Andrej Plenković mislio je, očiju mu, da ga netko zajebava. Nakon kratkog jutarnjeg brifinga ministra obrane o noćašnjim pokretima ruskih tenkova prema Odesi i ruske nafte preko Singapura, hrvatski je kancelar taman smrknuta lica objašnjavao Gordanu Jandrokoviću detalje nove zapadne energetske strategije – sve s dlanom preko telefonske slušalice držeći njemačkog premijera Olafa Scholza na čekanju – kad mu je oprezno, obliven hladnim znojem, prišao šef kabineta Zvonimir Frka-Petešić i nešto mu došapnuo, pa se brzo vratio dva koraka unatrag.
Nakon nekoliko trenutaka ledene tišine eruptirao je vulkan. Bilo je baš kao ona toliko citirana scena iz Hirschbiegelova “Untergang”, kad Adolf Hitler u svom bunkeru popizdi na suradnike, nadnesen nad kartu berlinskog gradskog prometa.
Urlao je i psovao kancelar Plenković, pa bacio laptop u zid i zubima poderao onu kartu, poletjeli su zrakom raznobojni flomasteri, šarene zastavice i plastični tenkići, cijela Putinova Četvrta gardijska tenkovska divizija, čuvena Kantemirovskaja, razletjela se kabinetom hrvatskog premijera. A u predsoblju s druge strane zatvorenih vrata, Plenkovićeva tajnica, novi ministar graditeljstva Ivan Paladina, francuski predsjednik Emmanuel Macron i ruski veleposlanik Andrej Nesterenko nijemo su se pogledavali i drhtali od užasa.
Tako je, eto, izgledalo kad je hrvatskog kancelara, usred jutarnjeg kolegija o ukrajinskom ratu i svjetskoj energetskoj krizi, šef kabineta podsjetio da je danas Dan žena.
Dan žena?!?
Sad vam je malo jasnije zašto je Andrej Plenković, očiju mu, mislio da ga netko zajebava. Pred očima mu se na onoj karti raspadao svijet, cijelo jutro hrvatski je kancelar na njoj crvenim i plavim flomasterima crtao interkontinentalne plinovode i skicirao Novi svijet, a ovi ga sad jebu s Danom žena. Dan žena! Nema gdje ih psujući nije poslao sve do jedne, nisu se Banski dvori tako tresli još otkako su ih onomad raketirali jugoslavenski avioni.
– Ne, ne, nisam govorio tebi, šta ti je? – trenutak kasnije rekao je Plenković u slušalicu, pa zatvorio oči i duboko udahnuo. – Nemoj plakati, Olafe, nemoj me sad i ti jebat.
Dan žena. Zar to još uopće postoji? Prije dva-tri tjedna bilo je Valentinovo, šta ima da je bio Crni petak, koju gospu žene još hoće? Eto, kad smo već kod toga, imaju i Malu i Veliku Gospu! Sad još i Osmi mart. Bogami su ga žene izmislile samo da u muževoj jakni nađu parfem iz DM-a za ljubavnicu iz firme.
Andrej Plenković izbrojao je onda do deset, pa otvorio vrata kabineta i dozvao tajnicu.
– Piši ovako. Uime Vlade Republike Hrvatske svim ženama čestitam Međunarodni dan žena, te im zahvaljujem što hrvatsko društvo čine naprednijim, humanijim i boljim, posebno njegujući obiteljske vrijednosti – u jednom je dahu hrvatski kancelar izdiktirao svoju čestitku, pa se okrenuo tajnici. – Šta je bilo? Nemoj sad i ti, Božena, bogati!
– Ne, ne, gospodine Plenkoviću, mene je samo dirnulo kako ste to krasno sročili. I to iz glave – hitro i vješto tajnica je obrisala suzu. – Vi baš znate što žena želi čuti, vaša supruga je jedna jako sretna žena. Bog vas blagoslovio.
“Zahvaljujem im što hrvatsko društvo čine naprednijim, humanijim i boljim, posebno njegujući obiteljske vrijednosti.” Nije Božena bila jedina. Mnoga je hrvatska žena ovog osmog ožujka zaneseno na Twitteru čitala čestitku predsjednika Vlade, gledajući ispod oka čas u ona tri leša karanfila u početnom stupnju raspadanja, čas u račun za nekakav parfem kojega je mnogi hrvatski muž greškom uzeo s kase kad je u DM-u kupovao gedore.
“Veljko”, dozvala je onda mnoga hrvatska žena onog grbavog kita nasukanog pred televizorom u visokom stupnju raspadanja. “Zašto ti meni nikad nisi zahvalio što hrvatsko društvo činim naprednijim, humanijim i boljim, posebno njegujući obiteljske vrijednosti?”
