U Kantonu Sarajevo obrazovanje je konstantna tema – resorna ministrica, uz podršku kompletne Vlade, „uvodi red“, kako sama Hota-Muminović kaže, ili „vraća obrazovni sistem gdje pripada“, kako tvrdi predsjednik Skupštine KS i stranački kolega ministrice obrazovanja, Elvedin Okerić. No, ni red ni vraćanje sistema ne idu im lako – prosvjetni radnici se bune, kantonalni sindikat osnovnog obrazovanja već dva puta u dva mjeseca organizuje štrajk upozorenja, srednjoškolski sindikat traži da se dokument Pedagoški standardi i normativi (Standardi) počne primjenjivati od 1. septembra 2025., godinu kasnije nego je Vlada odredila; Ministarstvo provodi reformu u osnovnim i srednjim školama bez da iko zna odakle su krenuli, gdje su sada i gdje žele stići; dok reforma traje, ukazuje se SAFER i određuju da je taj „strateški dokument“ osnova za reformu kantonalnog obrazovanja i onda, kada im se usprotivi stručna javnost, resorna ministrica samu sebe prikazuje kao žrtvu. Također, u prednacrtu je i Zakon o udžbenicima Kantona Sarajevo koji nekadašnju entitetsku aktivnost vraća u kantonalne ruke i propisuje da nedavno osnovani Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja (institucija nastala na ruševinama oskrnavljenog Prosvjetno-pedagoškog zavoda KS) preuzme brigu o izdanjima novih udžbenika.
Krenimo redom – Pedagoške standarde i normative za osnovne škole u Kantonu Sarajevu (kao i za srednje škole) kantonalna Vlada usvojila je početkom marta na telefonskoj sjednici. Iako se na zvaničnoj stranici ministrica za odgoj i obrazovanje u Vladi Kantona Sarajevo hvali kako su „svim partnerima pravovremeno ponudili aktivno učešće u kreiranju Standarda, na način da dostave vlastite primjedbe i sugestije (…) ističem da su pravo iskoristili sve zainteresirane strane kroz dostavljanje prijedloga i sugestija prije izrade ovog dokumenta, ali i kroz učešće u javnim konsultacijama“ u praksi je to drugačije. Prijedlog Standarda (i za osnovnu i za srednju školu) se pojavio u javnosti kada je već bio gotov, a online forma javne rasprave je bila sve samo ne javna rasprava – nekoliko termina za online javnu raspravu nudilo je slušanje prezentacije dokumenta koji je već bio dostupan, izbjegavanje odgovora na pitanja te uz obećanje da će sve biti razmatrano ako se pošalje pismeno. Naravno, nikada Ministarstvo nije objavilo koji su prijedlozi stigli, koje su prihvatili i zašto, koje su odbili i zašto. Tako javna rasprava postaje truhla krpa kojom se prekrivaju sve manjkavosti i loša rješenja samog dokumenta. A ima ih…
Standardima je ozvaničen SAFER. Sjećate se – to je onaj nakaradni dokument s kraja 2023. godine kojim se nagovještava da učenici u KS razvijaju održivost, svjesnost, pismenost o budućnostima, etiku i otpornost, bez da je objasnio zašto baš tih pet pojmova, zašto ne sve ključne kompetencije EU, kako da se razvija, u kojem vremenskom roku, u kakvoj je vezi to sa trenutnom reformom, zašto su dokument pisali anonimusi i nepoznavatelji obrazovnih praksi u Kantonu Sarajevo i BiH… Standardima je ovih pet pojmova iz SAFER-a i ozvaničeno kao obaveza za nastavnice i nastavnike. I ne samo to – iz SAFER-a je standardonormativizirana i pozitivna psihologija u interpretaciji Aide Tule – „snage i vrline karaktera“, odnosno transcedentnost se, između ostalog (stoji u drugom dokumentu Ministarstva), razvija tokom škole plivanja (šta je transcedentnost, kako se razvija tokom škole plivanja – nije navedeno).
Blaga pobuna Naše stranke i Pokreta za nove generacije protiv ideološkog (po sekularno obrazovanje) opasnog dokumenta samo je legitimirala nastojanje resorne ministrice da aljkavo napisan strateški dokument (kako ga ona, bez ikakve osnove, naziva) postane osnova kantonalnog obrazovanja. Naša stranka se javno ogradila od SAFER dokumenta, ali je njen premijer Nihad Uk protiv stava vlastite mu stranke (premijer u SAFER-u, nakon što ga je pročitao, nije vidio ništa sporno). Protiv toga da SAFER ima bilo kakvu stratešku kantonalnu obrazovnu vrijednost jeste i Pokret za nove generacije, ali se nisu javno bunili kada je osnova SAFER-a postala sastavni dio Standarda.
Osim SAFER-a, Standardi su problematični i na drugim nivoima – najavljuju opremanje kabineta – tableti za kabinet maternjeg, dronovi za kabinet informatike, robotska ruka za kabinet tehničkog, frižider (kao audiovizuelni uređaj) u kabinet biologije. I naravno, ne navodi se vremenski rok kada bi planirana oprema i trebala biti sastavni dio svake škole niti koliko će to sve koštati i što je najvažnije – zašto se sve to kupuje, da li su nastavnice i nastavnici tražili baš to što Standardi propisuju ili je to bilo namišljanje kreatora dokumenta u skladu s uputama resorne ministrice?
