Bektaš: Fraktali

Ko to tamo peva

praskozorje me gleda
nepovjerljivo
poput ulične mačke

voz pred čapljinom
samoća grize mozak
kao jabuku

tužna djevojka
za volanom fiata
zbunjene vrane

djeca pjevaju
pjesmicu o prevari
i dan je sunčan

lipo iz parka
miris ti promukao
jer se ne čuvaš

u haustoru
dok vani tutnji tramvaj
povraća tama

gorka osmijeha
starac kupuje bingo
zavjesa snijega

prasak kandilja
prosjaku grije dušu
mirišu kifle

na rubu moje noći
veselo sjaje
zvijezde dostavljačice

svojim ću godinama
dodati nulu
da tako prevladam krizu

dok gledam u leotar
bol postojanja
barem na čas umine

galebovi zarezi
u rečenici
rijeke ponornice

sunce poput pauka
tka ovaj akšam
da me njime ulovi

neka sudbina čeka
u sazviježđu
šugavog pseta

tek što je prekinuta
pupčana vrpca
a mjesec već skakuće

kada bi smrt obukla
pončo i šešir
mi bismo rekli luda

bjelina bjelinama
tiho bjelina
crnilo na red čeka

sjećanja mi sve više
granici liče
nevidljivo prisutnoj

dvije ulične mašte
mjauču noću
ispod moga prozora

sklopljen kišobran tiho
broji slogove
to on haiku piše

kako to bude veselo
kad se spotakneš
o žicu od maljutke

vjetrolike istine
bez kormilara
za zlato izgaraju

dražesno uvrnuti
protekli dani
poput svinjskih repića

Elis Bektaš

Bektaš: Odrastanje
Bektaš: Sladoled
Bektaš: Gužva
Bektaš: Kamičak
Bektaš: Skaska o mišu

Izazovi jedne fotografije
Sidran: Ne mogu da zaspim
RegionElle: Anja Golob