„Sve je sad svedeno na to da se donese prvi korak mjera, koji znači neki podnošljiv oblik života kako bi se dobilo vrijeme da se rade druge mjere…“
Još jedna izrežirana predstava o bijedi lažne demokratije, ovaj put pod nazivom Donošenje Zakona o ublažavanju negativnih ekonomskih posljedica je završena. Ipak, loš i nabrzinu sklepani scenario ne baš talentovanih ali zato vrlo ambicioznih pisaca, nije mogla izvući ni sjajna glumačka ekipa na čelu sa talentovanim naturščik komičarem opasnih namjera premijerom Federalne vlade lično. Sve se odigralo u dvanaest dana, pod čvrstom i prepoznatljivom režijskom palicom dvojice partijskih bogova, dokazane braće po lopovluku. I usput ispraćeno i neinspirativnim nastupom, uz časne, ali kratke epizode, pojedinih zastupnica i zastupnika opozicije dva doma Parlamenta FBiH. No, krenimo redom.
Nakon što je 23.4.2020. na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Vlada FBiH prvo sve amandmane opozicije pomnožila sa nulom, održano je i glasanje sa diskretnim smradom kriminala (po sistemu jednom glasaj, dvaput broji, a sabiraj koliko ti treba) o prijedlogu pomenutog Zakona, te je isti usvojen. Nakon toga je Vlada FBiH svojih sklepanih 12 amandmana, pripremljenih daleko od očiju javnosti, ponovo ugurala u sopstveni prijedlog zakona, protrljala svoje netransparentne rukice, i isti stavila pod mišku. A zatim je veselo pocupkujući i noseći pod miškom Zakon, otišla da preskoči i zadnju parlamentarno-demokratsku prepreku, poznatiju pod nazivom Dom naroda FBiH.
U stilu iskusnog Terminatora radničkih i građanskih prava, institucionalizirani siledžija, poznatiji kao Vlada FBiH, je na pomenutoj 5. sjednici Doma naroda Parlamenta FBiH održanoj 4.5.2020. u punom sjaju pokazala moć kakistokracije i desantnim udruženim koalicijskim djelovanjem očekivano nametnula sopstveni prijedlog Zakona, mada je Slatki okus Vladine pobjede malo pokvarila zastupnica koja je političke hohštaplere nazvala njihovim pravim imenom. Hohštaplerima.
Na ovaj način, nabrzinu isplanirani parlamentarno-kriminalni poduhvat, Vlada je pretvorila u dugo najavljivani Zakon. I tako ispunila zadaću, koju joj je povjerilo bratstvo i jedinstvo megalomanskih kleptopartijskih vođa i stranački upravljanih firmi, a uz diskretno tihi šapat banaka. Donesen je Zakon čiji je pravi cilj ustvari uzročno-posljedična veza svake uspješne kleptokratije – zadržavanje kontrole nad ogromnim novcem građana i pravljenje temelja za daljnje očuvanje vlasti. A privredi i radnicima šta bude. Normalno, sve to pod izgovorom pomoći ekonomiji uz stalno trabunjanje o održavanju fiskalne stabilnosti. I tako je Enciklopedija epskog beščašća političke kleptomanije, zaštićene za sada neprobojnim korupcijskim pancirom pravosuđa, u Bosni i Hercegovini dobila još jedno novo kužno poglavlje. I sve to tačno 60 dana od prvog slučaja zaraze misterioznim i iritantnim virusom u BiH, o kome znamo sve i ne znamo ništa.
Siromašni posmatrači i streaming silovanja demokratije uživo
Usvajanje pomenutog zakona je bila od vlasti izrežirana drama dvočinka sadističkog Vladinog iživljavanja nad već polumrtvom parlamentarnom demokratijom pred očima javnosti etapno odigrana na pozornicama oba doma Parlamenta FBiH. Vrhunac ove morbidne predstave lišene svake parlamentarnosti je Vladino drsko odbijanje svih 120 amandmana (na ukupno 14 članova prijedloga zakona) koje su podnijele partije koje nisu dio vlasti. A ovu farsu su uživo mogli pratiti i eventualno zainteresirani građani. Uz pretpostavku da si isti mogu priuštiti internet, i da vjeruju da će se desiti išta vrijedno gledanja.
