Čujem kako muškarci kleče,
u Zagrebu usred Jelačić trga,
u ime čednosti, a šta je preče?
i izravnavanja povijesnih kvrga,
u ime djeve, koja sve rodi,
i koja je svima nevina mati,
u prilog, dakle, muškoj slobodi
bez koje se svako od nas pati,
u ime onog što zovu vrijednost
za koju niko nema volje,
za nevinost i ćudorednost
u kojoj će njima biti bolje,
za žensku poslušnost (ona je ključna)
koja će voditi pravednom svijetu,
za to da se povuče ručna,
i da se vratimo antikvitetu,
vremenu kada je svemir sazdan
i kada se znalo ko je gazda,
a ne ovako – dok kleče vele –
da ponos muški je kuku lele,
da svaka radi ono što hoće,
(dok usput liči na seks i voće),
da nosi parfeme i dijademe
da sama ubija svoje vrijeme,
da ne kuha jela, mnoga i razna,
da joj je punjena paprika prazna,
to nije život, to nije pravac,
povijesti treba novi rukavac,
jer ovo što jeste – dok kleče vele –
ne valja ništa, i sve je nula,
i sve su žene pobješnjele,
nijedna božju nikada čula,
ne žele čednost,
niti poslušnost,
nego sve izvode kerefeke,
eh to nam je svijet sav uništilo
kada su ušle u biblioteke,
kada su rekle da znaju bolje
od boga, oca, muža i sina,
kad im je ljepše da budu drolje,
nego da katanac svaka ima,
i tako kažu muškarci na placu,
i svaki ima skrušenu facu,
na trgu kleče dok u glas kažu
sve trule kad skineš ambalažu,
na trgu kleče, i boga mole
da nam se vrate stara vremena,
da nam se vrati, dakle, ta vrijednost,
ah čednost čednost čednost
čednost.
Ni hrani gladnog ni skini silu,
ni sadi šume ni gaji cvijeće
već da su čedne u svakom promilu,
ima li, dakle, vrijednosti, veće,
za šta se drugo moliti može
sljedbenik koji je službe božje,
već da se nikom nisu dale,
(niti taj zločin pokušale)
ima li boljeg na svijetu zadatka,
nek im je
povijest
seksa
kratka,
jer ako je duža i ako šta znadu
crknuće svaki muškarac u jadu,
neće se moći ženit’ nit birat’
niti će njega zarezivat’,
tražiće poze, iskusne koze,
(i svakojake zahtjeve druge),
takve im nabiju dijagnoze,
dok glume da su
Pepeljuge,
zato na Jelačić placu se moli
da ženska sloboda manje boli,
da ženske slobode još manje ima,
jer tako je bolje i nama i njima,
na trgu kleče, i boga mole
da nam se vrate stara vremena,
da nam se vrati, dakle, ta vrijednost,
ah čednost čednost čednost
čednost.
Bez nje je život kolač sa solju,
i gorka kafa i hljeb bez brašna,
bez nje svi ljudi lakše kolju,
i lakša im je rabota strašna,
nemaju srce, ne znaju boga,
nikome ne daju lajk na vebu,
čednost je centar, onaj od koga
svaki muškarac kreće ka nebu,
i tamo jezdi na vrhu visina
dok pravi kćerku a bolje sina,
čednost je ključni sastojak svega,
ništa bez njega.
A žene vele, dok sve to glede,
te muške trupe, na Jelačić stazi,
ne shvata gladne ko stalno jede,
ni vrijednost koji nas molitvom gazi,
jer život žene, u nepreglednost,
se oko drugog problema vrti,
ne čednost, muškarci, nego bezbjednost,
to nama treba, od zipke do smrti,
ne neki incel, sa sobom u ratu,
koji nas davi i veli “Zini!”
ne povratak vašem patrijarhatu,
ne “preblag je bio Homeini”,
da nas ne umlate kao hijenu,
prezirom ili oružjem hladnim,
to nama treba u svakom trenu
(sve s poljupcima čokoladnim),
da su bez straha ljubavna jutra,
da nas za gušu ne hvata niko,
nije nam problem Kama Sutra,
nego te modrice, vidi li iko?
hoćemo da nas ne pipa tipus
u gradskom busu, i neometen,
a da zbog mira glumimo fikus,
jer “pusti ga, vidiš da je kreten”,
nećemo da nam je kosa mjera
“da li sam bistra ili sam glupa”
i da se smijemo kad nas se tjera
da se tom vicu smijemo skupa,
nećemo da nam se sipa u piće
supstanca za lakša silovanja,
hoćemo, nasuprot, da nam sviće
s onim s kim želimo milovanja,
a nipošto vaše molitve čudne,
niti taj svijet po vašoj mjeri,
držimo volan, sasvim budne,
nećemo prošlost,
ni njene zvijeri,
niti poslušnost,
niti uslužnost,
ni vašu riječ da ona svijet tvori,
nećemo da nam je životna dužnost
ti vaši sa vama pregovori,
sve da se bog sad stvori na placu
tog bana Josipa Jelačića,
mi nismo kupus spreman za kacu,
mi nismo ni niža ni vilinska bića,
nek nam se ne vrate stara vremena,
neka nam, dakle, dođu bolja,
to nek je zakletva džentlmena,
to neka bude božja volja,
– ne čednost čednost čednost čednost
već bezbjednost.