Samo je jednom 100 godina Šantićevih večeri poezije?!
Portal NOMAD iduće godine slavi 400 godina postojanja. Tim povodom redakcija je odlučila objaviti monografiju te prirediti koncert i predstavu rađenu po tekstovima naših autora. O istoriji NOMADa govore zapisi na hercegovačkim stećcima, kao i pominjanje u dokumentima bosanskih kraljeva. Godine 1620. Francis Bacon objavljuje „Novum Organum“, a tim činom počinje iscrtavanje kontura budućeg portala slobode.
Dakle, ovako bi izgledao jedan od tekstova da je Radivoje Krulj, paroh mostarski, član naše redakcije! Na našu sreću, a na žalost pokojnog Alekse Šantića, pomenuti gospodin ne piše za NOMAD, već pored svakodnevne komunikacije sa Bogom, što mu je zanimanje i hobi, nađe vremena da kao predsjednik Srpskog kulturnog prosvjetnog društva „Prosvjeta“ bude i jedan od organizatora 100. „Šantićevih večeri poezije“. Bosanskohercegovački mediji su požurili podijeliti vijest, te se priključiti „slavlju i veselju“ jer – samo je jednom 100 godina Šantićevih večeri?!
Osim gospodina Salka Šarića, koji je objavio tekst „pobune“, i pojasnio da „do 1969. godine u Mostaru nije postojala nikakva pjesnička manifestacija“, gotovo nikome nije zasmetao vašar koji je, a sve u slavu najvećeg mostarskog pjesnika, otvorio – član Predsjedništva Milorad Dodik. Isti onaj ljubitelj pisane riječi koji je oNOMAD otvarao 53. Kočićev zbor na Manjači, sve uz pjesmu, bacanje kamena s ramena i zazivanje Putina. Radivoje Krulj je odgovorio na prozivke gosp. Šarića, te pored nadmenosti pokazao da sjajno barata „političarskom“ sintagmom – „ne želim komentarisati“.
Ne želimo komentarisati stotu obljetnicu Prvog svjetskog rata, sto godina Srebrenice, Dejtona, sto godina Bijelog dugmeta, Republike Srpske, sto godina od prvog WiFija u Busovači, prve ekološke protivpješadijske mine… Nećemo komentarisati „simboliku održavanja manifestacije i svečane akademije u Sabornoj crkvi“, nećemo komentarisati planiranu premijeru predstave „Što te nema“ i (stotu?) režiju Erola Kadića u Mostaru. Nećemo komentarisati izložbu „I sam si pesma“ likovnih radova Rajne KRULJ, koja je „studirala medicinu i književnost“; nećemo komentarisati Ljubivoja Ršumovića koji i ove godine recituje… Sto godina samoće je malo.
Prije par mjeseci zatekoh se na koncertu grupe „Helem nejse“. Okupljenoj gomili mladi muzičar se obratio pitanjem – „Sluša li neko od vas narodnjake?“ Nekolicina „hrabrih“ podigla je ruku, a momak sa scene je rekao u mikrofon – „Koji ste vi papci!“
„Čita li ko od vas Aleksu Šantića?“
…Prelazim klance, putanje i međe,
Prebirem gore i polja i selo,
Ne bih li samo ugledao neđe
Tvoj lik i tvoje osvećeno čelo…
No tebe nema… Umrla si nama…
A narod?… Ćuti u tralji i ljesi.
Vaj, nigdje ništa do leda i kama!…
Hladno je, hladno… Otadžbino, gdje si?