Ovaj Vladin, kako moralno tako i fiskalno nedemokratski, a politički pornografski uradak, moglo je pratiti i oko 33.000 građana koji su od 16.3.2020. do sada u FBiH ostali bez posla. U istom programu uživo je moglo uživati i ostalih oko 307.000 nezaposlenih stanovnika FBiH. Ovaj direktni prijenos samovlade složne bratske većine u parlamentu moglo je, recimo, pratiti i 96.000 nepismenih građana koji su kolateralna šteta devastiranog obrazovnog sistema. I koji su dobro sakriveni u haotičnoj statistici ove zemlje. U praćenju ovog opskurnog prijenosa, moglo je iz čiste dosade učestvovati i protuustavno u svojim domovima zarobljeni 269.341 građanin penzioner čije penzije nisu veće od 371,80 KM (63,7% od ukupno 422.880 penzionera u FBiH, FZ MIO Statistika, mart 2020). Oni su sjedili u jednom tihom i tužnom gigantskom kinu siromaštva raspoređeni u sljedeći četverored novčane bijede:
Mentalno rastrojeni građanin razumije Sve boli Vlade
Gledajući prijedlog zakona koji je za javnost dostupan, ali bez vladinih amandmana, na stranici vlade, vidno izluđen kako bezbrojnim mjerama koje je donio Krizni štab za širenje Korupcije, Histerije i Dezinformacija, tako i bezbrojnim financijskim marifetlucima koji u vrijeme pandemije neprekidno izbijaju iz septičke jame lopovluka poznate pod imenom Vlast, a u koje se tobože uključuje i poslovično nezainteresovano tužiteljstvo, obični građanin sad vidno mentalno rastrojen može izvesti nekoliko zaključaka:
1. Vlada je ovaj zakon donijela preko k…
2. Vladu zaboli isti taj k… za radnike koji ostaju bez posla
3. Vladu zaboli isti taj k… i za ostale radnike
4. Vladi puca k… za mala i srednja preduzeća
5. Vladu također boli k… za sve ostale koji s njom nisu u talu
6. Vladu zaboli k… za zakone koje sama donosi
7. Vlada je ustvari glupa ko k… jer se ne brine za svoje građane
Bajka o tri posljedice
Ostavimo mentalno rastrojenog građanina na miru. Prije toga, s obzirom da su bolnice zaključane, ipak mu dajmo nešto za smirenje, ušuškajmo, a zatim se vratimo na Zakon, kako bismo se uvjerili da građanin samo zbog neuračunljivosti neopravdano i vrlo nepristojno razmišlja i priča o Vladi.
Pogledajmo zašto je ovaj Zakon zapravo donesen.
U obrazloženju prijedloga Zakona o ublaživanju negativnih ekonomskih posljedica, koji je Vlada FBiH poslala predsjedavajućima dva doma Parlamenta FBiH, dana 6.4.2020, tražeći da se zakon donese po hitnoj proceduri, navodi se da je Vlada isti donijela u cilju „ublažavanja negativnih ekonomskih posljedica po privredu Federacije imajući u vidu ogromne negativne ekonomske posljedice koje će u narednom periodu nastati kao posljedica stanja nesreće…“
Valjda zbog hitnosti Vlada i njeni brojni javni i tajni ekonomski eksperti, koji kao znak raspoznavanja nose brižljivo njegovane bradice, nisu imali vremena da parlamentarnim zastupnicima dalje obrazlažu nebitne sitnice kao što su: koje su, kako i na koliko procijenjene „ogromne negativne ekonomske posljedice koje će nastati kao posljedice nesreće, a koje će opet uzrokovati negativne ekonomske posljedice po privredu Federacije“, a koje Zakon treba ublažiti. Ustvari, iz polupismene složene rečenice se može jedino, mada ne baš sa sigurnošću, zaključiti da su od navedene tri posljedice dvije od njih negativne ekonomske prirode, a da ih je izazvala treća posljedica stanja nesreće. Znači, prvo je bila samo jedna nesreća a onda su došle još dvije, jer nesreća ne voli da putuje sama. Ovo bi valjda trebalo svima biti jasno.
