„Povećanje minimalne plate na 420 KM je društveno opasno i koči ekonomski rast.“ Fadil Novalić, premijer Vlade FBiH, januar 2016.
Otkaz
Vjerujte, kada su nas okupili da nam kažu da nikom neće biti produžen ugovor, pogledao sam u svog kolegu i vidio da mu drhti vilica, da hoće da se onesvijesti čovjek. Svi imaju neke kredite. Ja radim sa strane povremeno, uradim fasade ili okrečim, ali sve to mi je otkazano jer se ljudi boje virusa. Imam baštu pa ću tu nešto posaditi, a vjerovatno će nam isključiti struju i vodu, jer ko će to sada platiti.“ otpušteni radnik Standarda, Al Jazeera Balkans, 4. april 2020.
Ekonomija Septičke jame ili Vlast ološa
Pojam kakistokracije (engl. kakistocracy, grč. kakistos) označava sistem vlasti koju obnašaju najgori, najmanje kvalifikovani i/ili najbeskurpulozniji građani. Kao i uvijek, u vrijeme krize, kakistokratijsko društvo nepravde počinje da liči na septičku jamu u poplavi. Naime, tada se munjevito javlja fenomen, bezbrojno puta ponavljan kroz ljudsku istoriju gadosti: najveći komadi fekalija uvijek isplivaju na površinu. Obzirom da je kleptokratijom okovana, a kakistokratijom vođena, država BiH jeste društvo stalne krize, prisustvo najvećih komada iz pomenute metafore, u vlasti je konstantno.
„Ne zaboravimo da je svjetska praksa da dok raste broj zaraženih, a kod nas je to još uvijek, glavna pitanja su iz sektora zdravstva. Nakon toga ćemo se baviti ekonomijom“, ovako je odgovarajući na pitanje hotelijera, 25. marta dao svoju viziju ekonomije u vrijeme pandemije, stručnjak za pumpe goriva na motorima tenkova M-84 (zvanična biografija premijera Vlade FBiH) Fadil Novalić.
Kako je premijer i ekonomski alhemičar Novalić, i povremeni predavač postdiplomcima na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu (zvanična biografija), mislio da spasi hroničnog bolesnika poznatijeg pod imenom Javni zdravstveni sistem Federacije BiH, a da se istovremeno ne „bavi“ ekonomijom? Istom onom ekonomijom koja, već 25 godina sizifovski upumpava novčanu infuziju pomenutom javnom bolesniku, oboljelom od stravične korupcije i nestručnog stranačkog upravljanja koje su ga skoro izjele?
Prema Dokumentu Okvirnog budžeta Federacije BiH za period 2019-2021, u 2017. godini na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje, a preko poreza na plate, naplaćeno je vrtoglavih milijardu i 283 miliona KM, što čini oko dvije trećine ukupnih prihoda javnog zdrvstvenog sistema.
Zasad, a vjerovatno i za vječnost, ekonomskoj a i svakoj drugoj ljudskoj logici, Novalićeva strategija zvana „ko preživi, preživi“ ostaće tamna misterija, kao i „svjetska praksa“ na koju se poziva.
Nerazum i bezosjećaji
(Mali bh. rječnik Velikog ekonomskog banditizma, izdanje 2020: fadilizam, pojam koji označava nepovezani iskaz osobe praćen čestim besmislicama, a u cilju manipulacije istinom)
Samo dan nakon što je pomenuti ekonomski nonsens premijera prenoćio u glavama sablaznutih građana zabrinutih za svoju egzistenciju, a u javnost počele da pristižu informacije o hiljadama ljudi koji ostaju bez posla, Fadil Novalić je javnosti podario novi hit kojim je svoju prethodnu izjavu, skinuo sa vrha top liste javno izrečenih gluposti:
„Taj problem što se tiče broja otpuštenih još nije tako velik, ali će biti. Do jučer je otpušteno 3.543, ja bih prije rekao da je smanjen broj uposlenih.“
Nije slagao, već samo nije rekao istinu, rekli bi skeptici koji upravo otkrivaju značenje pojma fadilizam. Na pomenutu izjavu, isti dan je reagovao Selvedin Šatorović, čovjek koji je, sad se već može reći sa velikom sigurnošću, smijenjen sa čelnog sindikalnog mjesta u ovogodišnjem januarskom puču, logistički sponzorisanom od Vlade FBiH i zamijenjen zaposlenikom JP Elektroprivreda BiH, firmom u vlasništvu Vlade FBiH.
