Zašto nemamo dovoljno respiratora?
Dok sigurno zaklonjeni iza bijelih grudobrana sa natpisom Pšenično namjensko brašno Tip 400 – za pite i kolače, iščekujemo dolazak nečujne konjice jahača na čijim kukuljicama piše n-COV-19, i mazohistički upijamo informacije koje će nas dodatno izluditi, ovih dana mi je pažnju zaokupila jedna nova polutajna o kojoj kleptokrati, poznatijii kao politički lideri u BiH po starom dobrom običaju lukavo šute, dok politički imenovana odgovorna lica daju nedovoljno jasne i kontradiktorne odgovore.
U strahu od nove virusne sile, čija je skautska prethodnica već identifikovana kroz do sada 45 registrovanih slučajeva, građani ove zemlje, koji su se od fudbalskih selektora vrlo brzo i uspješno prekvalifikovali u specijaliste infektologije, počinju razmišljati i o tome koliko je naš zdravstveni sistem zaista spreman za vrijeme kada To Nevidljivo Nešto dođe u mnogo većem broju. Tako, dok disciplinovano sjedimo i čekamo da dokazano nesposobni politički lideri, koji su nas varali zadnjih 30 godina, zaustave nezaustavljivo, iz internetskih (dez)informativnih rudnika, možemo iskopati i podatake o broju respiratora (mehanička ventilacija, tzv. vještačka pluća) kojima raspolažu naše bolnice. Slikovito i gluho bilo, ovi aparati bi trebali da budu zadnja grana kojom će nas medicinski radnici držati, nad mogućim ambisom iz kojeg se, ako je vjerovati nauci, niko ne vraća.
Sasvim dovoljno
Dana 11. marta, odgovarajući na pitanje da li u Federaciji BiH ima dovoljno respiratora za pacijente oboljele od korona virusa, federalni ministar zdravlja Vjekoslav Mandić je spremno odgovorio:
Imamo 141 respirator i smatramo da je to sasvim dovoljno.“
Da li je svih 141 respiratora ispravno, ovaj prijeratni ljekar Doma zdravlja u Konjicu, nije otkrio. Kao ni to da li su baš svi respiratori efikasni za pacijente zaražene novim virusom. Građani su ostali uskraćeni i za informaciju da li bolnice imaju dovoljno obučenog osoblja za neprekidno opsluživanje pomenutih medicinskih aparata. Tajna je ostala i pojedinačna brojčana raspodijeljenost ovih uređaja po kliničkim centrima i ostalim bolnicama u Federaciji BiH, u kojoj je poslijeratni ginekolog Mandić ministar zdravstva.
Na kojim konkretnim podacima dotični gradi svoj umjereni optimizam („smatramo da je to sasvim dovoljno“) također je ostala tajna. Koji osnovni faktor reprodukcije (R0) za predviđanje brzine širenja pandemije je gospodin Mandić pri tome koristio? Uglavnom, iz navedenog se može zaključiti da je rezultat „sasvim dovoljno“ dobijen korištenjem gomile nepoznanica u potpuno nedefinisanom sistemu nejednačina.
Ipak, ono što jeste poznato je da je 8 dana nakon ove izjave federalnog ministra broj, testovima potvrđenih, zaraženih osoba u BiH, sa 7 skočio na 45, odnosno u Federaciji BiH sa tri na petnaest osoba. Mali broj testiranih osoba (do sada u FBiH testirano samo oko 120 osoba, valjda su tu uračunati i juče hitno testirani građani Novalić, Džindić i Čović) govori o slaboj reprezentativnosti uzorka. Cifru od petnaest zaraženih, statistički gledano čini klimavom i činjenica da su hiljade ljudi u naređenoj „samoizolaciji“, a isti nisu testirani. Da li su građani Novalić, Džindić i Čović bili u „samoizolaciji“ i po kojoj zdravstvenoj proceduri su testirani, javnost nije saznala.