Hitno donošenje zbog sporog djelovanja
Skeptici i dežurni kritičari Vlade govore kako je Zakon donesen sporo. Pa da vidimo. Stanje nesreće je u FBiH proglašeno 17.3.2020. Prijedlog zakona je dostavljen 6.4.2020. Ako je to učinjenio odmah nakon što je misteriozni konzorcij mozgova Vlade FBiH pripremio prijedlog onda to znači da je prijedlog urađen 22 dana nakon proglašenja stanja nesreće.
U istom periodu 16.3. do 6.4.2020. bez posla je u FBiH ostalo 19.000 radnika. Sa današnjim danom (5.5.2020. ovaj broj je narastao na približno 33.000 radnika). Zaključujemo da su trustu Vladinih mozgova za kreiranje ukupno 14 članova zakona, napisanih na 4 stranice trebala 22 dana. Otprilike 1,5 dan potrošen za jedan član zakona, a čije je donošenje traženo po hitnom postupku. Stariji građani zatočeni u svojim domovima bi rekli da se niko nije uneredio zato što je klozet daleko već što nije krenuo na vrijeme.
Šta će Zakonom Vlada dati radnicima ili ispružena ruka koja nudi veliko ništa
Odgovor je ništa. U prijedlogu zakona prava radnika se uopšte ni ne spominju. Naime, Zakon se bavi porezima na dobit i dohodak, zateznim kamatama i ostalim aktivnostima koji se tiču onog dijela fiskalne politike koja se bavi ubiranjem novca od poslodavaca, a što jeste važno za fiskalnu stabilnost u sekciji uzimanja. Kao i uvijek problem nastaje kada Vlada nešto treba dati. Naime, Vlada jeste ispružila svoju ruku sa stisnutom šakom iz koje bi naivni pomislili da se nešto može uzeti, ako se ta šaka kojim čudom pretvori u ispruženi dlan. Čak i ako bi se to desilo, na tom dlanu ne bi bilo ništa. Prije će biti da ako se kojim čudom i otvori, stisnuta šaka Vlade će se pretvoriti u izbačeni srednji prst namijenjen radnicima i malim firmama.
Konkretno Vlada FBiH ništa ne daje, osim nestimulativne subvencije u iznosu od 244,85 KM (što nije 100% doprinosa na minimalnu platu), a koje opet završavaju ponovo u fondovima zdravstvenog, penzionog i osiguranja od nezaposlenosti. Nažalost, ovo ne predstavlja nikakvu garanciju da poslodavci neće otpuštati radnike, jer o tome u ovom zakonu ne postoji niti jedno slovo. Govoreći o poslodavcima, ovaj Zakon nije napravio nikakvu razliku između velikih i malih poslodavaca, a to će dovesti do novog financijski pogubnog paradoksa.
Novac sirotinje za Kompanije sa milionskim profitom
Jedini ekonomski kriterij za subvencioniranje koji je Vlada napravila je procentualni pad prometa od 20%. Ovaj kriterij će tako omogućiti i firmama koje su ostvarile milionske profite da dobiju pomenutu subvenciju, jednako kao i malim firmama koje se svaki mjesec bore da prežive. Tako će recimo i kladionice, koje su u 2018. godini ostvarile prihod od vrtoglave 1 milijarde i 400 miliona KM i koje zbog političke zaštite uspješno izbjegavaju pravedno plaćanje poreza, na osnovu pomenutog kriterija, moći dobiti novac građana. Od pomenute 1,4 milijarde, na iznos od 1,1 milijardu KM zbog postojećih zakonskih šupljina nije plaćen porez. Ovu ekonomsko-socijalnu suludost dodatno ilustruje i sljedeća činjenica: samo jedna od kladionaca u FBiH je u 2019. ostvarila dobit od 46,38 miliona KM.
