Došao sam u Englesku, ima gotovo trideset godina. Onomad: tolerancija, demokracija, zajedništvo, društvo. Radovao se što iz jedne tolerantne, multikulturalne zemlje, u kojoj sam živio, dođoh u drugu, u kojoj ću živjeti.
Onda me počeše pitati o razlozima dolaska.
Onda postade normalno govoriti protiv muslimana.
Onda antisemitizam postade “opće mjesto” vodeće oporbene stranke.
Onda “stranci”, čak i oni koji su se rodili u ovoj zemlji, poslije Brexita postadoše nepoželjni. Politička previranja, nesigurnost, uzdrmana ekonomija.
Onda jučer pored mene debeli ćelavac u po bijela dana nasred ulice u prisustvu građanstva drugom na nulu ošišanom viknu: “Heil Hitler!” i podigne ruku, a ovaj otpozdravi. Srećom, za sada, tiho.
Onda i ja niz ulicu, ljut a odlučan, mislim: Nećemo se ni mi lako dati, “prezreni na svijetu”.