Dok vatrogasna zajednica sahranjuje jednoga svog pripadnika koji je poginuo na požarištu kod Dubrovnika protekli vikend, sliježu se primjereno mučne vijesti o stanju najskuplje tehnike u tome javnom servisu. Dotični požar, kao što se moglo zaključiti prema izvještajima s terena, gasila su pored vatrogasaca i četiri kanadera. No posrijedi su praktično kompletne zračne snage hrvatskog vatrogastva, uz par Air Tractora, a dubrovačko područje svakako nije jedino rizično u ovom trenutku redovne visoke sezone požara na Jadranu.
Prema nalazima Jutarnjeg lista, ostale vatrogasne letjelice su i dalje na remontu i popravcima u državnome Zrakoplovno-tehničkom centru. Predaja ukupno triju servisiranih kanadera i Air Tractora je trebala biti izvršena već dva puta, ali su se u oba navrata nenadano ispriječile stanovite zrakoplovno-tehničke poteškoće. A možda i čisto zemaljske, sasvim prizemnog karaktera, ili onog koji se katkad formalno imenuje kao ljudski faktor. Doznajemo tako da je jedan od Air Tractora već mjesec dana prizemljen zbog oštećenih plovaka koji uzalud čekaju na popravak jer avion naprosto ne može stati u premalen servisni hangar. I tek što smo uznastojali probaviti takvo obrazloženje, slijedi informacija da nisu posrijedi dimenzije inače nevelikog Air Tractora, nego manjak rezervnih dijelova i materijala za servis. Plovci na njemu, da pojasnimo, jesu one šuplje limene komore što se pričvrste na stajni trap hidroaviona da bi mogao plutati dok slijeće na more i puni tankove za gašenje.
Naravno, to baš i nije kvar za koji će nas stručnjaci iz ZTC-a uvjeriti da je pravi razlog kašnjenja isporuke zrakoplova usred ljeta, kad su najpotrebniji. Vratimo se ljudskom faktoru: tamo na radnome mjestu trenutno nedostaje 15 aviomehaničara, jer su na godišnjem odmoru, a uprava na isti dopust navodno želi poslati još nekolicinu njih. Dodatnih nekoliko je na bolovanju, dok se govorka i kako poneki ustvari odrađuju unosne poslove u inozemstvu, tj. u fušu.
Ako se tome doda podatak da je ZTC zbog, je li, tehničkih poteškoća izgubio vrijedne ugovore o suradnji u Sjevernoj Makedoniji i Egiptu, slika o stanju tog načelno prevažnog servisa biva nešto potpunija. Ne i zvuk, bar dok se ne osvrnemo prema odjeku jednog od onih ratnih aviona koji od proteklog tjedna probijaju zvučni zid iznad više hrvatskih županija u slavu NATO-a. Borbena gotovost vojnih letjelica ima stoga zagarantirano dobar marketing i prije negoli RH dočeka skupo plaćene francuske lovce-bombardere. Očito nema mnogo veze to što je ista adresa, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, nadležno i za nedostajuće protupožarne letjelice. Pa neka i vatrogasci probijaju svoje zidove makar glavom, kad već nema plovaka za hidroavione, jer glava na požarištima itekako još ima, nisu na odmoru.