Žene srednjih godina najbolje je
otpisati
o njima se niko ne sjeti pisati,
njima nema lijeka iz ordinacije
one spavaju bez zanimacije,
neobuhvaćene epikom,
one su niko,
one su degeneracija,
njih neće ni ražanj za odojke
(jer bog ih je kaznio kad im dade dojke
u vasioni u kojoj vlada
gravitacija).
Žene srednjih godina
ne zna niti rodbina
one su ugarci
koji ne definišu plamen,
njih se trpi
kao što Sizif trpi svoj kamen,
njima treba i zrak naplatiti,
jer ga zaludno troše,
one su estetski loše,
njihova koža smrdi na luk,
a njihov krik je tek stilski muk
koji preglasno odjekuje
kroz nepregledne daljine.
Žene srednjih godina rodile su neke gorčine
ili neko dijete,
a sada su kao one mutave starlete
koje se ne povuku s ekrana
nakon što su odglumile sve nužne poze,
i sve neuroze,
i skinule sve koprene,
takve žene
ne znaju kad je dosta,
one su fini instrument unutar mašine
koja je prosta,
one su otpisane
neopisane,
nisu u narativu,
nisu u pravu,
nisu važne,
žive u zaboravu,
žive budućnosti lažne,
žive nasuprot svih,
njih ne trpi ni stih,
zaudaraju na skrb za druge,
njihov jecaj objedinjuje sve zvuke tuge,
te žene srednjih godina, nikakve žene,
te meke stijene, kao kolač rasječene,
razdjevičene, zapečaćene, iskorišćene,
izmcrvarene, izopštene, izmučene,
i izliječene
od svih iluzija.
Neka idu u rupu iz koje su izašle,
i neka se poklope,
i neka ih potope,
strast je za mlade,
ljubav za lijepe,
i za one koji još uvijek u stomaku pokreću
žmarce,
a moć,
moć je, naravno, za muškarce
koji novac umiju
da oplode i skupe,
dočim,
žene srednjih godina više ne mogu ništa,
i ponašaju se kao da su glupe,
bivše ribe koje nikada neće postati ajkule,
nose debele noge,
nose ožiljke mnoge,
nose prkos sred oka
(za svako neodgovoreno pitanje),
i nose naočale za čitanje
koje čine da izgledaju kao foka
(a ipak misle da izgledom zrače),
žene srednjih godina
poslije ljubavi plaču najjače,
kao te foke,
taj plač je fina muzika
koju čujem kroz prozor automobila,
on protutnjava brzo
i kao da ima krila
koja su njima
odsječena.
Žene srednjih godina su prolupale,
one ni u koju sagu nisu upale,
one ne razumiju svoje stanje,
svaka umišlja da je indijska krava,
a svaku treba na klanje,
one su ludice,
njima baciti cijanidne udice
– neka se nahvataju,
i neka ih boli,
i neka
pocrkaju.
Žena srednjih godina svaka djevojka
postane sutra,
one žive u ilegali i unutra
u ilegali njihovo srce tinja
u ilegali srce veli
ne zna svinja šta je dinja,
tako vele
žene koje su ostarjele
i koje za milost druženja navodno moraju prositi,
žene koje kričavi karmin ne smiju nositi,
a koje ne žele sakriti svoje lice,
one su Herkulice,
one su oganj u snijegu,
te žene srednjih godina koje su u bijegu
od institucija,
i egzekucija,
i supstitucija
punokrvnog života,
te žene srednjih godina koje su kao vulkanska erupcija
koju nijedna sila ne uspijeva ugasiti
– te žene koje će te spasiti,
zmaj žene.