Svoditi slobodu na jedno pravo ili na slobodu ponašanja je vulgarizacija slobode, travestija ideje slobode.
Izolirani, pod zabranom kretanja, građani čeznu za nečim što nazivaju slobodom. Čeznu za izlascima, šetnjama, druženjima, i socijalnim aktivnostima na koje su navikli.
Dok čuvaju zdravlje, zatvoreni u svojim kućama, razmišljaju o slobodi svodeći je na izlazak van kuće. Ali sloboda nije izlazak iz kuće. Sloboda nije odlazak na koncert ili na utakmicu, sloboda nije druženje sa prijateljima. Sloboda nije socijalizacija, zabava, komfor, i puka mogućnost kretanja. Sloboda nije skoro ništa od onoga što građanima danas nedostaje.
Da li smo danas manje slobodni nego prije pandemije?
Danas, kao i prije godinu, ili prije nekoliko godina, mnoge vlade su u mogućnosti da pročitaju svaku tekst-poruku koju smo ikada poslali, bilo čiju poruku bilo kome bilo gdje na planeti, svaki e-mail koji smo ikada napisali i dobili, mogu vidjeti svaku stranicu na internetu koju smo posjetili. Mogu nas naći u svakom trenutku na svakom mjestu. Mogu čuti svaki razgovor koji požele i danas kao i prije nekoliko godina. Moguća kontrola je bila i ostala apsolutna.
Uglavnom, nelegalna ali dostupna. Od potpune legalizacije policijske države treba strahovati, od društva u kojem će i građani biti jedni protiv drugih, a ne samo političari protiv građana. A ne od gubitka slobode koju smo već većim dijelom davno izgubili, bez borbe predali, poklonili.
Nema slobode bez da su svi slobodni. Ako nema slobode za sve onda je sloboda samo riječ, ili tek individualno osjećanje, subjektivni dojam.
Lažna dilema
Zdravlje ili sloboda? Da li ostati u kući i odreći se svoje “slobode” ili izaći, ukinuti fizičku distancu sa drugim građanima, ostvariti fizički društveni kontakt i riskirati naše zdravlje i zdravlje drugih, a samim tim i život, lažna je dilema. Dilema sebičnih i samoživih.
Svoditi slobodu na jedno pravo ili na slobodu ponašanja je vulgarizacija slobode, travestija ideje slobode. Pitajte šta je sloboda nekoga ko je na respiratorima? Ah, da, ne može vam odgovoriti. Ne samo zato što ga ne zanima niti pomišlja na slobodu, već zato što ne može disati a kamoli govoriti, a da kojim slučajem može vjerovatno bi tražio čašu vode, ili bi htio nekome nešto reći, sasvim sigurno ništa o slobodi. Pitanje slobode ga neće previše zanimati kad se vrati, ako se vrati, iz anesteziranog mraka.
Zdravlje ili sloboda, lažna je dilema kao što su lažne mnoge druge dileme koje salonski intelektualci i revolucionari dnevnih boravka pred sebe i javnost postavljaju, a da bi se zadovoljili zadovoljavajući vlastiti ego, stalnim draškanjem svoje sujete, zadovoljavajući nezadovoljivu potrebu potvrde vlastite važnosti, poput ovisnika, samo još jednom. I samo još jednom.
Kad već govorimo o slobodi, više je korona virus donio slobode za samo nekoliko mjeseci nego mnogi aktivisti, književnici… i svi drugi, kao i svi mi, zajedno za nekoliko decenija. Uvijek glasni kad je sve uredu, njima po volji, a nijemi ili nemušti kada pristignu velike nevolje. U najboljem slučaju činili su svijet neslobode podnošljivijim. I svi su samo različito tumačili sve, a radi se o tome da se sve promijeni.
Uzmimo primjer nafte. Do juče su nekadašnji kolonijalisti a današnji imperijalisti počinjali i vodili ratove zbog nafte, mučki i svirepo umorili milione nevinih, a danas praktično ne postoji cijena barela nakon jučerašnjeg konačnog sloma. Trenutno su i skladištenje i transport nafte skuplji od same nafte.
Kada već govorimo o slobodi, govorimo i o okolišu. Planeta, odnosno priroda, se konačno oslobodila našeg nasilja, kapitalističke bezočne sile kojoj su moć i novac božanstva kojima se jedinima iskreno klanja. Priroda se sama preporađa pred našim očima. Pred očima jedine potpuno suvišne vrste na planeti.
Te iste zapadne razvijene sile sada su se o sebi zabavile nervozne jer nemaju koga bombardovati. Zabrinute su za svoju vojnu ekonomiju, frustrirane bez vidljivog protivnika, i onemogućene u izmišljanju lažnih neprijatelja. Nije se lako boriti protiv sile koju čovjek ne vidi. A velike sile i čovječanstvo napao je nevidljivo mali virus.
Čak je i Saudijska Arabija prestala nakon toliko godina bombardovati jemensku sirotinju zapadnjačkim oružjem. Neko bi rekao da je korona donijela mir i slobodu Jemenu. I mnogim drugim ugnjetavanim, teroriziranim, neslobodnim. Iako su brojni još uvijek okupirani, neslobodni. Neće moralno i na sve druge načine korumpirano samokrunisano arapsko plemstvo imati vremena i viška para da kupuje skupocjeno oružje kojima će ubijati svoju siromašnu braću i sestre i njihovu djecu. Ni arapsko ni bilo koje drugo pleme.
Zato, čuvajmo zdravlje, da nas virus u svom smrtonosnom pohodu ne ubije, da ne postanemo kolateralna žrtva, dok oslobađa naš svijet, dok se bori za našu slobodu koje smo se davno odrekli, za slobodu koju smo davno izgubili. Za slobodu koji predugo sanjamo. Slobodu o kojoj odavno ne pjevamo. Slobodu o kojoj cvilimo.