A mnogi je hrvatski muž dobacio s kauča: “Opet gledaš meksikanske serije, odnijo ti đava serije!”
Istina, zloglasni Dan žena nikad ne pada zgodno, baš uvijek i svaki put, bez greške – ako ste muškarac svakako ste primijetili tu stvar – Osmi mart pada baš na dan kad smo najzauzetiji sudbinom svijeta i države. Tako je, sjetit ćete se, šef kabineta upao Ronaldu Reaganu u Ovalni ured na Dan žena 8. ožujka 1983., usred Hladnog rata, pa je ovaj sat vremena kasnije na konvenciji evangeličkih crkava plasirao svoj čuveni “imperij Zla”. Dan danas povjesničari misle da je govorio o SSSR-u. Dan žena 1917., kad smo već kod Imperija Zla, Martovskom je revolucijom došao glave i ruskog cara Nikolaja II. Romanova i cijeli slavni Ruski imperij.
Nikad, međutim, taj besmisleni praznik nije pao nezgodnije nego ove godine: ne samo usred velikog testosteronskog rata, nego usred najvećeg zamislivog testosteronskog, upravo svjetskog rata. Jedino bi nezgodnije bilo da je Osmi mart pao još i na dan kad se igraju uzvratne utakmice osmine finala Lige prvaka. Pa je onda, jasno, pao i točno na dan uzvrata osmine finala Lige prvaka.
Razumljivo je stoga zašto je hrvatski kancelar Andrej Plenković u svom nadahnutom Twitter sonetu žene na njihov Dan podsjetio gdje im je mjesto i što im je činiti: “činiti”, ukratko, “hrvatsko društvo naprednijim, humanijim i boljim, posebno njegujući obiteljske vrijednosti.”
“Posebno njegujući obiteljske vrijednosti!”, ponavljat će onda mnogi hrvatski muž kucajući po čelu mnoge hrvatske žene, tjerajući je da još jednom pročita što je napisao njen romantični junak ministro principal, señor presidente del gobierno, i požuri spremiti večeru prije nego započnu Liverpool i Inter.
Pa je razumljivo zašto su ih i ostali njihovi romantični junaci na Dan žena podsjetili gdje im je mjesto i što im je činiti. “Žene su temelj društva i obitelji, te ih svojim požrtvovnim radom i ljubavlju čine boljima”, u svojoj je čestitci podsjetio, recimo, i señor presidente del Parlamento Gordan Jandroković. “Zato u poticanju daljnjeg napretka položaja žena posebno moramo voditi računa o uspostavljanju ravnoteže između obiteljskog života i posla”, rekao je señor Gordan, ne propustivši citirati i glasovitog latin lovera papu Francisca, kako moramo “slaviti majke i zaštititi žene, zato što majke donose život”. Santo padre zna što govori, nitko na svijetu ne poznaje i ne razumije žene bolje od rimskog pape.
Najviše se, međutim, potrudio dalmatinski župan señor Blaženko Boban: “Žena je zdenac života pod čijim srcem je i naše srce zakucalo. Danas sebi, na poseban način, želimo samo osvijestiti ljepotu, nježnost i dostojanstvo žene”, cvrkutao je župan Boban, pa se obratio svim ženama svijeta i Dalmacije. “Trebate biti svjesne svoje ženstvenosti i nadmoći tamo gdje smo mi muškarci nemoćni.”
“Tamo gdje smo mi muškarci nemoćni!”, ponavljat će onda mnogi hrvatski muž kucajući po čelu mnoge hrvatske žene, tjerajući je da još jednom pročita što joj je napisao njen romantični junak señor conde de Dalmacia, pa požuri podgrijati sarme prije Rusi ukinu plin i zatvore Sjeverni tok.
Jer smisao Osmog marta, kako smo danas naučili, jest da žena na taj dan sebi “osvijesti svoju ženstvenost”, a muškarcu “svoju ljepotu i nježnost”. Dobro, “i dostojanstvo”, ako joj pritekne svijesti. Kako, međutim, na Dan žena osvijestiti žene? Najbolje s dva-tri ne prejaka šamara i kantom hladne vode.
Što je još smisao Dana žena? Još je smisao Dana žena da podsjeti ženu, majku i domaćicu kako je ona “zdenac života” i “temelj obitelji koju svojim požrtvovnim radom čini boljom”, ali da “posebno vodi računa o ravnoteži između obiteljskog života i posla”. Kako da “posebno vodi računa o ravnoteži između obitelji i posla”? Jasno, “posebno njegujući obiteljske vrijednosti.”
Ako je to bilo sve, možemo nastaviti s ozbiljnim muškim stvarima. Gdje smo stali?