kao zajednici muškarca i žene, kao prirodnoj i osnovnoj jedinici društva”. Mailovi koje smo analizirali pokazuju da je agresivno lobiranje grupacije Agenda u brojnim državama bilo fokusirano upravo na izbacivanje “seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava” žena iz svih UN-ovih dokumenata, pod obrazloženjem da se radi o promociji pobačaja. Čak i u slučajevima kad je nesigurni abortus u ekonomski nerazvijenim zemljama uzrok nemale smrtnosti žena. U hrvatskom obećanju da će inzistirati na tradicionalnoj obitelji kao “prirodnoj i osnovnoj jedinici društva” stiješnjeno je i cijelo jedno desetljeće suradnje lobista iz Agende s Putinovim režimom. S obzirom na to da je Hrvatska ušla u Vijeće za ljudska prava doslovnim korištenjem jezika i ciljeva Agende, ne čudi da su umreženi ultrakonzervativci percipirali nju i Mađarsku kao odličnu zamjenu za izbačenu Rusku Federaciju.
Premda pokrenuta prije desetak godina, mreža Agenda Europe začeta je u Moskvi dva desetljeća ranije. Sredinom devedesetih ondje je osnovan Svjetski kongres obitelji. Pokrenuli su ga kršćanski radikali iz SAD-a i Rusije. U ambijentu postsovjetskog raspada, američki i ruski istomišljenici naumili su pružiti otpor liberalnom konsenzusu. Nakon Putinovog dolaska na vlast dobili su partnera u Kremlju. Bio je to odnos od obostrane koristi: američki lobisti su neskriveno željeli od SAD-a i Evrope napraviti konzervativna društva po uzoru na Putinovu Rusiju. Proglašavajući se globalnim zaštitnicima “tradicionalnih vrijednosti” Rusi su kroz ovo partnerstvo proveli jednu od uspješnijih strategija za širenje meke moći i doprinos tekućoj destabilizaciji liberalnih demokracija u Evropi.
S američke strane ključnu ulogu u Svjetskom kongresu obitelji preuzeo je Brian Brown, a s Ruske dva financijera, ujedno i Putinova oligarha: bivši kolega iz KGB-a Vladimir Yakunin i Konstantin Malofeev, fanatični sljedbenik ruskog predsjednika. Potonji je sve do prije nekoliko godina predvodio masivnu kampanju kreiranja “euroskepticizma” preko tajne financijske i političke suradnje s evropskim ekstremnim desničarima, poput Sjeverne lige Matea Salvinija, njemačkog AfD-a, Slobodarske stranke u Austriji, Nacionalne fronte Marine Le Pen u Francuskoj… I uvezivanjem sa zapadnim NGO-ima i američkim think-tankovima, kosturom mreže Agenda Europe. “Rusi bi mogli biti kršćanski spasitelji svijeta”, izjavio je 2013. godine Larry Jacobs, jedan od direktora Svjetskog kongresa obitelji. Povod za njegovu reakciju je bilo donošenje jednog od niza zakona protiv gej propagande, koji je doveo do dramatičnog povećanja nasilja u Rusiji nad LGBT zajednicom. Amerikanci iz ove organizacije, koja je u međuvremenu pod sobom okupila stotine NGO-ova diljem svijeta, sudjelovali su u oblikovanju niza sličnih zakona u Rusiji. Njihov partner Malofeev je dospio pod evropske i američke sankcije zbog naoružavanja krimskih separatista. Optužen je i da je sudjelovao u neuspješnom pokušaju državnog udara u Crnoj Gori. Njegove interese među zapadnim aktivistima zastupao je Alexey Komov, za kojeg je utvrđeno da je također bio posrednik između Kremlja i pojedinih krajnje desnih političara u Evropskom parlamentu. Komov je do 2022. godine cijelo desetljeće bio u upravi međunarodne peticijske stranice CitizenGO. Onamo je postavljen nakon što je na samim počecima španjolski osnivač Ignacio Arsuaga od Malofeeva zatražio kapital za pokretanje cijelog projekta. Prije nekoliko godina WikiLeaks je objavio financijske transakcije organizacije CitizenGO. U njima je navedeno da je dio novca 2015. godine išao u smjeru udruge U ime obitelji.
Komov se nalazi na popisu manjeg broja uzvanika koji su imali izlaganje na jednom od prvih sastanaka Agenda Europe. U konspirativnom ambijentu Palače Fürstenried u Münchenu, u oktobru 2014. godine bio je najavljen kao govornik o spomenutom zakonu koji su podržali brojni sudionici mreže Agenda. Među predviđenim govornicima bio je i Brian Brown. Sastanak su vodile Sophia Kuby, aktualna direktorica ADF Internationala, i Gudrun Kugler, parlamentarka u Austriji. Na samitu su, nabrojimo najvažnije, bili najavljeni i predstavnici iz organizacije CitizenGO, američki lobisti iz Alliance Defending Freedoma i Family Watch Internationala, talijanske fondacije Novae Terrae, Evropskog centra za pravo i pravdu, Evropskog kršćanskog političkog pokreta (ECPM) koji okuplja desne političke stranke u Evropi… I Željka Markić.