Procjenjuje se da su privatne firme u FBiH u protekloj godini ostvarile profit od preko 3 milijarde KM. Veliki dio tog profita firme ostvaruju upravo zato što svojim radnicima isplaćuju mizerne plate. I umjesto da veliki profiteri krizu amortizuju akumuliranim profitom, ovim zakonom velika većina tih firmi će dobiti novac građana kroz neselektivne subvencije. U predizborno vrijeme, a i kasnije ova novčana akrobacija Vlade će vjerovatno biti vraćena kroz netransparentna sponzorstva zahvalnih milionera.
Još prije par sedmica, u pripremi donošenja socijalno ponižavajućeg i sramnog rebalansa budžeta, vlada je čak pokušala da promijeni Zakon o radu, ali je čini se bar za sada odustala. Ali je zato u ovaj Zakon, Član 3. Stav (2), utrpala jednu na prvi pogled nesuvislu, ali na drugi pogled rečenicu opasnih namjera:
Ukoliko su drugi zakoni u suprotnosti s ovim zakonom, primjenjivat će se ovaj zakon.“
Prevedeno na jezik iznerviranog i nepristojnog građanina, Vladu ustvari zaboli k… i za sve ostale zakone.
Ovo jeste pokazatelj sa kojom ozbiljnošću je Vlada prišla izradi Zakona. Da je bila ozbiljna i poštena, koliko je bila neozbiljna i nepoštena, i krenula na vrijeme u izradu zakona, Vlada bi pazila da se ne krše ostali zakoni, te da se od ovog zakona ne pokušava praviti neki frankeštajnski Korona lex specialis koji će pokušati da nadjača postojeće zakone, ujedno vršeći ubilačku invaziju na pravo i zdrav razum. Ali Vlada je uvijek spremna na najgore tako da u planiranom budžetu za 2020. postoji stavka od 200.000 KM za radnopravne sporove.
Milionski garancijski fond ili još jedan potencijalni prostor za kriminal
Da li je sve spremno za primjenu ovog Zakona? Još uvijek nije. U Zakonu se navode i uputstva koja su neophodna za provođenje zakona, a koja tek trebaju biti donesena. Ovdje se radi o operativnim uputstvima koja treba donijeti Porezna uprava, ali i o vrlo važnom provedbenom aktu koji treba donijeti Vlada, a na prijedlog Ministarstva financija.
Ovdje se javlja novi problem. Predviđeni akt koji treba donijeti Vlada bi trebao da reguliše Način financiranja, održavanja i Upravljanja Garancijskim fondom inicijalno teškim 80 miliona KM, a koji bi, prema marketinški praznim obećanjima Vlade (koja istu ne obavezuju) trebao narasti do 500 miliona KM. U zakonu ovih 500 miliona KM naravno da nema.
Zakonom je upravljanje ovim fondom, a koji bi trebao odobrovoljiti banke da ipak daju kredite firmama, prebačeno na korupcijom i netransparentnim kreditima opterećenu Federalnu banku za razvoj koja živi u svom mračnom svijetu političkog upravljanja. Što još dodatno diže obrve skeptika. Znajući koliko Vlada uvažava instituciju Parlamenta, te imajući u vidu da je Zakonom u članu 13. predviđeno da ista ova Vlada samo jednom godišnje podnosi izvještaj Parlamentu o upravljanju Fondom, strahovanja zbog mogućih kriminalnih financijskih akrobacija se dramatično povećavaju.
U toku godine ima mnogo poslovnih mogućnosti za nenamjensko trošenje para, jer kao što je zamucao u pokušaju da citira premijer sa smiješnim ambicijama narodnog tribuna – ovo je samo kraj početka. I dok je mucao ipak je rekao da je upravo počeo najteži poslijeratni period za građane, za penzionere, za nezaposlene, za one koji će tek ostati bez posla, i za radnike. A kada će početi kraj ovog nasilja politike nad građanima zavisi od građana.