„Ovo je tek početak, imamo strašnu situaciju koja nas očekuje posebno što se tiče realnog sektora.“ Selvedin Šatorović
Zanimljivo je da je orkestrirano svrgavanje sindikalnog vođe izvršeno, nakon što je isti glasno i uporno tražio da minimalac u FBiH bude 1.000 KM i time uznemirio ekonomsko-političku koaliciju Vlada FBiH i Udruženja poslodavaca FBiH, koja i pored svih predstava za javnost odlično sprovodi pakt o nenapadanju te kad god zatreba bratski ukida i ono malo preostalih radničkih prava.
Na ovu uznemirujuću najavu, Novalić je kao i uvijek spremno, odgovorio toplim ljudskim obećanjem:
„Vlada će brinuti o svakoj općini i svakom građaninu. Niko neće biti zapostavljen ili zaboravljen. Ovo je vrijeme u kojem treba da pokažemo zajedništvo i solidarnost. Ovo je vrijeme u kojem moramo da pokažemo odgovornost.“
Svega 13 dana kasnije, Šatorovićeva najava dolazećih crnih dana za potpuno obezglavljenu radničku klasu se nažalost pokazuje tačnom. Naime, Šerif Isović, direktor Porezne uprave Federacije BiH je 7. aprila saopštio da je broj zaposlenih u FBiH sa danom 06.04.2020. smanjen za 15.331 zaposlenika. Nažalost, gledajući broj zaposlenih u djelatnostima koje su sada za vrijeme pandemije najranjivije, po svemu sudeći ovaj broj je daleko od konačnog.
Koliko bi ljudi u FBiH moglo dobiti otkaze ili Lista odbačenih
„Niko u ovoj krizi neće izgubiti sve. Niko neće izgubiti ništa. Neće se niko obogatiti na ovoj krizi.“ Fadil Novalić
Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u djelatnostima koje su sada ili potpuno ugašene ili ozbiljno ugrožene zbog restriktivnih mjera socijalnog distanciranja su zaposlena 171.802 radnika. Ovdje se radi o slabo plaćenim poslovima, koji omogućavaju radnicima samo puko preživljavanje (engl. hand to eat jobs).
Zbog mogućnosti dodatnog uznemiravanja javnosti i svega što bi moglo iz toga proisteći, Vlada FBiH ne želi izaći sa procjenama koliko radnika bi moglo ostati bez posla.
Ipak svakodnevnica će ove cifre vrlo brzo izbaciti na vidjelo. Analiza Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization) od 07.04.2020. – ILO Monitor 2nd edition: COVID-19 and the world of work Updated estimates and analysis – predviđa da će u Evropi oko 7,8% radnih sati biti reducirano, što odgovara broju od 12 miliona radnika u Evropi sa stalnim poslovima. Ako ovaj procenat od 7,8% primijenimo na 428.000 zaposlenih u FBiH, to bi značilo da bi oko 33.000 ljudi moglo ostati bez posla.
U sektorima koji su najranjivi, ovaj dokument predviđa da će se moguće smanjenje poslova kretati od 26% (Afrika) do 43% (obje Amerike). Ako bismo niži procenat (26%) primijenili na pomenutih 171.802 radnika iz najranjivih sektora, to bi bilo više od 44.000 ljudi koji bi mogli ostati bez posla. Uzimanjem srednje vrijednosti brojeva nastalih iz dva pomenuta pristupa, moglo bi se doći do procjene da bi ukupno oko 38.500 ljudi moglo ostati bez posla u FBiH. Šta će se desiti sa malim poduzetnicima, koje Vlada pogrešno ubacuje u isti koš sa velikim firmama niko ne smije ni pomisliti.
Gdje su pare radnika za osiguranje od nezaposlenosti?
