„Testovi nisu lijek“
„Testovi nisu lijek.“ Ovako je, potpisnica bizarnog plakata za plakati i direktorica UKC-a Sarajevo Sebija Izetbegović, radeći u svom standardnom modu „moć to sam ja“, prosvijetlila neobrazovanu i nepismenu javnost. Možda je zatečena drskošću uznemirenih građana koji sve glasnije, mada još uvijek nedovoljno glasno, postavljaju logična pitanja:
Zašto se ne intenzivira testiranje? Zašto samo epidemiolozi mogu odobriti testiranje? Da li se dovoljno intenzivno i uporno traže kontakti pozitivnih slučajeva? Da li se testiranjima napadaju žarišta? Zašto Federalno ministarstvo zdravstva i dalje šuti i ne izdaje preporuku Kriznom štabu FUCZ, da i drugi ljekari mogu odobriti testiranje? Zašto se uporno ignorišu apeli Svjetske zdravstvene organizacije, Ljekarske komore FBiH i Saveza strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije da se hitno intenziviraju testiranja? Zašto je trenutno u Federaciji BiH (30. mart) na 152 pozitivnih slučajeva preminulo već 8 osoba? Da li je stopa smrtnosti od 5,2% pozitivnih slučajeva u Federaciji BiH upozorenje da se ne radi dovoljno efikasno i pametno?
Intenzitet testiranja u entitetima – prva i četvrta brzina
U momentu nastajanja ovog teksta u cijeloj Bosni i Hercegovini, prema Wikipediji su testirane ukupno 2.603 osobe. Od tog broja testirano je 1.056 stanovnika iz Federacije BiH u kojoj je prema popisu iz 2013. bilo 2.372.000 stanovnika. U entitetu RS testirano je 1.547, a koji prema popisu iz 2013. ima 1.327.000 stanovnika. Broj testiranih na milion stanovnka je parametar koji govori koliko je intenzivno testiranje. Prema navedenim brojkama, ovaj parametar, trenutno (30. mart) u FBiH iznosi 445 testiranja na milion stanovnika. U RS-u taj intenzitet je u ovom momentu 1.165 testiranja na milion stanovnika. Iz ovog se izvodi zaključak da se u ovom momentu u RS-u građani intenzivnije testiraju 2,62 puta nego u Federaciji BiH.
Sada je jasniji i broj registrovanih zaraženih. Broj pozitivnih slučajeva na broj testiranih u oba entiteta je približno isti. Naime, u Federaciji je 152 registrovanih osoba, skoro svaki sedmi testirani, tj. 6,95. U RS-u broj pozitivnih od 205 je svaki 6,55 testirani. Vodeći se ovim, ako bismo intenzivirali testiranje u FBiH na način da dostigne intenzitet testiranja u RS-u, u ovom momentu bi u FBiH trebalo da je već izvršeno 2.766 testiranja. Ako bi se na taj broj primijenilo pravilo 1 pozitivan od svakih 6,95 testiranih to znači da bi realno očekivani broj identifikovanih zaraženih u ovom momentu u Federaciji BiH bio već 398 zaraženih.
Ovo dalje znači da bi očekivani broj neidentifikovanih zaraženih, a potencijalnih vektora u Federaciji BiH u ovom periodu bio 246. Do sutra ovaj broj može biti pomnožen sa 2,5. Zato je važno intenzivirati testiranje što prije. Totalni brojevi će se nažalost brzo mijenjati i vjerovatno će kad se ovaj tekst objavi oni biti veći. Ali suština je razumijevanje stepena pogubnosti neadekvatnog djelovanja.
Ovoga je očito svjestan ministar zdravlja RS-a Alen Šeranić, specijalist epidemiologije, koji za sada svoju simultanku smireno i uspješno vodi. Master tezu „Ljudski resursi u zdravstvu“ je odbranio u Velikoj Britaniji 2010. Sada je brani i u praksi i utisak je da mu dobro ide. Dok priča, fokusira se na činjenice i javnost ga sluša.
Na drugoj strani Federalno ministarstvo zdravstva ima partijskog čovjeka, koji uprkos činjenici da se nije potpuno oporavio od moždanog udara ne odstupa sa, u ovom momentu, ključne funkcije. Dodatna otežavajuća okolnost je decentralizovani sistem kantonalnih, partijski upravljanih, zdravstvenih ustanova. Sasvim je vidljivo, a kad čujete čelne ljude i sasvim razumljivo, da su Vlada FBiH i Federalno ministarstvo zdravlja, kao i Krizni štab FUCZ paralisani sopstvenom nesposobnošću.
