Ko to tamo peva
Nagrišće je boja
Slovoslagač ispreturaće joj utrobu
Lijepak će je ovonjati
Dječica ispisaće ljubavnu poruku
u njoj
Vjetar će joj odnijeti pohabane listove
Prekriće joj prašina prazne korice
međ’ kojim su igrala slova
Pažljivo, bez žala,
ruke ispisnice čuvaće njezinu tajnu
Podojiće joj grudi
onih što u mraku svijetle
Podićiće je vrijeme
Spustiti pasovima budućim
u njihovo breme
Slobodan Kekić (Bosanska/Kozarska Dubica, 1964.) je studirao književnost u Banjoj Luci i objavio više od trinaest pjesničkih knjiga… Šetač, psalmist, osamljenik…
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Alfirević: Pričam o majci
Ibrahimagić: Ulica
Štambuk-Svrdlin: Mandrač
Sovilj: Mramorni ukrasi
Đorđević: Pođem, pa se osvrnem i zastanem
Lončarević: Preko lijeve ruke
Skalušević: Statistika zla
Nezirović: Ravnodušnost
Milaković: Kuće u kojima je tiho
Babić: Oni što te nisu vidjeli
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran