Narod u permanentnom procesu nastajanja i nacionalno poniženje, drugi dio
Svaka manifestacija ima i svoj nevidljivi dio. Kroz Udruženje Isa-beg Ishaković kao podružnicu Instituta Yunus Emre samo se manifestirao proces dužeg trajanja. Pratit ćemo ga samo od nedjeljnika Novo vrijeme (izlazio od 2012. do 2016. godine kada je nakon političkih previranja u Turskoj ugašen) i njegovog uredništva, mladih Bošnjaka školovanih u Turskoj, koji su s povratkom u svoju zemlju radili na uspostavljanju bliskih veza između dvije zemlje.
Na stranicama ovog lista kao nagovještaj novog vremena koje čeka Bošnjake prostor su dobijale teme iz oblasti naslijeđa i historije u interpretaciji mladih, nadolazećih generacija historičara. Zanimljivim se čini primjetiti da je među njima jedan broj današnjih direktora/ica institucija nauke i kulture (Sedad Bešlija, Institut za historiju UNSA; Alma Leka, Muzej Sarajeva) kao i osmanista Orijentalnog instituta, historičara Instituta za historiju kojima je ta 2016. godina bila važna ne samo zbog promjene na čelu institucije, nego i zbog toga što koincidira s jačanjem predvodnika novog vremena koji svoje ideje artikuliraju putem političkog Pokreta Nova Bosna (osnovanog u junu 2017.) na čijem čelu je osmanista Sedad Bešlija. Tako se na čelu naučne institucije našao lider političkog pokreta. Još jedna od njegovih funkcija kojima se po broju približava rekorderu Sanjinu Kodriću koji ih drži više od 20 različitih. Zamislite koliko rezultati i proizvodi institucije kojom rukovodi politički lider mogu biti naučni.
Zasnovana na konzervativno-demokratskoj ideji, Nova Bosna je proklamovala Program i Memorandum koji podrazumijeva intenzivno djelovanje na zbližavanju Bošnjaka, Turaka i Albanaca na Balkanu. S tim ciljem traži se specijalna podrška Turske, a realizacija se provodi putem brojnih udruženja, posebno na polju obrazovanja, nauke i kulture. Spoj politike i nauke lider Nove Bosne manifestira u angažmanu pojašnjavanja i zagovaranja turske zvanične politike i vlasti kao što je bilo u slučaju komentiranja odluke o vraćanju Aja Sofiji statusa džamije, a rezultat treba biti usadnja novog identiteta.
Postojanje Nove Bosne demonstracija je da među Bošnjacima postoji intelektualni krug, istina mlađe generacije, koja razmišlja drugačije i povlači konkretne poteze. Konkretni potezi već su učinili svoje pa tako imamo na djelu kompromitaciju nauke (Institut za historiju u slučaju Busuladžić i Elaborat o Prijedlogu Danu osnivanja Sarajeva), te gotovo svakodnevne intervencije u naslijeđu koje mijenjaju izvorna značenja učitavanjem novog sadržaja i novog simbolizma. Veličanstvena je mogućnost koja se pruža samo izabranim pripadnicima izabranih generacija da mitologiziraju formativno tkivo identiteta svoje nacije koje je oduvijek bilo predmetom njihovih plemenskih-primordijalnih pripovijesti i da herojske narative uz ognjište prenesu u historiografiju. Pokret Nova Bosna je proturski politički pokret. Ako Bošnjacima ne smeta ovakvo sramotno poigravanje s njihovim identitetom znači da je proces isturčavanja, doturčavanja, i usađivanja novih gena u identitarni DNK daleko odmakao i da se bliži svom završetku. Institut za historiju UNSA je politiziran i instrumentaliziran za provođenje završne etape ovoga procesa, a ovako osramoćen više uopće nije bitna naučna institucija.
Rijetko se može sresti primjer saradnje institucije tipa Institut za historiju UNSA s kvazinaukom. Zamislite Jovana Deretića na naučnom skupu koji organizira ozbiljna naučna ustanova. Sa Sedadom Bešlijom je i to moguće, direktor Instituta za historiju organizira predavanja s Tanerom Aličehićem. (O vrijednosti Aličehićevog historiografskog rada.) Umjesto da propadne u zemlju zbog sramote plagijata, sličnih Akšamijinim, na koje je ukazao Denis Švrakić, Bešlija sarađuje s parahistoričarima i uvlači Institut za historiju u takve sramotne poduhvate.
