Čini se da smo spremni da, lokalno i globalno, odemo kvragu, kao što je novinarki poželio nečastivi svećenik don Josip Delaš prekidajući uskršnju misu koju je održavao u splitskom predgrađu, u Sirobuji, protivno zabrani okupljanja. Agresivni svećenik s vragom i đavlom na usnama još uvijek nije dobio kaznu za kršenje naredbe i ugrožavanje zdravlja i života građana.
U Srbiji je epidemiolog Predrag Kon najavio svoje povlačenje da bi ubrzo povukao svoju odluku nakon “susreta sa Predsjednikom”. Trump, medijski, priprema teren da otpusti vodećeg epidemiologa Antonija Faucija, nakon što je već otpustio više ljudi u toku nešto više od tri godine svoga mandata nego nekoliko predsjednika zajedno prije njega u desetak mandata. Stvar se zaoštrila nakon što je Fauci na pitanje novinara Jacka Tappera da li se mogla ublažiti aktuelna katastrofa u Americi ranijim djelovanjem, odgovorio – na za njega retoričko pitanje – da bi naravno situacija bila bolja da su adekvatne mjere poduzete ranije. Doktor Fauci je samo konstatovao očito. Američka i svjetska javnost još uvijek se sjećaju Trumpovih izjava i minimaliziranja opasnosti od korona virusa najavljući da će sve brzo proći čime je praktično izgubio šest presudnih sedmica i doveo američku naciju u smrtnu opasnost.
I mi znamo šta su naši političari radili prošlog februara. Direktorica Izetbegović se bavila politikom koja je kuliminirala aferom “Asim”, a ne nabavkom testova i respiratora i prijeko potrebne medicinske opreme. Od četiri do sada registrovane smrti u Sarajevu od korona virusa dvoje nije ni stiglo do bolnice a jedan pacijent, da ironija bude potpuna epidemiolog, dr. Pašagić je preminuo u bolnici ubrzo nakon što je primljen, poslije više od deset dana patnje i nakon izostanka potrebne medicinske pomoći. Domaći epidemiološki protokol se pokazao i dokazao kao protokol smrti.
Što se tiče oboljelih od korona virusa UKCS zjapi prazan, a građani netestirani boluju po kućama. Dok se ljekari širom svijeta u dramatičnim uslovima bore za svoje pacijente, direktorica UKC-a ima mnogo slobodnog vremena. Nakon nedavne samopromotivne kampanje, očito besposlena, obraća se svako malo medijima, nikad redovnije otkako je na našu nesreću i direktno ušla u politiku. U svojim učestalim istupima, ova inače po izbjegavanju medija, do pojave korone, poznata političarka, manipulira i insinuira što uključuje i najnoviju inicijativu da tužilaštvo (sad vidimo da javno izdaje naloge i tužilaštvima) proširi istragu u slučaju dr. Pašagića, pokušavajući uključiti, optužiti i osuditi, i doktoricu koju je kontaktirao od svih ostavljeni preminuli doktor. Doktorica je reagovala kao što ljekari obično reaguju kada je nekome potrebna pomoć, za razliku od bešćutne direktorice Izetbegović koja je odbila, javno, da liječi bolesnu djevojčicu Nadin, koja sama ničim nije doprinijela da joj se uskrati zakonom i liječničkom etikom zagarantovana ljekarska pomoć. Tužilaštvo se još uvijek nije očitovalo o tom slučaju.
S obzirom kako stoje stvari u tužilaštvima, možda će direktorica imati “sreće” pa će proširivanje tužbe na koju dokona direktorica poziva voditi neki prikladan tužilac, a možda će biti još veće ”sreće” pa će hipotetički proces voditi i neki prikladan sudija. Direktorica Izetbegović uvijek iznova, ne ostavljajući razloga za sumnju, pokazuje građanima da je pravo utjelovljenje zla; i takvo zlo nam kroji sudbinu i određuje ko će biti primljen na UKCS a ko neće, ko će dobiti priliku da preživi a ko ne. Izigrava napaćenu doktoricu, a zapravo se samo i isključivo sve vrijeme bavi politikom, a ne zdravljem građana.
