Đorđević: Pođem, pa se osvrnem i zastanem

Ko to tamo peva

Pođem, pa se osvrnem i zastanem
 
Da se odrodim, ne mogu,
a duša cvili u potaji
pođem pa zastanem, da se oprostim,
pogledam, a iza mene vekovi.
Na moru sinjem završim
u plavet tišina morskih potonem
zgasnem pa prosvetlim
nad patnjom svojom zastanem
bezbojan i lak
prazan i mek
čekam da se rastanem
od senke vodene
od zemlje rođene
od neba, krsta i groba.

Dejan Đorđević (Velika Sejanica kod Leskovca, 1970), pjesnik, književni kritičar i esejist. Objavio četiri zbirke pjesama: Jesam i nisam, Ne/pristajanje, Budim se da bih te voleo i Kraj i beskraj (elektronsko izdanje). Urednik je u izdavačkoj kući Fileks i u časopisu Uspenja. Živi i radi kao profesor književnosti u Leskovcu.

KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Lončarević: Preko lijeve ruke
Skalušević: Statistika zla
Nezirović: Ravnodušnost
Milaković: Kuće u kojima je tiho
Babić: Oni što te nisu vidjeli
Benić: Izlazak Zemlje
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran

Sidran: Tuga
Krmpotić: Ako Tebe znam
Stefanović: Reč o promaji