Jutros nas je napustila naša draga Vesna Ljubić.
Odvela ju je korona sa sarajevske klinike Podhrastovi.
Vesna Ljubić je bila prva dama bosanskohercegovačkog filma, umjetnica istančane poetike čija djela i danas krasi podjednako uzbudljiva estetika, glasan i jasan umjetnički glas koji će odjekivati novim poetikama novih generacija za koje se nadamo da će doći.
Rediteljica i scenaristkinja Vesna Ljubić je rođena 25. maja 1938. godine u Prnjavoru. Završila je Filozofski fakultet u Sarajevu i filmsku režiju u Rimu na Centro Sperimentale di Cinematografia. Diplomirala je dokumentarnim filmom Smrt se otplaćuje živeći, 1972. godine. Na drugoj godini studija asistira Federicu Felliniju i režira svoj prvi film Putovanje. Godine 1975. snima dokumentarni film Halil Tikveša i TV igrani film Simha koji je nagrađen prvom nagradom na Filmskom festivalu u Portorožu.
Prvi igrani film Prkosna delta snima 1980. i osvaja prvu nagradu za scenarij i prvu nagradu na festivalu u Bergamu. Za ovaj film muziku je pisao Vangelis. Svoj drugi igrani film Posljednji skretničar uzanog kolosijeka snimila je 1986. godine. Proglašen je najboljim stranim filmom na Festivalu u Delhiju 1988. U toku rata snima nagrađivani dokumentarni film Ecce Homo. Bila je dugogodišnja urednica i autorica u dramskom programu Radija Sarajevo, Radija Bosne i Hercegovine i Federalnog radija.
2011 – Bosanska rapsodija: Na rubu znanosti (dokumentarni film)
2002 – Adio Kerida (dokumentarni film)
1994 – Ecce Homo (kratki dokumentarni film)
1986 – Posljednji skretničar uzanog kolosijeka
1980 – Prkosna delta
1975 – Simha
1973 – Putovanje (kratki igrani film)
Film koji je snimala o Okinawi i Srebrenici nije završila.
Bila je sjajna, inspirativna i nezaboravna žena sa duhom divne djeve do posljednjeg daha. Kao saradnica bila je učiteljica, perfekcionista, zapanjujuće temeljita i posvećena svakom detalju.
Tekst Oprostite za Drugi svjetski rat završila je pjesmom Braća Giuseppea Ungarettija, koju je prepjevala sa italijanskog. Povjerila nam se da joj je tekst uzeo sedmice a prevod pjesme godine. Pjesma je svoju premijeru imala na frontu Prvog svjetskog rata kao vapaj za prekid krvoprolića, a to je posljednje što je svijetu poručila Vesna Ljubić.
Iz koje ste regimente
braćo
U noći
drhtava riječ
List tek rođen
U grčevitom zraku
iskonska pobuna
čovjeka svjesnog svoje
krhkosti
Braćo
Nama ostaje da Vesnu pozdravimo riječima kojima je završila svoju priču o pandemiji Korona, kuga, morija… smrt i život oko njih, sluteći obrise anđela smrti kojeg je morija sa sobom dovela. Nama koji ostajemo u ovakvom svijetu i vremenu priliči kao pozdrav, epitaf sa dubrovačkog groblja:
„Luce slatko snivaj i meni se drijema.“