Političari nisu naučili ništa u proteklim sedmicama, i dalje tjeraju po svom na našu štetu. Nisu promijenili loše manire i bahato ponašanje koje gledamo i trpimo dugo, predugo. Istaknut je primjer B Izetbegovića, muža direktorice Izetbegović – nakon sedmica kukavičkog skrivanja od građana i virusa konačno je izmilio iz svog skrovišta da bi, zajedno sa braćom po oružju Čovićem i Dodikom, zadužio građane za nekoliko stotina miliona maraka, i osigurao sredstva i svjetliju budućnost za sebe i svoju stranku. Nakon toga pojavio se u prijateljskim medijima porodice Izetbegović i stranke SDA. U tom novom medijskom ukazanju stigao je izreći još jednu veliku laž u pokušaju obmanjivanja javnosti, još jednom svjesno i zlonamjerno manipulirajući građane, bez obzira na opštu opasnost i pandemiju.
Pohvalio je B Izetbegović svoga pulena premijera Novalića da je uveo akcize iako su “populisti” bili protiv toga, a sad se kao “vidi” Novalićevo vizionarstvo jer benzin ne samo da nije poskupio već je i najjeftiniji od 2016. godine. Prešutio je ratni i mirnodopski podrumaš ono što svi znamo – da je cijena barela nafte drastično pala na svjetskom tržištu, na rekordno niskih 20,50 USD, kao što je prešutio da bi cijena benzina trebala biti još bitno niža upravo s obzirom na globalno pojeftinjenje, i cijena gasa isto tako.
Kao što je i premijer Novalić u svom populističkom ispadu pričajući o cijeni nafte optužio naftaše prešućujući da vlada zarađuje na nafti više od naftaša, pa joj skupo gorivo itekako odgovara, za razliku od građana, posebno imajući u vidu uticaj cijena nafte na sve ostale cijene. Isti onaj Novalić koji uporno zabavlja narod kojem nije do zabave svojim ispadima od korona partija u Konjicu do vještog stavljanja maske. Ruku na srce, treba biti korektan pa spomenuti i mjere koje je premijer Novalić uveo u borbi protiv ekonomskih posljedica korone. Te mjere su prvi na svojoj koži osjetili rudari jer su im smanjena martovska primanja za oko 200 KM te su u znak protesta juče obustavili proizvodnju, a ne samo da su ispunili već su i prebacili plan prozvodnje za mart. Oni su radili u rudniku dok se Izetbegović skrivao u riznici.
I kao što Trump i Vučić prakticiraju “dog whistling”, obraćajući se ne svim građanima nego prvenstveno svojoj bazi spremnoj da povjeruje sve, tako čine i Izetbegovići. Trump je “heroj” iako je izbjegao ratnu službu u američkoj vojsci, što je rijedak slučaj u američkoj istoriji da je jedan predsjednik smišljeno izbjegao patriotsku obavezu. Tako se od rata krio B Izetbegović izbjegavajući vojnu obavezu, kao što se u miru krije od virusa. Pitamo se gdje li je sakrio svog kućnog ljubimca Komšića? Ili se SDA ljubimac negdje ne trijezni od patriotizma, kao ni njegov ministar zdravstva u sarajevskoj kantonalnoj vladi – Mesihović zvani Šanko jer je za šankom završio medicinu. Taj bivši pripadnik SDP-a, bivši direktor KCUS-a, nikako da konačno postane i bivši političar. Neku noć je Šanko pijan ko duga gostovao na Federalnoj televiziji i bulaznio čitav sat.
Stvarno kao da smo prokleti, imamo na kantonalnom nivou provjerenog i dokazanog neznalicu kao ministra zdravlja, a na federalnom nivou ministra zdravlja koji ima ozbiljne zdravstvene probleme. I umjesto da mu HDZ pomogne i oslobodi ga neugodne obaveze u ovom dramatičnom i smrtno opasnom trenutku, oni to ne čine već čuvaju magičnu formulu koju su smislili sa svojim vječnim partnerima SDA da zadrže federalnu vladu u tehničkom mandatu evo drugu godinu nakon izbora, perfidno i neodgovorno zadržavajući status quo u situaciji koja je za građane sve osim statusa quo.
Pošast korone većom i opasnijom čine upravo štetne akcije ili odsustvo potrebnih akcija političara, i ako svijet ode kvragu usljed pandemije korone neće to biti zbog virusa već zbog političara i njihovih nedjela. Političari su smrtonosni virus koji ubija masovno, lokalno i globalno.