Premda se radilo o šačici ljudi, oni su zapravo predstavljali interese više stotina organizacija i više desetaka evropskih stranaka, stotine milijuna dolara kapitala i želju za zajedničkom borbom za “tradicionalne vrijednosti”. Na sastanku je podijeljen i neslužbeni manifest mreže pod nazivom “Povratak naravnog poretka”. Kao krajnji ciljevi u njemu su navedeni potpuna zabrana pobačaja i kontracepcije, otežavanje razvoda i kriminaliziranje “sodomita”, odnosno cijele LGBT zajednice. U programu ovog samita navedene su institucije koje treba targetirati: Vijeće za ljudska prava u UN-u, tijela EU-a, Evropski sud za ljudska prava i Sud Evropske unije. Sudionici su raspravljali i o tome “zašto je važno biti član ne jedne ili dvije organizacije, nego svagdje” i kako provesti “marš kroz međunarodne institucije”.
Iste godine Rusija je ilegalno pripojila Krim, ali to nije umanjilo njihovu suradnju s američkim lobistima iz mreže Agenda. Dapače, u UN-u je postala još plodnija. Strategije je moguće pratiti u analiziranim mailovima. U izravnom dogovoru s lobistima iz ADF-a, C-Fama i drugih organizacija, Rusi su u UN-u izglasavali niz ultrakonzervativnih rezolucija, uspješno izbjegavajući “nedopustivu terminologiju” poput “reproduktivnih prava” i “reproduktivnog zdravlja” što, po njima, zapravo znači “pravo na abortus”. Jednako su uspješno ratovali s uvođenjem bilo kakvog spomena “kontracepcije za dan poslije” ili “sigurnog pobačaja” u takve dokumente.
Vođene smjernicama, pravnim savjetima i koordinacijom spomenutih američkih organizacija povezanih s Republikanskom strankom i Trumpom, Evropljane su u ovoj grupi predstavljale najutjecajnije konzervativne udruge iz preko 30 evropskih država, mahom povezanih s oporbom ili izvršnom vlašću. Pored iskazanih stavova u UN-u, Hrvatska je bila pokazna vježba evropske strategije. U prošlom broju pokazali smo kako je Plenkovićeva vlada skoro dvije godine odbijala ratificirati Istanbulsku konvenciju zbog “rodne ideologije”, koja je kao argumentacija najprije bila nametnuta iz ADF Internationala. Mreža Agende imala je u tome nemalu ulogu: uz kontakt s ministrom vanjskih poslova Stierom, njegov posebni savjetnik Ladislav Ilčić u ovoj je grupi tražio argumente za vođenje kampanje protiv ratifikacije, dok je u isto vrijeme Plenkovićeva vlada u posebnu skupinu za izradu zakona o ratifikaciji instalirala pojedince iz U ime obitelji i Ordo Iurisa.
S namjerom da kao mreža oblikuju “zajedničke ciljeve u Evropi”, početkom 2017. koordinatori Agende organizirali su sastanak najužeg članstva. Na njega je pozvano samo 12 “stratega”, među njima i Željka Markić. U temama razgovora navedene su i kratke opisne strategije: pobačaj treba prikazati kao “oblik nasilja nad ženama”, kontracepcijska sredstva “štetnima za žene”, a gej i ženska reproduktivna prava u zemljama u razvoju kao “neokolonizaciju preko nametanja protuživotne i protuobiteljske agende”. Na tom sastanku raspravljalo se i “je li govor mržnje u konfliktu sa slobodom govora”, “kako iskoristiti radikalizaciju u našu svrhu” i što kažu zakoni o prizivu savjesti radnika u farmaceutskoj industriji.
U mailovima su koordinirali homofobne referendume, raspravljali o peticijama protiv uništavanja ljudskih embrija u istraživačke svrhe, strategijama smanjenja dostupnosti kontracepcijskih pilula… Tražeći od aktivista iz svih evropskih država informacije o prizivu savjesti u apotekama, lobisti su skupljali podatke kako bi na Evropskom sudu za ljudska prava pomogli farmaceutu koji je odbio prodati kontraceptive. “Želimo dokazati da u Evropi nema konsenzusa o toj temi”, poručio je aktivist Evropskog centra za pravo i pravdu. Hrvoje Vargić, tadašnji voditelj hrvatske podružnice organizacije World Youth Alliance, koja se financira i sredstvima američkih milijardera, nudi Nizozemcima informacije o spolnom odgoju u Hrvatskoj, ističući da je sredinom 2017. hrvatsko ministarstvo obrazovanja odobrilo njihov kurikulum za hrvatske škole “koji daje nadu za budućnost spolnog odgoja u Hrvatskoj”.
