Ne, nije to bio „sputnjikovski preokret“. Prošlog meseca u rad je pušten DeepSeek R1, kineska generativna veštačka inteligencija ili četbot, što je izazvalo rasulo u tehno svetu, uz pad akcija i mnogo naklapanja o kraju američke prevlasti u razvoju AI tehnologija. Ipak, uprkos svim poremećajima, analogija sa Sputnjikom ne govori toliko o DeepSeeku koliko o američkim neurozama.
Izvorni „Sputnjik preokret“ desio se 4. oktobra 1957. kada je Sovjetski Savez zapanjio svet lansiranjem Sputnjika 1, prvog satelita koji je čovek poslao u orbitu. Bio je to, da pozajmim frazu iz kasnijeg i još važnijeg proboja, „ogroman skok za čovečanstvo“, kako je to rekao Nil Armstrong dok je izvodio svoj „mali korak“ na površini Meseca.
Bio je to i važan trenutak u hladnom ratu. Poverljivi izveštaj Bele kuće iz tog vremena otkriva zabrinutost za „američki prestiž“ kojem je „zadat ozbiljan udarac“, dok je SSSR stekao „jasnu prednost u hladnom ratu“. Taj strah je podstakao Vašington da preoblikuje svoj svemirski program i pokrene Apolo misije, sve do njihove kulminacije 20. jula 1969. kada su Armstrong i Baz Oldrin postali prvi ljudi koji su koračali po nekom drugom nebeskom telu.
Nema sumnje da DeepSeek, razvijen uz podršku kineskog hedž fonda, predstavlja značajno dostignuće. Tehnički, međutim, on nije napredniji u odnosu na velike jezičke modele (LLM) koji već postoje. Nije ni brži ni „pametniji“ od ChatGPT-a kompanije OpenAI ili Anthropicovog Kloda i jednako je sklon „halucinacijama“ – tendenciji svih takvih modela da daju lažne odgovore ili izmišljaju „činjenice“ kako bi popunili praznine u svojim podacima. Analiza koju je proveo NewsGuard, po sistemu ocenjivanja sajtova sa vestima i informacijama, pokazuje da je DeepSeek iznosio lažne tvrdnje u 30% slučajeva, dok na 53% pitanja nije davao odgovore, u poređenju sa 40% odnosno 22% kod 10 vodećih čet botova prema poslednjem rejtingu.
Brojke ukazuju na krajnju nepouzdanost svih velikih jezičkih modela. Visoka stopa uskraćivanja odgovora DeepSeeka verovatno je stvar cenzure: kineski četbot odbija da odgovori na svako pitanje koje Kina smatra osetljivim ili na koje ograničava informacije, bilo da je reč o Trgu Tjenanmen ili Tajvanu.
Stvarni uticaj DeepSeeka ne tiče se tehnologije već ekonomije AI. To je četbot jednako sposoban i jednako manjkav kao i drugi vodeći modeli, ali je izrađen po daleko nižoj ceni i to od inferiorne tehnologije. Američka zabrana prodaje Kini naprednih čipova i opreme za njihovu proizvodnju, koju je Bajdenova administracija uspostavila 2022, a zatim više puta pooštravala, bila je osmišljena da Pekingu ograniči pristup najnovijoj tehnologiji. Paradoksalno, to je možda podstaklo kineske istraživače da postanu inovativniji.
DeepSeek je takođe besplatan za korišćenje a kôd mu je otvoren. Kombinacija niskih troškova i otvorenosti može pomoći u demokratizaciji AI tehnologije, omogućavajući drugima, naročito izvan Amerike, da uđu na tržište. Ima izvesne ironije u tome da Kina otvara svoju tehnologiju, dok američke firme uporno nagomilavaju prepreke svojim konkurentima.
