Vodi se rat, ne oružjem, nego ideološkom kolonizacijom – glasi blagovijest koju je zagrebački nadbiskup Josip Bozanić o Velikoj Gospi prenio vjernicima okupljenim u Mariji Bistrici. Prema njegovim riječima, na udaru dušmana je “kršćanska vizija ljudskog postojanja”, osobito pomoću teorija “koje nastoje nametnuti tzv. druge oblike obitelji i drugačije gledanje na čovjeka, s obzirom na njegovu izvornu različitost koja ga očituje kao muško i žensko”, a u režiji svih onih “koji omalovažavaju stvarne potrebe djece i koji ne štite ljudski život od začeća do naravne smrti”.
Od tolikih zala koja potresaju svijet i Hrvatsku s njim, kardinal je Bozanić naoko izdvojio pedersko-lezbijski globalni lobi s kojim bi valjda sva novorođena djeca, sretnici pošteđeni abortusa, bila dodijeljena istospolnim bračnim parovima na posvojenje. Pokupio je pritom nešto invektiva samog pape Franje, iako vidno obzirnijeg od njega, te dodao malo lokalnog kolorita, i uputio na obaveznu molitvu za mir u Ukrajini. No tek uz eksplicitni poziv “na obranu” u netom obznanjenom ratu, makar i hibridnom, po gorenavedenim mrziteljima svega kršćanskog, obiteljskog i dječjeg, kao i hrvatskog.
U kratkoj analizi ove blagdanske homilije preskočit ćemo čuđenje nad činjenicom da nam o zaštiti malenih opet gromko docira jedan od visokih predstavnika najefikasnije svjetske pedofilske strukture u zadnjih par tisućica godina. Ili pak zgražanje oko toga što ideološko koloniziranje i nametanje poželjnih obiteljskih modela tematizira organizacija s čijim su neizostavnim političkim blagoslovom u ne jako davnoj prošlosti dibidus poharani čitavi kontinenti s domicilnim narodima, da ne spominjemo ognjeno istrebljenje nebrojenih sotoniziranih goropadnica na samom Zapadu.
Sve su to već opća mjesta o Crkvi i njezinu odnosu spram politike i znanosti u povijesti i danas, gdje nauka u jednom trenu služi da se porekne čitav svemir, a u drugom potonji najednom služi za dokaz heteronormativnog ustroja prirode en général. U istu svrhu Vatikan i Kaptol neumorno manipuliraju izdvojenim znanstvenim spoznajama radi npr. propisivanja definicije života ljudske jedinke s početkom u začeću. No sve je to dobro poznato, rekosmo, kao i puka ekonomska motivacija uvijek vrhunski potkoženog klera u ideološkom uzurpiranju prostora odlučivanja o društvenim i fizičkim slobodama.
Ono što je ostalo znatno više u sjeni ovom prilikom, jedna je druga informacija u pripadajućem kontekstu, inače plasirana u javnost svega tjedan dana prije Velike Gospe, mada potiho. Istraživanje među vjernicima Hvarske biskupije u okviru ciklusa “Za sinodalnu Crkvu” pokazuje nam da lijepa većina anketiranih zastupa liberalniji svjetonazor u vezi s umjetnom oplodnjom, pobačajem, istospolnim zajednicama, rastavom braka. Rezultati iz ostalih biskupija još nisu objavljeni, možda naprosto zato da se planirani Bozanićev nastup za Veliku Gospu ne bi remetilo demokratskim impulsom kvarne pastve.
A tu dolazimo do konkretnog subjekta na koji se adresira krivnja za ugrožavanje djece i Hrvatske i ostatka kozmosa: same dakle vjerničke populacije, naroda u širem smislu, ali kakav određuju drukčije životno iskustvo i svakodnevne potrebe. Od njega je Crkva odrođena, nalik elitnim slojevima HDZ-a čija je većina članstva nedavno u jednoj sličnoj anketi također sugerirala nužnost istinske dostupnosti pobačaja. U hajci na unutarnjeg neprijatelja, pronašli su ga na koncu među glavninom vlastite sljedbe, i to je u biti taj rat o kojem naklapa stožerni general Josip Bozanić.