„Imamo mi epidemiologe“
Odgovarajući na pitanje: Da li se u narednim danima tek očekuje ekspanzija broja oboljelih? pomenuta direktorica UKC-a Sarajevo je upozorila građane da upravo oni mogu biti okrivljeni ako stvari krenu po zlu:
„Ako građani ne budu poštovali striktno pravila o samoizolaciji, može doći do porasta broja oboljelih.“
Nakon ovog, omiljenog partikratijskog manevara, kojim se sopstvena odgovornost negira, te ista za svaki slučaj prebacuje na građane, direktorica najvećeg kliničkog centara u državi je dala i dodatno objašnjenje neobrazovanim masama: „Imamo mi epidemiologe“.
Dobro, u strahu se pita građanin, a šta ako neki Dom zdravlja nema epidemiologa? Evo recimo Konjic. Može li te simptome neko drugi da utvrdi? Možda neki porodični ljekar opšte prakse, koji je naivno brzo završio medicinski fakultet, pa nije imao vremena da tako dobro utvrdi medicinsku teoriju. Za razliku od ljekarke koja je detaljno i predano studirala recimo jedanaest godina? Jer iz iskustva znamo da su i do sada ljekari porodične medicine uspostavljali dijagnoze gripa, prehlada, i slali nas da uzimamo brisove u domovima zdravlja, izgrađenim u vrijeme nedemokratije, od doprinosa istih ljudi, čije je domove neizlječivo nesposobna i bahata Vlada FBiH sada pretvorila u zatvore.
Kviz „Ko želi biti testiran“
Zamislimo sada jedan ne baš zabavan kviz pod nazivom „Ko želi biti testiran“. U tom kvizu, glavna nagrada za građanina učesnika bila bi sticanje prava na medicinsku dijagnostiku, a bez koje je kvalitetan proces liječenja nezamisliv (test je ipak važan dio procesa borbe protiv virusa). Za pomoć u ovom kvizu građanin bi mogao nazvati prijatelja. Recimo čovjeka i građanina koji je prije nekoliko dana gostovao na istoj TV na koju Fadil Novalić i suprug pomenute direktorice UKC Sarajevo izbjegavaju iz nekog razloga doći.
Kako se zove gospodin kojeg želite da Vam pomogne?, pita imaginarni voditelj imaginarnog građanina željnog testiranja. On je primarijus dr. Dragan Stevanović. Dobro. Okrenimo broj njegovog telefona. Halo? Ko je? Dragan je, čuje se glas. Gospodine Stevanoviću, ovdje zabrinuti građanin učesnik kviza. Da, izvolite, sabrano odgovara izabrani džoker ljekar. Doktore, pitanje: “Da li bi samo epidemiolog trebao postavljati indikaciju za testiranje?“
„To je glupost! To je glupost!“, čuje se sa druge strane glas doktora Stevanovića.
Građanin zbunjeno pita: Pa, dobro, doktore, šta bi trebali da rade epidemiolozi? „Epidemiolog treba da postavlja indikaciju u suzbijanju lanca širenja virusa, aktivno tražeći testovima zaražene i presjecanjem lanca zaraze“, odgovara jasno doktor.
Pa, dobro, doktore, ko sve može da indicira testiranje?, pita ponovo građanin željan nagradnog testiranja.
„Indikaciju treba da postavljaju i ljekari kliničari koji imaju sumnju u postojanje virusa“, završava doktor, veza se prekida i ne čuje zabrinutog građanina koji kaže: Hvala.
Testiranje ili Kvaka 22
U istinski otrežnjujućem intervjuu koji je doktor Stevanović dao prije nekoliko dana na Face TV, a koji je iskorišten za navedeni neduhoviti i bizarni kviz, građani su i definitivno dobili potvrdu da je dosadašnja rigidna procedura odlučivanja o testiranju neopravdana. Preporuku za njenu izmjenu, u ovom momentu, potpuno obezglavljeno i poslovično nezainteresovano Federalno ministarstvo zdravstva, nije mijenjalo, jer do prije nekoliko dana nije bilo dovoljno testova. I njihov broj je stoga bio strogo čuvana prljava opasna tajna po kodnim imenom „dovoljno“. Bila je to lukavo smišljena kvaka 22 kojom se potencijalno zaraženom negiralo pravo na testiranje, jer samo epidemiolog to može uraditi, a njega često nije bilo. Ili ako ga je bilo, dotični je odbijao dati nalog za testiranje, valjda čuvajući ono malo testova za direktore firmi, premijere, ministre, predsjednike stranaka i slične alfe i omege vladajuće kleptokratije.
Pri tome su stranački postavljeni poslušnici („na strateškim mjestima njihovi ljudi“) po partijskom nalogu o tome morali hinjski ćutati, jer ako progovore stolica na kojoj sjede postaje klimava. Vidjeti slučaj Konjic.
Ovo je manje više suština paradoksalnog scenarija u kojem je dobro i efikasno rješenje skoro nemoguće, jer su svi uzajamno povezani faktori namjerno ili iz neznanja postavljeni upravo na način da zakoče razvoj rješenja. Stoga to mora prestati što prije. Mora prestati sad. Mora prestati odmah, a ne sutra. I uočena žarišta se moraju napasti agresivno, a na način koji je jednostavno i logično opisao dr. Stevanović.