“Dobra je stvar da je u potpunosti u skladu s kršćanskim vrijednostima, ali i sa smjernicama UN-a”, poručio je Vargić i dodao da njihov program mogu navoditi u Nizozemskoj kao alternativu u školama. Gudrun Kugler, austrijska parlamentarka i jedna od koordinatorica mreže, tražila je 2017. godine argumente za odgovaranje demokršćanskih stranaka u Evropi od financiranja grupa za psihološku potporu LGBT osobama. Marianna Orlandi iz američke organizacije C-Fam preporučila joj je da im kaže kako je pružanje takve potpore LGBT osobama “pomaganje potvrđivanja ‘seksualne’ navike koja je uzrokovala psihičke i mentalne probleme”. “Jedini efektivni način za pomoć ‘LGBT’ ljudima je sugestija da promijene svoj životni stil”, iznijela je svoje “argumente”. Irci su tražili savjet kako oblikovati zakone o pobačaju nakon njihove dekriminalizacije. Čelnik CitizengGO platforme Arsuaga pitao je za istovjetne zakone u Poljskoj, kako bi ih proslijedio zainteresiranoj stranci u Španjolskoj, koja stremi potpunoj zabrani pobačaja. Stranka Vox, koja ima odlične odnose s CitizenGO, najavila je u nedavnoj predizbornoj kampanji zabranu abortusa.
Kada su se članovi Ordo Iurisa iz Poljske 2016. godine pohvalili da je njihov nacrt zakona o zabrani pobačaja s kaznama zatvora za žene ušao u parlamentarnu proceduru, dobili su niz čestitki. “Živjela Poljska!” napisala je Željka Markić, koja je preko odvjetničkog društva prije nekoliko godina poslala demanti na medijski napis u Hrvatskoj, pod obrazloženjem da “nikada nije, niti u jednoj svojoj izjavi ili javnom nastupu izrekla da se zalaže za zabranu prava žena na pobačaj”. Predstavnik Ordo Iurisa sve ih je zamolio da i oni pišu pisma potpore u smjeru vladajuće stranke Pravo i pravda, kako bi takav prijedlog bio izglasan. “Prije svega, moramo zahvaliti Bogu što postoji evropska država u kojoj se može voditi javna rasprava o potpunoj zabrani i kažnjavanju pobačaja. Nadam se da će u bliskoj budućnosti Poljska biti svjetionik u ovom pitanju”, napisao je Mađar Gáspár Frivaldszky.
Predsjednik Pokreta za život Češke Republike Radim Ucháč istaknuo je da zabrana pobačaja nije dovoljna. “Mi nikada ne lažemo o našim ciljevima: oni nisu samo zabrana pobačaja. To je premalo. Naš cilj je promijeniti društvo da odbije pobačaj kao što odbija nasilje nad ženama”, poručio je 2018. godine i dodao kako je njegova organizacija sudjelovala u pripremi državne kampanje protiv pobačaja. Uspjeli su izlobirati i da država ginekolozima financira savjetodavno odgovaranje žena od pobačaja. Kao jedan od dugoročnih ciljeva, naveo je uvođenje obaveznog registra za žene koje žele pobaciti. “Ovo rješenje će poštivati slobodu izbora, ali će u isto vrijeme odvojiti zle žene od ostalih. Mali broj prijavljenih u registar i prezir društva postat će argument za potpunu zabranu pobačaja”, mapirao je plan čeških organizacija u mreži.
Amerikanci iz ove grupe, koji su s Rusima i evropskim partnerima iz Agende više od deset godina radili na konzervativnoj kontrarevoluciji, nedavno su sudjelovali u ispisivanju manifesta pod nazivom “Projekt 2025.” namijenjenog Trumpu u slučaju pobjede. Opsežni dokument predmnijeva uvođenje kršćanskog nacionalizma kao političke doktrine za cijelu Ameriku i uništenje institucija koje se brinu o ženskim, LGBT i radničkim pravima, zaštiti okoliša, odgoju. Nikada nisu bili bliže ciljevima koje su neki od njih pokrenuli sredinom devedesetih u Rusiji.
Tijekom pripreme ovog serijala tražili smo očitovanje Davora Ive Stiera i drugih hrvatskih protagonista o opisanim događajima. Osim Željke Markić, nitko nije odgovorio na upit. Ona je poručila da “mediji i političari financirani milijunima javnog i Sorosevog novca žele odvratiti pažnju javnosti sa sebe i usmjeriti je na svoje izmišljotine o udrugama koje se zalažu za zaštitu temeljnog ljudskog prava, prava na život od začeća do prirodne smrti”.