Vijesti iz kulture, HRT, 6. ožujka, 23:07
Vijesti iz kulture donose zanimljiv prilog iz Osijeka: na daskama tamošnjeg HNK-a postavili su “Maratonce”, jedno od kultnih djela Dušana Kovačevića, čije su dosjetke ušle u sve jezike ovog podneblja. Intendant osječkog HNK-a, Vladimir Ham, rekao je da će se predstava razlikovati od filma, ali se nada da će biti uspješna. “Mene je kao intendanta, koji se brine i o poslovnom rezultatu, veselilo što su sve predstave u ožujku rasprodane. Ugovorena su brojna gostovanja, a vjerujem da će nakon premijere toga biti još”, dodao je. Predstava će očito biti hit – Kovačević je pisao tu tragikomediju imajući na umu gerontokraciju starog režima kojim su dominirale generacije Topalovića.
Danas je komad još aktualniji jer su se ove nacije pretvorile u velike staračke domove – stariji smo nego ikad, a elite koje su davno zajahale na vlast nikako se ne daju. Pantelijin duh vlada cijelom regijom. Zanimljiva je u tom kontekstu dijalektika međudržavnih odnosa – Aleksandra Prijović napunila je pet dana zaredom Arenu, Dragana Mirković dva, Brena je rasprodala koncerte u istom prostoru pred kraj prošle godine, “Maratonci” žare i pale Osijekom, a Mišo i Oliver su godinama vladali Srbijom – na sceni imamo “bratstvo i jedinstvo jakih ritmova” – dok se politike i dalje hrane svađom. Nije ni čudno da je na tom grotesknom prostoru Kovačević najvažniji dramatičar.
Novi dan, N1, 8. ožujka, 8:00
Žarko Puhovski kaže da je opozicija proizvela bau-bau efekt. Što je to? To je dojam da su veliki i moćni, iako se u biti ne događa ništa. “SDP je konačno rekao da nije stranka ljevice. Osim Radničke fronte, koju su jedva progutali, nijedna stranka nema ni l od lijevo”, rekao je Puhovski, dodajući da su među nositeljima lista samo tri žene, što bi u Njemačkoj bio skandal, ali kod nas nije. Vodeća stranka opozicije, povrh toga, nije pokazala nikakav program. Za što glasati? “Dobrim dijelom se šlepaju za Vladinim programima. Nisu inzistirali na željeznici umjesto autoputa, na decentralizaciji, ukidanju županija… Ne mogu ni r od radikalnog predložiti, a htjeli bi biti ljevica!
Također, govoriti samo protiv korupcije nije dovoljno. Oni nisu korumpirani jer nisu bili na vlasti. Nisu bili na kušnji, kako bi rekli stari vjeroučitelji. Kad nisu na kušnji, lako je biti na poziciji da šire moralnu paniku, kako netko reče – mogu odoljeti svemu osim kušnje. Korupcija je strašan problem, ali to nije dovoljno za dolazak na vlast. Nije i ne može biti glavni problem. Osim govorenja ‘oni su lopovi’, trebat će nešto drugo da se sruši HDZ. Oni pokušavaju korupciju dovesti do Plenkovića, ali još nisu uspjeli, pa ispada da je kriv zbog loše personalne politike, da postavlja loše ministre i to je nedvojbena činjenica. On s druge strane ima neke druge argumente i to će biti znak da nećemo imati ozbiljnu kampanju, imat ćemo prepucavanja”, zaključio je Puhovski.
Točka na tjedan, 10. ožujka, 9:00
Mila Moralić napravila je sjajan posao u Luksemburgu. Potegnula je do te državice da bi razgovarala s Laurom Codruțom Kövesi – europskom tužiteljicom, “skupljačicom skalpova” – i doznala više o razvoju događaja u Hrvatskoj. Moralić je izuzetno inteligentno vodila razgovor: ako bi tužiteljica bila preopćenita ili tvrdila da ne može komentirati temu, novinarka bi preformulirala pitanje i uglavnom uspjela dobiti što je htjela. Iz Kövesina istupa saznali smo, ako smijemo čitati između redaka, da će europski istražitelji nastaviti raditi na slučaju “Geodezija”, a da se hrvatski dužnosnici, ako time nisu zadovoljni, mogu žaliti sudu u Luxembourgu. To bi, ako uskoro dođe do hapšenja, moglo itekako utjecati i na političku situaciju u Hrvatskoj.
Kövesi je, govoreći o Rumunjskoj u kojoj su političari “stvarali dimnu zavjesu” tvrdeći da nije važno je li novac ukraden, nego tko vodi istragu, zapravo sve rekla i o nama. “Radi se o školskom primjeru političara koji pred građanima stvaraju dimnu zavjesu. ‘Dragi građani, nije važno je li došlo do prevare, pitanje je tko je nadležan. Je li nadležan EPPO i obavlja li dobar posao s predmetima?’ Uvijek sam reagirala na to i nastavit ću reagirati”, kazala je tužiteljica. Plenković, smatra ona, ne bi smio govoriti o predmetima i nadležnostima, to nije njegov posao. “To nije posao javnosti ni političara, nego pravosuđa, i upravo to činimo. Ponavljam: ovdje se ne radi o tome tko je nadležan, nego o tome je li počinjena prevara, je li itko pokušao otkriti istinu i treće, ako je istina ono što je premijer rekao, svi želimo doznati je li prevara počinjena ili nije”, kazala je tužiteljica.