Tražiti kontakte hitno i agresivno je matematičko-medicinska osnova na kojoj je Južna Koreja širenje virusa stavila pod kontrolu. Ovdje je ključno pitanje koliko se kvalitetno i uporno ispituju svi kontakti pozitivnih slučajeva i šta se poduzima da se isti što prije pronađu, testiraju i idu u karantin ako su pozitivni, a ne u samoizolaciju.
Mozak u knockdownu
I samo što se nokautirani razum javnosti preko noći oporavi od serije mentalnih aperkata, kojima ga nemilosrdno obasipaju zvaničnici tokom tragikomičnih dnevnih konferencija za štampu Vlade FBiH i i Kriznog štaba FUCZ, na čijem čelu je ekonomistica i u kome nema ministra zdravlja, odnekud uvijek dođe novi brutalni mentalni kroše bahatosti i spinovanja, koji zabrinutog građanina opomene da je arsenal izvrtanja činjenica i dezinformacija Vlasti ustvari beskrajan.
„Želim istaći da sam jako ponosna zbog do sada učinjenog, imamo dva puta više testera po glavi stanovnika nego što to imaju zemlje poput Velike Britanije”, izjavila je za medije 30. marta federalna ministrica za zaštitu okoliša Edita Đapo.
Koliko testova tačno imamo, ponosna ministrica nije rekla. Šta je to konkretno učinilo ministricu ponosnom također nismo saznali. Čak i da povjerujemo izjavi (pod pretpostavkom da je neko iz Velike Britanije dao ministrici informaciju koliko testova ukupno imaju), ona je u suštini potpuno nebitna. Ono što je bitno, a što najbolje govori koliko se intenzivno sprovode testiranja je broj testiranih na milion stanovnika. O tome ponosna ministrica nije rekla ništa. A da li je ponosna na činjenicu, što kao ministrica nije znala ili možda nije smjela riješti problem mostarske deponije?
Stoga obavijestimo ministricu da je broj testiranih na milion stanovnika u FBiH na dan 29. marta 361, dok je u Velikoj Britaniji na isti dan, broj testiranih na milion stanovnika 5,2 puta veći i iznosi 1.891.
Da metež bude veći, pobrinula se Aida Pilav, predsjednica Kriznog štaba Ministarstva zdravstva KS, ujedno i direktorica Zavoda za javno zdravstvo KS, objavivši kako je proširena tematska sjednica Vlade FBiH od 16. marta jedan od klastera (žarište) zaraze. Nažalost, javnost je ostala uskraćena za informaciju da li su i koliko puta do sada testirani brojni učesnici pomenute sjednice.
Časni Thomas Schäfer kojeg nemamo
U proteklih mjesec dana građani svjedoče kako je kleptokratska partnerska kompanija „Vlast & Zdravstveni sistem Federacije Bosne i Hercegovine“, proizvodnju glupih, drskih i prijetećih izjava podigla na maksimum. U ovom momentu količina takvih izjava i dalje nezaustavljivo raste, baš kako, nažalost raste i broj preminulih i zaraženih osoba u našoj zemlji. Porazna je činjenica da je pomenuta bratija sa neograničenom neodgovornošću, na partijskom tržištu netransparentnosti i korupcije zvanom Bosna i Hercegovina aktivna skoro punih 30 godina. U ovo vrijeme, i vrijeme koje slijedi, građani ove zemlje, više nego ikad trebaju i trebat će sposobne lidere koji mogu donijeti nužnu nadu i sigurnost. Nažalost pogubno neznanje, neodgovornost, bahatost, loše, pogrešne pa i paranoidne odluke je sve što nam naši vladari sada nude. Kada sve ovo prođe oni će po starom običaju probati oprati ruke od pogubnih posljedica. Za razliku od virusa sa kojim se borimo, sapun i topla voda te njihove ruke neće moći oprati.
I dok se groteskni premijer Novalić šeta Vilsonovim šetalištem, u društvu notornog predstavnika bosanske verzije neo con kapitalizma, a bivši ministar zdravstva Tuzlanskog kantona drsko, bahato i protuzakonito organizuje odbranu svoje doktorske disertacije, koja prijeti da u Tuzli postane novo žarište zaraze, iz Njemačke je stigla vijest o samoubistvu ministra finansija njemačke savezne pokrajine Hessen Thomasa Schäfera. Premijer Volker Bouffier je o ovom tragičnom činu obavijestio njemačku javnost i izjavio:
“Schäfer je bio vrlo zabrinut da li će moći ispuniti velika očekivanja građana u vezi finansijske pomoći zbog korona-krize. Do posljednjeg trenutka danonoćno je radio na tome da ovu krizu finansijski i organizacijski stavi pod kontrolu. Te brige su ga shrvale.” Nije izdržao. A naši nemaju nikakvih briga.