Također, Standardi propisuju i prostorne zakonitosti, naprimjer, određuju i broj toalet kabina (jedna na 20 učenika u smjeni – ili u prevodu, škola sa 1.000 učenika koja radi u dvije smjene mora imati 25 za učenike + dvije za uposlenice/uposlenike + za invalidne osobe), veličinu školskog dvorišta, kao i same kabinete. Vlada ne polazi od realnog stanja i ne uzima u obzir postojeće školske građevine; da polazi, bilo bi im jasno da Standardi ne mogu ispuniti propisane elemente ni za 20 godina. Šta će biti posljedica toga – zatvaranje škola? Ili primjenjujemo gdje je moguće ili se odnosi samo na novoizgrađene škole?
Nadalje, Standardima se potpuno dekonstruira postojeća strukturu radne sedmice nastavnika – skraćuje za 6 sati neposredni odgojno-obrazovni rad; dio obaveza iz postojeće strukture prebacuje u druge kategorije (razredništvo i dopunsku nastavu), smanjuje za jedan čas nastavnu normu, ali vrlo neprecizno kategoriše segmente radne obaveze i ostavlja prostor direktoricama i direktorima da manipuliraju sedmičnim obavezama radnika i radnica. Struktura radne sedmice treba biti jasna i potrebno je rekonstruirati je u dogovoru sa uposlenicama i uposlenicima škole.
Ministarstvo se odlučilo baviti i udžbenicima. Udžbenici koje koriste i osnovci i srednjoškolci u Bosni i Hercegovini su nekorisni – neprilagođeni, puni definicija i termina, ne obraćaju se učenicima, nego zahtijevaju tumačenje nastavnica/nastavnika. Zarobljeni u rasparčanom i raskomadanom obrazovnom sistemu, zastarjeli i loši udžbenici muče djecu, učenje im pretvaraju u trku s nesavladivim preprekama, a nadležne obrazovne vlasti ne pokušavaju ništa promijeniti; osim Kantona Sarajevo koji je u prethodne dvije godine bacio 8 miliona maraka kupujući loše udžbenike.
Prednacrt Zakona o udžbenicima Kantona Sarajevo možda ima dobre namjere – potrebno je napraviti nove udžbenike, ali u onome što možemo iščitati u prednacrtu Zakona – teško da će učenici dobiti kvalitet. Naime, propisno je ko može činiti autorski tim, propisno je i kako se organizuje procedura izbora, nagrađivanja tri prvorangirana prispjela rukopisa po javnom pozivu (koji rangiraju recenzenti) i prebacivanja prava na Institut za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja koji kasnije raspisuje javni poziv za štampanje udžbenika. U Prednacrtu ne piše da li ide odjednom poziv za sve razrede i za sve predmete, za sve nivoe obrazovanja ili postoji neki plan sukcesivne izrade udžbenika, no to znači da bi se u nekom kratkom vremenskom roku trebalo napraviti na stotine kompleta (osim udžbenika traži se i izrada radne sveske i priručnika za nastavnike u okviru svakog predmeta) i pitanje je ko to može i uraditi i odobriti i garantovati kvalitet. U kaznenim odredbama propisuje se kazna ukoliko se u školama na časovima koristi bilo šta drugo osim odobrenog udžbenika. Također, Prednacrt kaže da spisak lektire određuje „katedra za književnost Univerziteta u Sarajevu za odgovarajuće razrede srednje i osnovne škole“. Ostaju pitanja: Koja katedra za književnost (Katedra za bošnjačku, Katedra za srpsku, Katedra za hrvatsku književnost ili Katedra za usmenu književnost ili Katedra za dječiju književnost – ako postoji)? I zašto ne nastavnice i nastavnici maternjeg jezika?
Sve ovo pokazuje da je resorna ministrica, govoreći na press konferenciji Vlade Kantona Sarajevo 18. aprila govorila istinu – želi zavesti red u obrazovanju, želi potpunu kontrolu svakog segmenta obrazovanja, od toga koji sadržaji se izučavaju u učionici, preko toga kako će se želje autora SAFER-a implementirati u školama, kada i zašto će se štrajkovati, kako će reforma i u kojem ritmu teći, kako će nastavnici govoriti i kako je važno samo hvaliti poteze obrazovnih vlasti dok se štedi na njihovom statusu i standardu, kako obrazovnu ideologiju konzervativne političke partije nametnuti kao jedino važnu u javnom kantonalnom obrazovanju do kontrole javnih nabavki za bogato opremanje škola za poučavanje beskorisnom opremom. Javno isticanje i ministrice i Vlade kao su povećali plaće svima nije argument da brinu o nastavnicama i nastavnicima – plaće bi bile povećane svakako jer, zbog inflacije, Vlada ima više prihoda i nužno mora umanjiti probleme nastale porastom troškova života. Uz nužno povećanje plaće, ova Vlada je, ako već neće resorna ministrica, trebala razgovarati s nastavnicama i nastavnicama o tome šta im je potrebno da bi nastava bila kvalitetnija.
Standarde je Vlada usvojila, na prijedlog Zakona o osnovnom i srednjem odgoju i obrazovanju čeka se usvajanje u Skupštini već dvije godine. Ako prođe Zakon, ministrica dobija priliku da donošenjem brojnih pravilnika kojima se preciziraju odredbe Zakona i PSiN-a te će tako poptuno podjarmiti javno obrazovanje te strahom i prijetnjama upravljati svim segmentima rada ugušiti svaku kritiku i drugačiji pogled na obrazovni sistem. Baš kao što je to pokazala 19. aprila 2024. kada je potpuno pravno neosnovano poslala uposlenice i uposlenike Instituta za razvoj preduniverzitetskog obrazovanja da u nekim školama Kantona Sarajavo inspekcijski proprate šta se događa u školama tokom trajanja štrajka.
Stranački kolega ministrice Okerić je možda upravu – resorna ministrica (uz podršku Vlade KS) vraća obrazovni sistem tamo gdje po njima pripada – u komunizam. Različite ideje ali slične metode s ciljem ideološke kontrole i jednoumlja.