Ali vratimo se vještačkim plućima. Godine 2009. problem nedostatka respiratora se po prvi put javno aktuelizirao. Tada su bolnice u Bosni i Hercegovini bile suočene sa nedostatkom dovoljnog broja vještačkih pluća zbog pandemije gripe uzrokovane virusom H1N1, ali se završetkom ove pandemije (prve u dvadeset prvom vijeku) ovaj problem po starom običaju gurnuo pod prljavi tepih korupcijom zaraženih javnih nabavki, da valjda čeka sljedeću zdravstvenu nevolju, kojoj upravo svjedočimo.
Ovogodišnji podatak Svjetske zdravstvene organizacije je da će od svih zaraženih 20% imati ozbiljne zdravstvene probleme („teška klinička slika“), te da će oko 5% posto oboljelih završiti na respiratoru. Prema istom izvoru jedan respirator može biti angažovan za jednog pacijenta i do 4 sedmice. Prevedeno u bezosjećajnu matematiku to znači da bi kritični prag broja aktuelno zaraženih u FBiH pod uslovom da svi aparati za mehaničku ventilaciju služe samo za njih, bio na broju od oko 2.800 zaraženih.
Više nego dovoljno + slučaj komplikacija = sigurno nedovoljno
Dva dana nakon što je ministar Mandić izjavio kako respiratora u FBiH ima dovoljno, oglasio se i direktor Opće bolnice Abdulah Nakaš Zlatko Kravić izjavivši da ova bolnica raspolaže sa osam respiratora i to je za normalan rad bolnice više nego dovoljno. Tako smo od Mandićevih „sasvim dovoljno“ došli do Kravićevih „više nego dovoljno“. Ipak, u istom intervjuu, gospodin direktor Kravić zaključuje i sljedeće:
Međutim u slučaju koronavirusa i u slučaju komplikacija, u slučaju da on poprimi ovdje jedan teški oblik to je sigurno nedovoljno. Što se tiče samog tržišta tu je haos.
Tako je koristeći „slučaj komplikacija“, gospodin Kravić stanje „više nego dovoljno“ brzo pretvorio u „sigurno nedovoljno“ i haos na tržištu.
Nakon što je otkrio da su respiratori umjesto u Sarajevo otišli, voljom proizvođača za Italiju, direktor Kravić je otkrio i važnost pripreme:
„Opća bolnica nema izolatorij, ali treba napraviti dobru pripremu.“
Isti dan, 13. marta, ministar zdravstva Kantona Sarajevo Rusmir Mesihović izjavljuje kako mu je direktorica doktorica Izetbegović rekla da KCUS ima 36 respiratora, potvrđujući i Kravićevu informaciju o broju respiratora, te dodaje:
Što se tiče respiratora, dešavat će se manjak, uvijek je tako to bilo. Respiratora je falilo, sad pogotovo. Mi poduzimamo korake da se krene u nabavku novih. Iz budžeta smo odvojili novac za te respiratore, a stavili smo i neki novac u tekuću rezervu. Prema tome, sve ono što je potrebno se radi. Ozbiljni smo ljudi, radimo ozbiljan posao.“
Tri dana nakon ove izjave, Kravić sa nonšalantno okačenom maskom ispod brade (čini se da je ovo omiljeni način nošenja maske u zdravstvu naše zemlje) objašnjava i upozorava:
Pogledajte samo situaciju u Italiji. U Italiji doktori moraju odlučiti. Znači napravili su prioritet koga će isključiti sa respiratora. Znači tih respiratora nikad nije dovoljno.“
Korupcija koja je pojela respiratore
Sada ćemo pustiti ozbiljne ljude da nastave raditi ozbiljan posao, pa ćemo baciti pogled u susjedstvo i vidjeti kakva je tamo situacija. Tako Srbija sa ukupno 955 respiratora u funkciji (izvor: CINS), ima na raspolaganju jedan respirator na 7.525 stanovnika, Hrvatska sa 771 respiratora (izvor: index.hr), jednim respiratorom pokriva 5.557 stanovnika, dok u FBiH, pod uslovom da je svih 141 respiratora (izvor: Vjekoslav Mandić) ispravno, jedan respirator bi pokrio 16.822 stanovnika. Stoga, da bismo dostigli prosjek Srbije morali bismo imati 2,2 puta više respiratora nego sada, a za nivo Hrvatske potreban nam je 3 puta veći broj respiratora od trenutnog. Ne ide nam u prilog ni broj ljekara na 10.000 stanovnika. Prema podacima Svjetske banke u Bosni i Hercegovini taj broj je 20 (godina 2013.), u Srbiji 31 (godina 2016.), a u Hrvatskoj 30 (godina 2016.).
