Finci: Ovim redom

Došao sam u Englesku, ima gotovo trideset godina. Onomad: tolerancija, demokracija, zajedništvo, društvo. Radovao se što iz jedne tolerantne, multikulturalne zemlje, u kojoj sam živio, dođoh u drugu, u kojoj ću živjeti.

Onda me počeše pitati o razlozima dolaska.

Onda postade normalno govoriti protiv muslimana.

Onda antisemitizam postade “opće mjesto” vodeće oporbene stranke.

Onda “stranci”, čak i oni koji su se rodili u ovoj zemlji, poslije Brexita postadoše nepoželjni. Politička previranja, nesigurnost, uzdrmana ekonomija.

Onda jučer pored mene debeli ćelavac u po bijela dana nasred ulice u prisustvu građanstva drugom na nulu ošišanom viknu: “Heil Hitler!” i podigne ruku, a ovaj otpozdravi. Srećom, za sada, tiho.

Onda i ja niz ulicu, ljut a odlučan, mislim: Nećemo se ni mi lako dati, “prezreni na svijetu”.

Predrag Finci

Finci: Sav taj jazz
Finci: U autobusu
Finci: Hapsana
Finci: Nermina
Finci: Naš odlični jazz
Finci: Pop
Finci: Kolos
Misterij, iza svega
Stari sat
Priča o eseju
Finci: Nasuprot dogmi

Zubčević: Muke po uredniku
Ladin: Bože sve kako si rekao
Baudelaire: Albatros