Duraković: Knjiga koja se sama napisala

Da strašnog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina dvadesetog stoljeća nekim slučajem nije bilo – teško da bismo o sebi, o svojim susjedima i svijetu saznali ovoliko i u ovolikoj mjeri kao što znamo danas. Naši bi životi prolazili mirni, nezanimljivi, s povremenim ‘običnim olujama’ u našim malim ‘običnim’ jugoslovenskim porodicama, posebno proleterskim. Bili smo živi, rekoh, svakodnevni ljudi u jednoj zemlji na brdovitom Balkanu. Gurali smo kroz život kako smo znali i umjeli, sa svojim djetinjstvima, mladostima, starostima, smrtima ‘po redu’, pokatkad smrtima ‘mimo reda’, sa svojim malogradskim običajima, kreditima, sindikatima i snovima, i sa djecom za koju smo sanjali da će nastaviti tamo gdje smo mi stali. Politika, globalne nesreće i ratovi u naš su život ulazili kroz ekran televizora EI Niš, a naš mali grad živio je svoj život kao i svi mali gradovi na svijetu… sve dok… sve do jednom.

Sve do jednom, kad je ta kuća od karata pala. Rasule se karte, krvave, iscijepane, poderane, zaprepaštene što je tamo neko taj raspad pripremao, planirao, proveo i ostavio nas sve u rasapu među krhotinama smisla, u grobovima u zemlji ili grobovima u glavi, u nesnađenosti pred zlom i bez nade da ćemo se ikada vratiti na tačku tog sloma materije i duha.

U svem tom apokaliptičnom užasu ostala su naša bosonoga djetinjstva, naši mali svemiri puni sunca i smijeha koji se više neće ponoviti, puni prhkog snijega koji gaze naše razigrane dječje noge bez primisli o budućnosti, sa samo jednim ciljem: s cikom uletjeti u kuću, ugrijati se, progutati materin topli napitak s keksom iz „Mire Cikote“ (cika i Cikota!) i potom pasti u san i zaborav do narednog šarenog jutra…

Ovo je priča – majstorski ispričana u ćopićevskom, krajiškom maniru onda kad priča o djetinjstvu, a karverovski iskašljana kad priča o lutanjima po surovom neželjenom zapadnom svijetu – priča izopćenika, nesretnika, usamljenika, ranjene migrantske duše i stoga bolesnog tijela, o gorkoj, nagloj, surovoj zrelosti mladog čovjeka koji u jednom trenu gorke spoznaje, u mrklom mraku novozelandske duge noći, shvata da je čovjek bez doma i bez domovine i da mora ostaviti i zaboraviti sve što je do tada bio.

A sve vrijeme, između tih gustih redova koje ispisuje ruka Refika Hodžića, pomračenih ličnim i porodičnim nesrećama nekada velike porodice, nad ove rečenice nadvija se kao strašni crni oblak, neizrečena, spoznaja junaka ove knjige o Zijinim i Brankovim crnim konjima i crnim konjanicima, o komšijskim izdajama i patnji ljudi u konclogorima s kraja dvadesetog stoljeća… Te sjene prate ovu pripovijest čak i kad unesu sunce u naš čitalački svijet: znamo da se iza sadržaja ovog romana krije tragedija cijelog jednog naroda kojem je bilo namijenjeno da nestane, da bude zbrisan s lica zemlje – i to od koga? – od komšijske, od bratske ruke.

Ova knjiga nije herojski, vojnički narativ o ratnom vihoru koji je skršio naš svijet a mi mu se otimali. Ovo je melanholična priča o životu jedne slamke među vihorima, jednog usamljenog, čudom preživjelog čovjeka, u kojem i danas živi prijedorski mili dječak koji sanja da se vrati kući u svoj Prijedor i da tamo zatekne mater i sve druge koje je volio i izgubio, da se ušuška u sigurnost svoje kućice svoje slobodice – iako ni te kućice ni te slobodice nema, niti će ih ikada više biti.

Evo samo jedne rečenice koja ilustruje knjigu što ju je diktatom svog života ispisao Rafik Hodžić:

„Tapkali smo utabanom bankinom Dubičke ceste, koja će još dobrih desetak godina čekati da se transformiše u pravi trotoar. Ježili smo se i silazili u plitku grabu svaki put kad bi nam s leđa dohujao kakav autobus ili teški FAP-ov kamion natovaren bijelom zemljom za mediapan pločice u Keratermu, fabrici keramike, koja će godinama kasnije postati planetarno poznata ali ne po svom asortimanu proizvoda“.

pogovor, Refik Hodžić: Polaroid kauboj, NOMAD, Sarajevo, mart 2023.

Polaroid kauboj četvrta je knjiga edicije NOMAD, nakon Najljepšeg od svih svjetova Almira Imširevića, Ne lažem Tita mi Feride Duraković i Vidimo se u x Nihada Hasanovića. Knjige možete naručiti pouzećem na bilo koju adresu u Bosni i Hercegovini po promotivnoj cijeni od 15 KM (+6 KM poštarine). Za dostavu u ostale zemlje, kontaktirajte nas putem e-maila [email protected].

Edicija NOMAD


Hadžić: Samo je jedna majka
Poe: Crni mačak
Hadžić: Visoko priznanje
Gudžević: Goran Simić