U ovom momentu, kada Vlada subvencijama koje najavljuje uopšte ne štiti radnike, već poslodavcima ostavlja potpuno odriješene ruke da radnicima uručuju otkaze, nameće se pitanje: Ima li dovoljno novca za zakonsku obavezu države prema ljudima koji ostanu bez poslova?
Samo u prošloj 2019. godini na ime doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti iz poreza na plate skupljeno je oko 170 miliona KM. U periodu janar-mart 2020, po istoj osnovi naplaćeno je još 41.076.185 KM (izvor: Porezna uprava FBiH). Mjesečno bi se za ove ljude iz sredstava za osiguranje od nezaposlenosti trebalo izdvojiti oko 14, 3 miliona KM, a što je i dosadašnji mjesečni priliv.
Uzimajući u obzir i činjenicu da je na mjesečnoj bazi u prosjeku 10.487 radnika koristilo novčanu naknadu, te da je u 2018. godini za to potrošeno 48,96 miliona KM, u kasi bi moralo ostati dosta nepotrošenih para (Izvještaj FZZZ za 2018. godinu). Prema tome, novac koji je sakupljene u svrhu zaštite od nezaposlenosti, itekako mora biti dostatan za pomoć ljudima koje poslodavci iz ugroženih sektora panično odbacuju kao zmija košuljicu.
Uprkos činjenici da je morala pokazati socijalnu osjetljivost za ugrožene radnike, i pored velikih poslodavaca biti nosilac solidarnosti prema radnicima, Vlada FBiH osim nejasnih i sigurno nedovoljnih najava o mjerama pomoći radnicima zasad nije učinila ništa. Naprotiv, ona svoju zakonsku obavezu prema radnicima koji ostaju bez posla, drsko i pogrešno predstavlja kao stvar svoje dobre volje, istovremeno pokušavajući da se od neodgovornog upravitelja javnim dobrom zamaskira u radničkog dobročinitelja.
Da li je razlog strah od činjenice da su prikupljene pare za osiguranje od nezaposlenosti otišle možda gdje nisu trebale? Na institucionalizirani lopovluk navikli eutanizirani građani sa strepnjom čekaju odgovor.
Umjesto istinskog stimulisanja ekonomije i očuvanja radnih mjesta, te široke socijalne zaštite posebno najugroženijih, opsežne zaštite radnika od zaraze i iskrenog socijalnog dijaloga sa sindikatima vlada je na brzinu sklepala Odbor za ekonomiju koji osim povremenih uopštenih saopštenja još uvijek ne proizvodi ništa konkretno.
Partijske laži, video spot i očaj
Za to vrijeme državotvorna partija u Bošnjaka pravi bizarne marketinške spotove koji veličaju mudrost Vlade FBiH na čelu sa Čovjekom s Maskom. Tako je na svojoj facebook stranici 3. aprila stranka premijera Novalića objavila uradak pod umjetničkim nazivom Ekonomski program vlade, koji treba da predstavlja vladin program spasa ekonomije u FBiH. U ovom bizarnom tragikomičnom propagandnom uratku partije, uz patetične ekonomsko patriotske parole ispisane velikim štampanim slovima koje prati dramatična muzička pozadina u trajanju od 4 minute i 18 sekundi se jasno pokazuju očaj, neznanje i panika loših đaka koji vode državu. Između ostalog, tu je objašnjeno gdje će se napraviti rezovi i uštede. Tako saznajemo da će se uštedjeti i 4 miliona KM na kinematografiji, te 1,5 milion KM na obustavljanju izrade Akcijskog plana projekata (valjda nepotrebne i dosadne) zaštite okoliša, a da će te pare ići radnicima koji ostanu bez posla. Spot ne spominje šta se desilo sa 170 miliona KM iz 2019. što se slilo Zavodu za zapošljavanje baš za pomenute svrhe.
A onda u kratkometražnom partijskom miš mašu, dosljedno prijašnjoj praksi, se navodi da: OVE GODINE NEĆEMO PRAVITI CESTE! Valjda radi kontinuiteta. Prestanak finansiranja političkih partija ekonomskim ekspertima vlade nije pao na pamet, jer bi pomenuti video spot, po mišljenju nadahnutog scenariste izgubio na svom umjetničkom kvalitetu.