Tu je možda i najveći uticaj DeepSeeka. Raspršio je misteriju stvorenu oko veštačke inteligencije. Silicijumska dolina je negovala predstavu o AI tehnologijama kao dragocenom i čudesnom dostignuću, a vodeće ličnosti na tom delu scene, od Ilona Maska do Sema Altmana, prikazivala kao proroke koji nas vode u novi život. Samoj tehnologiji pripisivane su gotovo magične moći, uključujući obećanje da je „opšta veštačka inteligencija“, ili AGI – superinteligentne mašine koje su u stanju da nadmaše ljudske kapacitete na bilo kom kognitivnom zadatku – praktično nadohvat ruke.
Prošlog aprila, Mask je predviđao da će do kraja 2025. veštačka inteligencija biti „pametnija od bilo kog čoveka“. Prošlog meseca je Altman, izvršni direktor OpenAI, kompanije koja pokreće aktuelni bum generativne AI, na sličan način tvrdio da „znamo kako da napravimo AGI“ i da ćemo „2025. možda već gledati kako se prvi AI agenti ’priključuju radnoj snazi’“.
Pre skoro deset godina, nobelovac i kompjuterski naučnik Džef Hinton pozvao je nacije sveta da „prestanu da obučavaju radiologe“ i slične medicinske tehničare, jer je „očigledno da će ih duboko učenje [AI] prevazići za pet godina“. Dario Amodei, izvršni direktor korporacije Anthropic, koju su osnovali bivši zaposleni iz OpenAI, tvrdi da bi u roku od pet do 10 godina veštačka inteligencija mogla da udvostruči ljudski životni vek. Ove maštarije razvejali su kritičari poput američkog kognitivnog naučnika Gerija Markusa, koji je čak izazvao Maska na opkladu od milion dolara u vezi sa tvrdnjom da će AI uskoro biti „pametnija od bilo kog čoveka“.
Pa ipak, uprkos svim lošim posledicama, kad god se neko neverovatno predviđanje ne ostvari, na njegovo mesto uskače novo. Takve tvrdnje se ne oslanjaju na stvarne tehnološke kapacitete, već na političke i ekonomske potrebe. Dok je tehnologija veštačke inteligencije obezbedila neke izuzetno važne alate, sposobne da nadmaše ljude u određenim oblastima, od rešavanja matematičkih problema do prepoznavanja obrazaca bolesti, poslovni model zavisi od njene popularnosti. To pokreće investicije od milijardu dolara i obezbeđuje politički uticaj, uključujući mesto u prvom redu na predsedničkoj inauguraciji.
Umesto razvoja veštačke inteligencije kroz krupna naučna otkrića, prevladala je strategija pukog „umnožavanja“ – izgradnje većih modela, upotrebe većih skupova podataka, primene ogromne računarske snage. DeepSeek je poremetio ovaj trend drugačijim pristupom, pokazujući da se i najboljim generativnim AI modelima može parirati sa daleko manje računarske snage i uz manje finansijsko opterećenje.
Pomama oko DeepSeeka delimično je odraz opšte pomame oko veštačke inteligencije. Takođe je odraz geopolitičkih tenzija. Da su ga napravili štreberi sa nekog američkog univerziteta, verovatno bi bio slavljen, ali bez globalnog meteža kakvom svedočimo protekle dve nedelje. Ispod opšte panike krije se strah od kineskog porekla i vlasništva DeepSeeka.
Iza opsesije geopolitikom DeepSeeka krije se važna lekcija. Prednosti otvorenijeg pristupa tako vitalnoj tehnologiji zasenjene su strahom od njenog kineskog porekla. Opravdana zabrinutost zbog ugrožene privatnosti, cenzure i nadzora u slučaju modela kao što je DeepSeek, mogla bi da zamagli činjenicu da su to problemi koji prate svaku tehnologiju veštačke inteligencije, a ne samo onu iz Kine. U vreme pretnji trgovinskim ratovima i dobu ugrožene demokratije, naša veština kretanja između nade i straha postaje posebno važna.