Sličnosti između Srbije i Bosne mogu se vidjeti na primjeru uvođenja policijskog sata i verbalnog delikta. Oboje predstavlja rijetku pojavu u svijetu koji se bori sa pandemijom. Velika većina vlada nije uvela nijedno ni drugo vjerovatno zato jer ni jedno ni drugo nema ama baš nikakve veze sa borbom protiv korona virusa.
Širom šarenog svijeta časni zdravstveni radnici plaćaju visoku cijenu svoje etike, rada i požrtvovanosti. U Americi i Srbiji ipak epidemiolozi još uvijek ne umiru, niti umiru doktori bez da im je bar neko pokušao pomoći. Tamo daleko su doktori žrtve politikanstva, ali su bar angažirani.
Kod nas štabove civilne zaštite vode osobe čija je u pravilu, s jedva nekoliko izuzetaka, jedina kvalifikacija za taj posao pripadnost i odanost stranci, kao što je slučaj sa SDAovcem Fahrudinom Solakom koji samouvjereno vodi stranputicom federalnu civilnu zaštitu, a to se jasno vidi po njegovim nekonzistentnim i kontradiktornim postupcima i za inteligenciju uvredljivim izjavama. Dovoljno je bahat i umišljen da se ponaša kao da spašava svijet, a narod zna da je na tom mjestu isključivo zbog podobnosti, a nikako zbog bilo koje vrste kvalificiranosti u ovom dramatičnom momentu prijeko potrebne stručnosti. Davno je bilo krajnje vrijeme da se angažiraju stručnjaci. Bar ono malo stručnjaka koje direktorica Izetbegović i sve njoj slične spodobe nisu iz ove zemlje otjerali, pa su sad stručnjaci u nekim drugim zemljama, puno sretnijim i perspektivnijim od ove naše nesretne Bosne.
Dok Solak non-stop prijeti pooštravanjem mjera koje se odnose samo na građane, ali ne i na političare – Novalić nije dobio 500 maraka kazne zbog kršenja propisa i nenošenja zaštitne maske – i on i ostali političari poduzimaju sve što je u njihovoj moći da nas sve skupa zaista pošalju kvragu.
Za to vrijeme građani su u kućnom pritvoru, poluotvorenog tipa. Čekamo novu mjeru, čekamo šta će nam se novo, a ništa dobro, desiti.
Na svu sreću, građani mogu sami sebi pomoći u borbi sa virusom tako što će minimalizirati šanse da se zaraze, ostajući kući i svodeći kretanja na nužni minimum. Jer ako se zarazimo i ako nam se stanje pogorša, ne treba očekivati pomoć od zdravstvenih neradnika poput direktorice Izetbegović.
Međutim, građani sebi ne mogu pomoći u borbi sa stravičnim ekonomskim posljedicama koje nas čekaju i koje već uzimaju svoj danak, a najgore u tom smislu sasvim sigurno tek dolazi.
Iz svega do sada viđenog, doživljenog i preživljenog uviđamo da će političari zadržati podobne i spremno optužiti i osuditi bilo koga samo nikad neće preuzeti odgovornost za svoje postupke, nerad, zanemarivanje zdravlja građana i širenja opšte opasnosti, straha i nesigurnosti.
Niko i ništa nije vječno, i svemu jednom dođe kraj. Neki od nas neće dočekati da vide taj kraj, a neki sasvim sigurno hoće. Konačni kraj beščašća će možda doživjeti upravo oni koji dovedu do konačnog svršetka ovog zla koje se nadvilo nad nama i koje ni u ovom trenutku ne preza od bilo čega da ostane na vlasti, pa i po cijenu da njihova samovolja, bahatost, bezobrazluk, vladavina ubije čak i vlastiti narod kojim bi kao da vlada.
Više nego ikad građani očajnički trebaju lidere a ne nesposobne podobne muljatore i manipulatore, ili trebamo bar neki pouzdan znak da bar neko zaista vodi računa o nama, o našem zdravlju i zdravlju naše djece.
I neka se ne zavaravaju oni koji se i u ovoj nevolji iživljavaju nad zbunjenim, preplašenim i sluđenim građanima. Ovaj put, u ovom novom ratu u kojem još uvijek nismo dobili niti jednu bitku, nema bježanja.