Nedjeljom u 2, HRT, 10. ožujka, 14:00
Kod Stankovića smo čuli najduhovitiju rečenicu tjedna. Izrekao ju je Mario Radić iz Domovinskog pokreta. “Smatram da Plenković prvenstveno želi napraviti koaliciju sa strankom Možemo, a mi smo na zadnjem mjestu jer oni prate iste globalističke politike. Neki dan se Plenković rukovao sa Sorosem mlađim, a to je isti Soros koji je pokrovitelj Možemo. Oni su najveći sluge kapitala i najlakše će se dogovoriti”, rekao je Stankoviću i dao nam priliku da se od srca nasmijemo. Koalicija HDZ-a i Možemo posve je nezamisliva.
Radić je otkrio i da se dogovaraju s Kolakušićem, Sinčićem i Lovrinčevićem, što bi, uspije li, dovelo do stvaranja Frankenštajna. To su najveći opsjenari u zemlji. Radić je otklonio mogućnost koaliranja sa HDZ-om, ali vrlo obazrivo i ne baš uvjerljivo. “U HDZ-u se događaju tektonske promjene i gospodin Plenković je više-manje već bivši, samo što mu to još nitko nije rekao. Svi ti njegovi nosioci jedinica, svi ljudi kojima se okružio, oni zovu nas. Većina njih nisu zadovoljni, i to iz više razloga. Možda Plenković želi graditi političku karijeru pa ga ne zanima što će biti u Hrvatskoj, ali većina tih ljudi ima djecu i itekako ih zanimaju ta pitanja”, rekao je Radić i ulio nam čvrstu nadu da bi država koju bi vodio premijer Penava bila Eldorado.
Dnevnik, Nova TV, 10. ožujka, 19:00
U crkvi svetog Blaža kršteno je osmero malih Filipinaca. To je još do jučer bilo nezamislivo. Hrvatska je prije pet-šest godina bila monokromatski dosadna, ali demografski trendovi, vlast i tržište rada diktiraju svoje. Na užas konzervativaca, postajemo zemlja duginih boja. Ulazimo u populacijsko “novo normalno”. U istoj župi od početka godine krstili su više filipinske nego hrvatske djece, točnije dvanaestero Filipinaca i desetero Hrvata. Krajem studenoga prošle godine broj stranih državljana kojima su izdane dozvole za rad i boravak premašio je 160 tisuća. To je po prilici populacija Splita! Više od 70 tisuća ili oko 45 posto ih je iz regije, a iz azijskih zemalja oko 41,5 tisuća ili 35 posto, najviše iz Nepala, Indije i Filipina.
Ukupan broj radnih dozvola ove godine mogao bi premašiti 200 tisuća, pa bi broj stranih radnika do 2030. mogao dosegnuti 400 do 500 tisuća, kažu stručnjaci. U RTS-ovu Dnevniku istoga dana doznajemo da je u Beograd lani došlo 70 posto više stranih radnika nego godinu prije; veseli se, srpski rode. Potom šaltamo na HRT-ov Dnevnik u kojem se opet govori o krštenju Filipinaca u svetom Blažu. Povijest je ubacila u petu, tržište djeluje munjevito, a stara, dobra dijalektika – stalna na tom svijetu samo mijena jest – opet sve objašnjava.
Noć Oscara, HRT, 10. ožujka, 23:21
U Vijestima iz kulture Daniel Rafaelić eruditno je opisao sve koordinate dodjele Oscara, nagrade koja lagano klizi prema “bulevaru sumraka”. Oscar je star, ocvao, podvrgnut političkoj moći, pa je većinu nagrada pobrao do zla boga dosadni “Oppenheimer”, premda su – prema našem mišljenju – “Ubojice cvjetnog mjeseca” neusporedivo bolji film. No on govori o genocidu nad Indijancima u Americi, a za to ” još nije vrijeme”. Drugi film nadmoćan “Oppenheimeru” je “Zona interesa” (Oscar za najbolji strani film), koji govori o šutnji o zlu. Žena šefa Auschwitza ne primjećuje što se zbiva iza ograde njene vile smještene uz logor, mjesto iz kojega katkad prokulja dim i začuju se strašni zvuci. Ona uzgaja cvijeće i povrće u bašti, odgaja djecu. Svatko, pojedinačno i kolektivno, šuti o nekom zlu i brine se za sebe, univerzalistička ideja poražena je činjenicama svakodnevice, ustuknula pred nerazorivim konceptom sukoba civilizacija.