Aprilska je nedjelja u Klingendal parku
Sjedi svijet u kafeu, na klupama, na travi
Kupa se pošteni svijet u sunčevoj milosti
Priča, smije se, gleda svoja važna posla
Blaženi razvigorac goni razbuđene sokove
U pupove hrastova i stoljetnih platana
Magnolije razmetljivo cvjetaju nad jezerom
Raskošne latice kapaju po tamnoj vodi
Bezbrižni svitski žagor leluja lahorom
Mreška jezero u paučinaste valove
Nanizane u podnožju ptičjeg gnijezda
Mukotrpno svijenog nasred vodene cakline
U gnijezdu mlada majka kormoran
Gladna bdi nad dragocjenim jajetom
Površinom bešumno klizi otac kormoran
U potrazi za spasonosnim mrvama života
Zaranja, izranja, zaranja, izranja, zaranja
Dugo se zadržava u dubokoj tmini
Sve dalje odmiče od gnijezda, gubi se
Iz suznog vidokruga majke kormorana
Zaroni očajna ptica po stoti, hiljaditi put
Uzalud premeće prazne podvodne ruševine
Izroni u varljivoj sjeni drveta magnolije
Okružen skramom od teških ružičastih latica
Majka kormoran ga zvala, zvala i prestala
Glad joj opojno šaptala da pođe za njim
Da mora, da ne može, da mora, zbog jajeta
Šta će mu dati kad se izleže ako je gladna, šta
Eto mene, sad ću ja, samo da nađem tatu
Šaptala je jajetu, šuškala ga u otpalo paperje
Odletjela osvrćući se stalno, sad ću ja, eto me
Našla ga je kljuna puna smočenog cvijeta
Našao sam, ljubavi, smilovalo nam se nebo
Nebo, upitala je, uspravila pogled ka krošnji
Sniježilo je ružičastim blagoslovom, nadom
Nije ni znala da se i meso od cvijeća može jesti
Gladne ptice širile su kljunove uperene ka nebu
Gutale u letu lelujave latice još bogate sokom
Što su nečijom milošću padale s neba
Trebaće ih puno, da ima i ptić kad se izleže
Nisu kroz gustu krošnju mogle vidjeti jato
Užasno bijelih morskih galebova kako kruže
Laserskim pogledima motre nebranjeno gnijezdo
Nisu bili gladni, ali ima li šta slađe od tuđeg jajeta
Spustili su se bučno, žureći da preteknu jedan drugoga
Histerično lepetali krilima, tukli se, padali u vodu
Najdeblji među njima vrhom kljuna smrskao tanku opnu
Progutao slipavi embrion jednim pokretom vrata
Posrkao sluz sa unutrašnjosti ljuske
Lijevom kandžom smrskao šta je ostalo
Praznim pogledom gledajući negdje niz vodu
Glupi kormorani, stvarno treba da izumru
Nezainteresovano se ispraznio u gnijezdo pršćući izmetom
Prije nego je lijeno odletio sa ostatkom jata
Kormorani su ih ugledali kako prelijeću šumu
Dok su se vraćali u niskom letu
Sa snopićima sočnih latica u kljunovima
I olovnom strepnjom u izmučenim ptičjim stomacima
Izdaleka se gnijezdo činilo netaknutim, kako su ga i ostavili
Bila je sunčana aprilska nedjelja u Klingendal parku
Tri hiljade tristo četrdeset tri kilometra sjeverno od Khan Yunisa
U dolini među dinama, izvajanoj rukom vještog Zochera
U engleskom stilu, kako je već bila moda tih godina
Kad je Palestina bila Sveta Zemlja za svu svoju djecu
Lelujavi, veseli žagor poštenog holandskog svijeta
Prekidali su tek povremeni krici nekih ptica
Mora da su čaplje, dodaj mi šećer za kafu, molim te
Ne, nisu čaplje, mislim da su kormorani, hoćeš ovaj smeđi
Može, hvala, da, kormorani se ponekad tako glasaju
Gledao sam to neki dan na televiziji