Ipak, pri kraju ove sedmice, umoran od posla koji nije ni započet, premijer nas polako priprema na ekonomsku katastrofu pravdajući se da će se uspjeh mjeriti ne onim što je spašeno, nego onim što smo sve mogli izgubiti:
„Efekte ekonomskih mjera nećemo moći mjeriti prema onome što smo dosad imali (npr. broju radnih mjesta ili GDP-u), već prema onome što bismo izgubili da nismo pokrenuli ove mjere. Ili da smo pokrenuli neke druge, ishitrene i nepromišljene mjere.”
Nepodnošljiva stabilnost bankarskog sektora
Za sve to vrijeme komercijalne banke, kojima su građani u Federaciji na kraju 2018. dugovali 6,9 milijardi KM, lukavo zamotavaju kriterije za moratorije na otplate kredita za radnike koji ostaju bez posla, jer, uprkos Federalnoj agenciji za bankarstvo imaju odriješene ruke da rade manje-više šta hoće. Vlada koja im je u 2018. bila dužna jednu milijardu KM zna da se silu i moć novca mora poštovati i da se sa rogatim ne treba bosti.
Tako da banke, koje u Centralnoj banci BiH, prema riječima predstavnika MMF-a u BiH imaju 2,8 milijardi KM prekomjernih rezervi, sada rade što su radile i do sada. Kroje sopstvenu politiku i već odbijaju zahtjeve za moratorije na kredite ljudi koji su ostali bez posla, uprkos činjenici da su u toku 2019. ostvarile prihode od kamata na kredite u iznosu od 835,8 miliona KM, te da su više od pola tog iznosa platili ti isti građani. Vjerovatno čuvaju pomenute milijarde za transfer zanimljivijim tržištima.
Zaboravljeni i odbačeni u paklu između 4 zida
U ovom momentu država je vlastite domove građana svojim brojnim naredbama upitne ustavnosti, pretvorila u ilegalne izolatorije i karantine među čijim zidovima se vjerovatno odigravaju različite porodične drame straha od zaraze, siromaštva i porodičnog nasilja. Zbog činjenice da porodice ostaju bez ionako malih prihoda, pored zaraze virusom širi se i još jedna zaraza. Zaraza siromaštva, zbog koje cijele porodice ostaju i sve će ih više ostajati bez osnovnih sredstava za život ako vlada hitno ne preduzme konkretne mjere. Koliko je takvih porodica u ovom momentu niko u ovoj zemlji sa preko 418.000 nezaposlenih (od toga 324.000 u Federciji BiH) ne može reći. Također, ne smijemo zaboraviti 173.026 ljudi bez ikakvog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, od čega je 99.678 nepismenih ljudi koji ne postoje na zavodima za zapošljavanje (izvor: Al Jazeera, juni 2016).
Vlada i kontrolisani mediji koji se vjerno brinu o njenom imidžu ćute o građanima sa teškim psihičkim oboljenjima i raznim ovisnostima, kao i o porodičnim nasilnicima sa kojima su žrtve u ovom momentu prisiljene da žive zatvorene unutar porodičnog pakla domova. Sve ovo može doprinijeti da problem gladi i nasilja u ranjivim porodicama postane veći od same pandemije.
Na rubu bezdana
Stoga Vlada umjesto političkih kalkulacija mora donijeti urgentne i ispravne mjere koje će omogućiti: ispravno podsticanje ekonomije i očuvanje radnih mjesta, posebnu podršku malim firmama koje su naredbom zatvorene ili zbog iste pred kolapsom. Umjesto kozmetičkog zakona kojim će mali ostati nezaštićeni, Vlada mora da se bavi i poslovima održavanja nužnih socijalnih davanja, te sveobuhvatnom zaštitom izloženih radnika u firmama koje i dalje rade. I pri tome Vlada mora voditi otvoren i intenzivan dijalog sa sindikatima i vlasnicima malih i srednjih firmi kako bi se pronašla prava rješenja. Svako odlaganje bilo koje od ovih mjera ekonomiju, a s njom i zdravstvo, a samim time i sve nas, gura prema opasnom rubu provalije čije se dno u ovom momentu ne vidi.