Po procjenama, cijena jednog respiratora se kreće između 60.000-75.000 KM. Da ne bude zabune svakako da postoje i skuplji, ali i jeftiniji modeli. Tako je 2017. godine BH Telekom za kupovinu respiratora donirao bolnici Abdulah Nakaš 100.000KM. Valjda im je bilo to dovoljno. Od 18. augusta 2012. od kako postoji brojač korupcije, koju vodi Account antikoruptivna mreža, do sada, korupcija u BiH je u slast smazala više od 11 milijardi i 372 miliona KM. Godišnje je to milijardu i 482 miliona KM. Prevedeno u broj respiratora sa cijenom od 70 hiljada KM to bi značilo da je korupcija progutala od 18. augusta 2012. do sada 162.457 respiratora ili 21.171 respirator godišnje.
Probajmo sad koristiti jednu drugu valutu, a koja je omiljena u institucijama i javnim preduzećima. Službeni automobil. U BiH je prema podacima do kojih je došao BIRN u 2018. godini bilo registrovano 3.548 službenih automobila sa prosječnom cijenom od 48.643 KM, što znači da je za njihovu nabavku potrošeno skoro 173 miliona KM. Za taj novac se mogao kupiti 2.471 respirator. Samo u toku 2018. za nabavku službenih vozila su raspisani javni natječaji u vrijednosti od 93 miliona KM. Za isti novac se moglo kupiti 1.328 novih respiratora. Ponovimo da u ovom momentu u Federaciji BiH bolnice imaju 141 respirator.
Leteći cirkus u Mostaru
U moru izluđujućih vijesti o pandemiji, prekjuče se izdvojila i uznemirujuća vijest o vjerovatnoj, koruptivno-kumsko-stranačkoj epizodi, prilikom koje je, ljekar SKB Mostar, pacijenta (navodno sa njim kumstvom vezanim) umjesto na infektivni odjel smjestio na odjel za plućne bolesti. Problem je nastao kad se ispostavilo da je zaraženi pacijent čitav jedan dan proveo po različitim dijelovima SKB-a Mostar i bio u kontaktu s nizom osoba. Dan kasnije smo svjedočili montipajtonovski bizarnoj konferenciji za štampu na kojoj ljekar Ante Kvesić, direktor navedene zdravstvene institucije, prvo veoma slikovito objašnjava kako su se stroge bolničke procedure poštovale: „…kako god se pripremite, malo vas iznenadi, umisto sprida uša nam je sazada…“, a potom kao odgovorni zdravstveni radnik, na zadovoljstvo kamera, prstima čačkao zube i češao se po glavi. Za kraj, ostaje da se nadamo, da će u slučajevima nedovoljnog broja respiratora, u krajnje teškim situacijama, naši doktori „odluke koga će isključiti sa respiratora“ donositi na osnovu medicinskih, a ne rodbinsko-stranačkih procedura. I da će prestati čačkati zube prstima. Barem pred kamerama.
S druge strane, Mega Respirator koji će nam omogućiti da prestanemo da se gušimo zbog korupcije nećemo moći naručiti ni od koga. Njega ćemo morati napraviti sami. Glasanjem. Na prvim narednim izborima.