Ovo nije prvi put da Renzo Piano daruje most i to ne bilo gdje. Darovao ga je i Sarajevu.
U prošli petak simbolično je počelo uklanjanje ostataka mosta Morandi u Đenovi koji se urušio lani, usmrtivši 43 osobe. Ova “neizmjerna tragedija” kako ju je tada nazvao talijanski ministar prometa Danilo Toninelli, jednostavno je još jedan u nizu pokazatelja destruktivne decenijske korupcione politike iz Berlusconijeve ere, što potvrđuje činjenica da je vijadukt u Đenovi peti most koji se urušio u Italiji u posljednjih pet godina.
Vijadukt Morandi koji je bio dug 1.182 metra, pušten je u promet 4. septembra 1967. godine, nakon četiri godine gradnje. Nazvan je po projektantu, inženjeru Riccardu Morandiju, te je niz godina bio meta kritika zbog svoje problematične konstrukcije. Pravim imenom vijadukt Polcevera (Viadotto Polcevera), simbol poslijeratnog ekonomskog razvoja talijanske republike, prelazio je preko istoimene doline, te se kao u luna parku, okukama uvijao u Sampierdarenu, lučku i industrijsku zonu po kojoj je jednim dijelom fudbalski klub U.C. Sampdoria dobio ime. Prelazio sam ga najmanje tri puta godišnje, da li odlazeći na more, da li posjećujući prijatelje u Đenovi, koja me urbanom i društvenom strukturom podsjeća na moju Rijeku, također radnički i lučki grad.
Na predfinalnoj večeri nostalgičnog i svjetski poznatog muzičkog festivala San Remo, i na dan početka procesa uklanjanja ruševnih ostataka mosta, ovogodišnji voditelj festivala, kultni pjevač iz sedamdesetih Claudio Baglioni, dao je mali hommage regiji Ligurija i gradu Đenovi, te je kazao: “Ligurija, ako je pogledate na karti, ima oblik. Dug je, tanak, zakrivljen. To je oblik mosta. 14. augusta u 11.36 ujutro, Ligurija se raspala. Od danas ta rana počinje zacjeljivati. Upravo jutros, u Đenovi, počelo je rušenje ostataka mosta Morandi. I tako je, jutros, simbolički započela gradnja novog mosta. Kraj i početak koji se sastaju istog dana. Smrt i život, sjećanje na 43 žrtve i ideja bolje budućnosti ujedinjeni u istoj slici. Kao yin i yang. Zagrliti cijelu Liguriju, od istoka do zapada. Od prošlosti do budućnosti. Od žalosti do ponovnog rođenja”.
Novi most će biti sagrađen na ideju istaknutog talijanskog arhitekta Renza Piana. Piano, inače dijete Đenove, već je ostavio svoj trag u rodnom gradu, novi izgled stare gradske luke Porto Antico, čiju je obnovu uradio 1992. godine za potrebe izložbe “Expo ‘92 Genova” te u povodu proslave 500. obljetnice otkrića Amerike. Ostao je vjeran svome rodnom gradu i kroz činjenicu da se tu nalaze njegova radiona Renzo Piano Building Workshop i Fondazione Renzo Piano. Najveći među najvećima, živi spomenik talijanskog identiteta, te doživotni senator proglašen od strane talijanskog predsjednika Giorgia Napolitana, na dan urušavanja mosta Morandi, nalazio se u Ženevi, te se već sutradan ponizno ponudio talijanskoj vladi da besplatno uradi dizajn novog mosta, rekavši da ne može razmišljati ni o čemu drugom, osim o 43 osobe poginule u ovoj tragediji.
Ovo nije prvi put da Piano daruje most i to ne bilo gdje. Darovao ga je i Sarajevu. Most Ars Aevi, sagrađen poslije rata preko rijeke Miljacke na dijelu gdje je ista tokom opsade, razdvajala okupirani sa opsjednutim dijelom Sarajeva, otvoren je 2002. godine. Prvi je izgrađeni element budućeg Muzeja suvremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu, čiji je arhitekturalni nacrt i ideju uradio upravo Piano. Ime mosta kao i muzeja je nepotpuni anagram imena Sarajevo, sa značenjem Umjetnost epohe na latinskom jeziku. Idejno je konstruisan kako bi povezivao stambeno naselje Grbavica sa Vilsonovim šetalištem na lokaciji predviđenoj za izgradnju muzeja. Sam Piano, most je nazvao i “vrata muzeja”. O svrsi i poveznici muzeja i samog mosta, kazao je:
“Moj san je da ovaj muzej bude mjesto koje ljudi posjećuju, ljudi koji ne žele ništa drugo od šetnje, samo da prođu i odu na tramvaj. Ovaj muzej bi trebao biti shvaćen ne kao muzej već kao prolaz kroz muzejske paviljone. Sve u svemu, na neki način model muzeja koji mi poznajemo je nešto što pruža smiraj i kontemplaciju. Bit će mjesta i za to, ali ovaj muzej bi trebao biti mjesto susreta s urbanom stvarnošću, i tek onda će postati glavni instrument urbanog planiranja.”
Ovakva lakoća razumijevanja prostora i istovremena skromnost veoma rijetka u kreativnim krugovima, može da se uoči samo u ljudima koji ozbiljno shvataju svoju ulogu u današnjem suvremenom društvu, te na kraju i u svom vlastitom životu.
Otvorenje Pianovog novog mosta u Đenovi predviđeno je na proljeće 2020. godine, iste godine kada je predviđeno i zvanično uspostavljanje Pianovog Muzeja suvremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu. Kao što ime jednog našeg starog novovalnog filma iz 1979. godine (u kojem student arhitekture smatra da novi model grada može zadovoljiti potrebe svojih građana) kaže: “Živi bili, pa vidjeli.”