Ne razlikuje se to od djela sljedbenika Envera Imamovića. Nakon što se učitelj historičar poigrao pisca i napisao pismo kraljice Katarine njezinoj djeci koje je do danas doživjelo više verzija ne treba se čuditi što su učenici parahistoričari u njezino ime napisali ovakvo pismo Bošnjacima:
U cilju edukacije novih generacija Bosanaca i Hercegovaca o prošlosti Bosne i Hercegovine, njenom državno-pravnom kontinuitetu od srednjeg vijeka do danas i civilizacijskom kapitalu jedinstva u različitosti, Pokret Nova Bosna započinje sa predstavljanjem projekta Bosanski lideri kroz historiju. Projektom je obuhvaćeno dvanaest lidera odnosno historijskih ličnosti koji su ostavili neizbrisiv trag u našoj prošlosti kroz sva povijesna razdoblja i koji mogu poslužiti za primjer u borbi za očuvanje i izgradnju države i njenih ukupnih vrijednosti u budućnosti. Svaka od historijskih ličnosti predstavljena je ilustracijom i prigodnim citatom, u mjesecu u kojem se neki biografski važan događaj odigrao.
Projekat o najznačajnijim historijskim ličnostima demonstrira da politički lider i naučnik-historičar ni o najvećem bosanskom kralju ne zna mnogo. Stranicu svoje slikovnice Najvećih Bošnjaka ukrasio je slikom pečata krivotvorenog u XIX. vijeku u Beču. Uopće nije bitno što se slika toga falsifikata nalazi u mrežnom i štampanom izdanju Hrvatske enciklopedije jer bi bosanski historičar trebao znati u kojem djelu o sfragistici treba provjeriti. Pa čak i bez toga bilo bi dovoljno samo uporediti tekst na pečatu s Tvrtkovom titulom koju sam navodi na istoj stranici.
Bešlija nudi Novu Bosnu kao Novu Prevaru Bošnjacima s čijom se domovinom Milanović i Dodik doslovno išutavaju. Bešlija je Novi Spasitelj po uzoru na Izetbegovićevu SDA, Silajdžićevu SzBiH, Radončićev SBB, Konakovićev NiP i Komšićevu DF. Kada se ovi istroše i kada se uzdrma bošnjačko povjerenje u njih nastupa On, a sve opet pod budnim okom Islamske zajednice – centrale svih pobrojanih stranaka. Novi Patriotski Front novog vjerskog i nacionalnog konzervativizma u doba u kojem su moral i vjera ostali samo gubitnicima.
Otac nacije, države i čega sve ne je svu imovinu (čitaj Republiku) prokockao na pokeru u Daytonu pa je ostalo da mu ustav pišu Milošević i Tuđman. Šta sada Bošnjacima može donijeti bratstvo s Turcima (koji su svjesni regionalne važnosti Srbije) i Albancima (koji isto kao i Srbi mogu destabilizirati dvije-tri države na Balkanu) kada ne mogu nauditi ni Republici Srpskoj, ni Herceg-Bosni? Osim ruke ispružene za prošenje i tursku sadaku koja je od sredine devedesetih brojne odhranila i odškolovala za širenje neoosmanizma, prosta logistika umjesto logike i nauke.
Zar današnje stanje Palestinaca ne govori dovoljno šta znači propuštanje šansi za sporazum s prvim susjedom i oslanjanje na udaljenu braću koja opet s prvim susjedom lako naprave sporazum i ostave braću na cjedilu u mnogo goroj situaciji? Recept armagedonsko-eshatološkog fanatizma ponuđen Bošnjacima treba rezultirati održanjem kulturno-religiozno-ideološke elite gore od rulje. (Mirko Kovač)
Bog je, naravno, uz Bošnjake. Pa i kada njihova sudbina u zadnjih 200 godina govori da nije, Bešlija ima odgovor: Bošnjaci su kažnjeni jer su izdali Boga, svoj identitet i historiju. Ne pomišljajući da Bogu nije mjesto u zemaljskoj prašini, Bešlija nudi Bošnjacima iskupljenje u povratku vjeri, domovini i historiji: Neće nama drugi nikada više pisati historiju.
Pregolem je jad i još vijeća bijeda historije koju institucionalizirana bošnjačka religiozno-osmanističko-orijentalistička naučna elita po prvi put navodno piše samostalno, oslobođena naučnih kriterija, ali ne i političkih stega i utega.